Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Daniele Ukić, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća, Diane Preglej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. N. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika S. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1575/16-37 od 25. svibnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1575/16-37 od 25. svibnja 2018. u stavku III. izreke.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1575/16-37 od 25. svibnja 2018. u stavku I. i II. izreke kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupaka.
III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1575/16-37 od 25. svibnja 2018. u stavku IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.816,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 9.615,66 kuna sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2018. i sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.816,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 115,47 kuna od 15.4.2008. do isplate,
- na iznos od 133,26 kuna od 13.5.2008. do isplate,
- na iznos od 108,63 kuna od 12.6.2008. do isplate,
- na iznos od 86,96 kuna od 10.7.2008. do isplate,
- na iznos od 105,05 kuna od 12.8.2008. do isplate,
- na iznos od 104,15 kuna od 9.9.2008. do isplate,
- na iznos od 104,39 kuna od 13.10.2008. do isplate,
- na iznos od 156,60 kuna od 18.11.2008. do isplate,
- na iznos od 62,79 kuna od 15.12.2008. do isplate,
- na iznos od 198,12 kuna od 9.1.2009. do isplate,
- na iznos od 137,41 kuna od 17.2.2009. do isplate,
- na iznos od 171,77 kuna od 11.3.2009. do isplate,
- na iznos od 144,68 kuna od 20.4.2009. do isplate,
- na iznos od 187,32 kuna od 15.6.2009. do isplate,
- na iznos od 138,08 kuna od 17.7.2009. do isplate,
- na iznos od 155,00 kuna od 19.8.2009. do isplate,
- na iznos od 15,40 kuna od 28.8.2009. do isplate,
- na iznos od 152,61 kuna od 16.9.2009. do isplate,
- na iznos od 212,48 kuna od 16.10.2009. do isplate,
- na iznos od 229,43 kuna od 23.11.2009. do isplate,
- na iznos od 185,49 kuna od 29.12.2009. do isplate,
- na iznos od 227,56 kuna od 25.1.2010. do isplate,
- na iznos od 183,83 kuna od 16.2.2010. do isplate,
- na iznos od 200,57 kuna od 15.3.2010. do isplate,
- na iznos od 201,19 kuna od 10.5.2010. do isplate,
- na iznos od 236,72 kuna od 26.5.2010. do isplate,
- na iznos od 154,32 kuna od 15.6.2010. do isplate,
- na iznos od 202,08 kuna od 26.7.2010. do isplate,
- na iznos od 215,17 kuna od 7.9.2010. do isplate,
- na iznos od 179,90 kuna od 28.9.2010. do isplate,
- na iznos od 190,72 kuna od 2.11.2010. do isplate,
- na iznos od 201,72 kuna od 7.12.2010. do isplate,
- na iznos od 169,70 kuna od 10.12.2010. do isplate,
- na iznos od 229,51 kuna od 20.1.2011. do isplate i
-na iznos od 144,29 kuna od 4.2.2011. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 9.615,66 kuna sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2018. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.181,25 kuna.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2.1. Ugovora o kreditu br. 919717 od 24.7.2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.053,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 176,62 kuna od 22.3.2011. do isplate,
- na iznos od 168,40 kuna od 5.5.2011. do isplate,
- na iznos od 181,01 kuna od 6.6.2011. do isplate,
- na iznos od 152,23 kuna od 6.6.2011. do isplate,
- na iznos od 165,11 kuna od 1.7.2011. do isplate,
- na iznos od 169,90 kuna od 2.8.2011. do isplate,
- na iznos od 160,29 kuna od 1.9.2011. do isplate,
- na iznos od 148,86 kuna od 13.10.2011. do isplate,
- na iznos od 157,31 kuna od 11.11.2011. do isplate,
- na iznos od 123,06 kuna od 13.12.2011. do isplate,
- na iznos od 145,70 kuna od 12.1.2012. do isplate,
- na iznos od 115,58 kuna od 14.2.2012. do isplate,
- na iznos od 122,23 kuna od 17.3.2012. do isplate,
- na iznos od 126,30 kuna od 14.4.2012. do isplate,
- na iznos od 109,19 kuna od 15.5.2012. do isplate,
- na iznos od 93,18 kuna od 113.7.2012. do isplate,
- na iznos od 105,90 kuna od 26.7.2012. do isplate,
- na iznos od 81,18 kuna od 20.9.2012. do isplate,
- na iznos od 82,99 kuna od 20.9.2012. do isplate,
- na iznos od 75,69 kuna od 9.10.2012. do isplate,
- na iznos od 76,87 kuna od 2.11.2012. do isplate,
- na iznos od 57,42 kuna od 4.12.2012. do isplate,
- na iznos od 62,25 kuna od 7.1.2013. do isplate,
- na iznos od 44,27 kuna od 13.2.2013. do isplate,
- na iznos od 42,71 kuna od 18.3.2013. do isplate,
- na iznos od 39,40 kuna od 15.4.2013. do isplate,
- na iznos od 28,76 kuna od 24.5.2013. do isplate,
- na iznos od 19,27 kuna od 11.6.2013. do isplate,
- na iznos od 14,18 kuna od 15.7.2013. do isplate i
- na iznos od 7,25 kuna od 6.8.2013. do isplate,
i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te mu nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.171,84 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. svibnja 2018. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda utvrđenje ništetnom odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu br. 919717 od 24.7.2006. u dijelu kojim je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,10% (petcijelihdesetposto).
IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju ostali iznos od 5.816,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 115,47 kuna od 15.4.2008. do isplate,
- na iznos od 133,26 kuna od 13.5.2008. do isplate,
- na iznos od 108,63 kuna od 12.6.2008. do isplate,
- na iznos od 86,96 kuna od 10.7.2008. do isplate,
- na iznos od 105,05 kuna od 12.8.2008. do isplate,
- na iznos od 104,15 kuna od 9.9.2008. do isplate,
- na iznos od 104,39 kuna od 13.10.2008. do isplate,
- na iznos od 156,60 kuna od 18.11.2008. do isplate,
- na iznos od 62,79 kuna od 15.12.2008. do isplate,
- na iznos od 198,12 kuna od 9.1.2009. do isplate,
- na iznos od 137,41 kuna od 17.2.2009. do isplate,
- na iznos od 171,77 kuna od 11.3.2009. do isplate,
- na iznos od 144,68 kuna od 20.4.2009. do isplate,
- na iznos od 187,32 kuna od 15.6.2009. do isplate,
- na iznos od 138,08 kuna od 17.7.2009. do isplate,
- na iznos od 155,00 kuna od 19.8.2009. do isplate,
- na iznos od 15,40 kuna od 28.8.2009. do isplate,
- na iznos od 152,61 kuna od 16.9.2009. do isplate,
- na iznos od 212,48 kuna od 16.10.2009. do isplate,
- na iznos od 229,43 kuna od 23.11.2009. do isplate,
- na iznos od 185,49 kuna od 29.12.2009. do isplate,
- na iznos od 227,56 kuna od 25.1.2010. do isplate,
- na iznos od 183,83 kuna od 16.2.2010. do isplate,
- na iznos od 200,57 kuna od 15.3.2010. do isplate,
- na iznos od 201,19 kuna od 10.5.2010. do isplate,
- na iznos od 236,72 kuna od 26.5.2010. do isplate,
- na iznos od 154,32 kuna od 15.6.2010. do isplate,
- na iznos od 202,08 kuna od 26.7.2010. do isplate,
- na iznos od 215,17 kuna od 7.9.2010. do isplate,
- na iznos od 179,90 kuna od 28.9.2010. do isplate,
- na iznos od 190,72 kuna od 2.11.2010. do isplate,
- na iznos od 201,72 kuna od 7.12.2010. do isplate,
- na iznos od 169,70 kuna od 10.12.2010. do isplate,
- na iznos od 229,51 kuna od 20.1.2011. do isplate i
- na iznos od 144,29 kuna od 4.2.2011. do isplate.“
Protiv dijela presude, u stavku III. i IV. izreke kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH i 70/2019– dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Protiv dijela presude, u stavku I. i II. izreke kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
Žalba tuženika nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 919717 od 24. srpnja 2006. i isplatom iznosa od 8.869,07 kuna sa zateznim kamatama na ime preplaćenog iznosa ugovorene kamate koju je tuženik obračunao temeljem ništetne i nepoštene odredbe te zahtjev za naknadom troškova postupka.
U žalbenom postupku, sporno je da li je predmetna odredba Ugovora ništetna kao i prigovor zastare, te odluka o troškovima postupka, dok visina nije sporna.
Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostatci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.
Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na prigovor zastare su osnovani.
U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 919717 dana 24. srpnja 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 36.978,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita uz ugovoreni rok otplate od 84 rate;
- da je čl. 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10% godišnje koja je promjenljiva u skladu s Odlukama o kamatama i naknadama kreditora;
- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora o kreditu jednostrano mijenjao visinu kamatne stope pri čemu je istovremeno mijenjan anuitet kredita;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je odredbom predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuta obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora;
- da je navedena odredba uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača;
- da je nalazom i mišljenjem vještaka D. P. (list 59-60 spisa) utvrđeno da razlika između ugovorene visine kamata primjenom kamatne stope u visini od 5,10% propisane čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu i iznosa kamata koje je tužitelj platio za razdoblje od 15. travnja 2008., anuiteta broj 20, dospijevajućeg 1. travnja 2008., do 6. kolovoza 2013., anuiteta broj 84, posljednjeg anuiteta u razdoblju otplate kredita, dospijevajućeg 1. kolovoza 2013. iznosi ukupno 1.659,75 CHF;
- da prema dopuni nalaza i mišljenju navedenog vještaka (list 105-106 spisa) primjenom srednjeg tečaja za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan dospijeća svakoga anuiteta, koji je tuženik primjenjivao pri obračunu dospjelih anuiteta u kunama sukladno toč. 8. Ugovora o kreditu, razlika između kamata obračunatih od strane tuženika i naplaćenih od tužitelja u odnosu prema kamatama obračunatim primjenom iste kamatne stope u visini 5,10% propisane čl. 2.1. Ugovora o kreditu iznosi 8.669,20 kuna;
- da prema mišljenju vještaka ukupna razlika u iznosu redovnih kamata obračunatih od strane tuženika S. d.d. primjenom promjenjivih kamatnih stopa i naplaćenih od tuženika primjenom promjenjivih kamatnih stopa i naplaćenih od tužitelja u odnosu prema redovnim kamatama obračunatim primjenom kamatne stope u visini 1/4 stope zakonske zatezne kamate sukladno čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015- dalje u tekstu: ZOO) počev od 20. anuiteta dospjelog dana 1. travnja 2008., zaključno sa 78. anuitetom dospjelim dana 1. kolovoza 2013., iznosi 3.139,53 CHF, odnosno 16.636,19 kuna (list 160-161 spisa);
- da tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka već je naveo da mu nije jasan način izračuna;
- da je povodom prigovora tuženika proveden dokaz dopunskim saslušanjem vještaka (list 175-176 spisa) u kojem je vještak naveo da je utvrdio iznos anuiteta koji se sastoji od glavnice i kamate te da je oduzeo kamatu u anuitetu po obračunu banke u odnosu na kamatu u anuitetu koji anuitet nastaje primjenom druge kamatne stope;
- da je vještak nalaz i mišljenje kao i dopunu izradio u skladu s pravilima struke time da je usmenim očitovanjem otklonjen prigovor tuženika;
- da stranke nisu predlagale novo financijsko vještačenje;
- da zastarni rok iznosi 5 godina u smislu čl. 225. ZOO-a i da je prigovor zastare osnovan za potraživanja dospjela do 2. ožujka 2011., dakle u iznosu od 5.816,00 kn dok ostala potraživanja u iznosu od 3.053,07 nisu u zastari.
Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski su je zaključio da je dio predmetne odredbe o promjenjivosti ugovorne kamate u predmetnom Ugovoru bio nepošten i da je u smislu odredbe čl. 324. ZOO-a i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/2003- dalje u tekstu: ZZP/03) predmetna odredba ništetna te odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom te odredbe u dijelu kojim je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,10% i na temelju čl. 225. ZOO-a te čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a odlučio na gore navedeni način.
Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, osim u dijelu u kojem je prihvaćen prigovor zastare u odnosu na potraživanje u iznosu od 5.816,00 kn time da je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u navedenom dijelu su bez pravnog uporišta.
Naime, polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a sadržajnom primjenom odredaba čl. 324. ZOO.
Ovo stoga, što ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope.
Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora (to jest 5,10%) nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Dakle, kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 5,10 %, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja višekratno povisivao kamatne stope.
Nadalje, odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
I prema shvaćanju ovog suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.
Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.
Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge kada je prihvatio iskaz tužitelja i odustao od dokaznog prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika pa su izneseni žalbeni navodi u tom dijelu bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, okolnost što je ugovor solemniziran ne znači da pojedine odredbe istog ne mogu biti nepoštene, te posljedično tome i ništetne.
Nadalje, opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO-a koji glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“
Ovdje, valja ukazati da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. P. utvrdio da potraživanje tužitelja s osnova preplaćenog iznosa ugovorene kamate koju je tuženik obračunao temeljem ništetne i nepoštene odredbe iznosi 8.669,20 kuna time da je za dio potraživanje u iznosu od 5.826,00 kuna nastupila zastara.
U odnosu na žalbene navode vezano za zastaru potraživanja, potrebno je reći slijedeće.
Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020, održanoj 30. siječnja 2020., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“
Navedeno pravno shvaćanje, prihvaća i ovaj viši sud, a iz njega je vidljivo kako zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva nije još ni počela teći jer je tek danom donošenja ove drugostupanjske odluke postala pravomoćna osporene presudu u stavku I. izreke kojim je deklarirana ništetnost dijela predmetnog ugovora.
Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je dio potraživanja u zastari te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka odbio zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe u iznosu od 5.816,00 kuna sa zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su žalbeni navodi tužitelja osnovani.
U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani tijekom postupka na koje prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
Obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao, osim u naprijed navedenom dijelu vezano za prigovor zastare, pa su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava neosnovani.
Stoga, kako dio potraživanja tužitelja u iznosu od 5.816,00 kuna sa zateznim kamatama nije u zastari, to je valjalo pobijanu odluku u tom dijelu preinačiti i odlučiti kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske presude.
Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja dijelom odbiti kao neosnovanu a dijelom prihvatiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. i III. izreke, a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.
S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, osnovana je žalba tužitelja kada osporava odluku o troškovima postupka. Naime, sukladno čl. 154. st. 3. ZPP-a te čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka tužitelja.
Prvostupanjski sud je pravilno prema vrijednosti predmeta spora odmjerio trošak tužitelja zastupanog po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015- dalje u tekstu: Tarifa) za pojedine radnje te utvrdio da tužitelju pripada ukupno 675 bodova, a što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kuna temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 6.750,00 kuna odnosno uvećano za PDV od 25% prema Tbr. 42. u daljnjem iznosu od 1.687,50 kuna, to trošak tužitelja ukupno iznosi 8.437,50 kuna. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.750,00 kuna te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kn i presudu u iznosu 300,00 kuna. Dakle, ukupan trošak tužitelja iznosi 10.787,50 kuna.
Međutim, kako je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.171,84 kune sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2018, valjalo je tužitelju dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od 9.615,66 kuna sa zateznim kamatama sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016- Odluka Ustavnog suda RH, 73/2017 i 131/2020) u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a te u tom dijelu odluku o troškovima postupka preinačiti i odlučiti kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske odluke.
Nadalje, tužitelj sa žalbom nije uspio u neznatom dijelu pa mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 3. ZPP-a dosuđen trošak žalbenog postupka i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnosi na sastav žalbe temeljem Tbr. 10./1. Tarife - 62,5 bodova, a što sukladno Tbr. 50. Tarife iznosi 625,00 kuna te temeljem Tbr. 42. Tarife daljnji iznos od 156,25 kuna koji se odnosi na PDV 25%, pa trošak ukupno iznosi 781,25 kuna. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna. Stoga, trošak tužitelja povodom pravnog lijeka iznosi 1.181,25 kuna pa je odlučeno kao u stavku IV. izreke ove drugostupanjske odluke.
Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to zahtjev za naknadom troška povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u stavku V. izreke ove oduke.
U Zagrebu 16. veljače 2021.
Predsjednik vijeća
Daniela Ukić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.