- 1 -              Rev 4094/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4094/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu D. V. i S. L. u S., protiv tuženika Z. M. iz S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. & V. d.o.o. u S., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-811/18-2 od 12. ožujka 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1754/16 od 14. svibnja 2018., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja V. M., kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja 19. ožujka 2010. i ovjeren pred sudom prvog stupnja 21. travnja 2010. pod brojem R1 166/10 te aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja pok. V. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja u lipnju 2013. i ovjeren pred ovim sudom poslovni broj R 1 342/13 od 4. srpnja 2013., na nalaganje brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 19. ožujka 2010. između V. M. kao primatelja uzdržavanja te tuženika Z. M. kao davatelja uzdržavanja glede stana na II (drugom) katu označenog brojem 10, položenog u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 855/1, a koja zabilježba je upisana u z.u. 12499, poduložak 16 k.o. S., na temelju rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Z-3818/10 od 12. prosinca 2010., nalaganja zemljišno-knjižnom odjelu suda da na temelju presude u zemljišnoj knjizi uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 19. ožujka 2010. ovjerenog pred istim sudom pod brojem R1 166/10 i aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. srpnja 2013. ovjerenog pred istim sudom pod brojem R 1 342/13 sklopljen između pok. V. M. i N. M., kao primatelja uzdržavanja te tuženika kao davatelja uzdržavanja, izbriše pravo vlasništva upisano na temelju rješenja ovog suda poslovni broj Z-957/15 od 3. ožujka 2017. u korist tuženika na nekretninama označenim kao čest. zem. 5920/3, pašnjak površine 522 m2 i čest. zem. 5920/7, pašnjak površine 382 m2 z.u. 5646 k.o. V. te uspostave ranije zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe označenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa tog ugovora (stavak I izreke). Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka iznos od 22.500,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u stavku I izreke i suđeno je na način da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev iz stavka I prvostupanjske presude. Prema stavku II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 42.096,25 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se osporena drugostupanjska presuda preinači na način da se odbije žalba tužitelja izjavljena protiv presuda prvostupanjskog suda, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Predlaže preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka na način da se tuženiku prizna trošak kako je propisan, trošak revizije u iznosu od 3.250,00 kuna + 25% PDV-a te pristojbe po nalogu suda.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao nedopuštena odbaci, a podredno odbije kao neosnovana uz obvezu tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka kao i troškove odgovora na reviziju u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze drugostupanjski sud nije protumačio u skladu sa stavom tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik ukazuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

U drugostupanjskoj presudi također nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik ukazuje, jer je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da se ona temelji na odredbi čl. 373.a ZPP (na koju se drugostupanjski sud pozvao), čiju pravilnu primjenu tuženik revizijom dovodi u pitanje.

 

Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je ovlaštenje drugostupanjskog sud da presudom odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinači prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2. da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze. Prilikom donošenja takve odluke drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, što je u konkretnom slučaju i učinjeno kada je na temelju drugih činjenica utvrđenih pred prvostupanjskim sudom, drugostupanjski sud izveo drugačiji zaključak o postojanju (činjenice) o tuženikovom neispunjenju ugovornih obveza, a posljedično tome i drugačiji zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Zbog toga što opisano postupanje suda proizlazi iz njegovog ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373.a ZPP, okolnost da je drugostupanjski sud bez provođenja rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud ne predstavlja nezakonito postupanje suda kojim se stranci onemogućuje raspravljanje pred sudom, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženik upozorava u reviziji.

 

Pritom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode koji su relevantni za odluku o predmetu spora pa je drugostupanjska presuda valjano obrazložena (prema odredbama čl. 375. st. 1. ZPP), pa u toj odluci nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ostalim navodima revizije kojima se prigovara o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka u suštini se prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argumenti iz odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati. Isto se odnosi na preostale navode revizije kojima se prigovara načinu na koji je nižestupanjski sud vrednovao provedene dokaze jer se zapravo svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi, a kako je to već naprijed navedeno.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika primatelja uzdržavanja za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja ugovornih obveza tuženika kao davatelja uzdržavanja.

 

Na temelju utvrđenih činjenica:

 

- da je 19. ožujka 2010. između pravnih prednika tužitelja V. M. i njegove supruge kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren pred prvostupanjskim sudom 21. travnja 2010. pod brojem R1-166/10,

 

- da je u lipnju 2013. sklopljen aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjeren pred sudom prvog stupnja pod brojem R1-342/13 4. srpnja 2013.,

 

- da su se prednici tužitelja obvezali nakon svoje smrti tuženiku ostaviti stan na II katu označenog broja 10, položenog u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 855/1, a koja zabilježba je upisana u z.u. 12499, poduložak 16 k.o. S., na temelju rješenja prvostupanjskog suda broj Z-3818/10 od 12. prosinca 2010. te čest. zem. 5920/3, pašnjak površine 522 m2 i čest. zem. 5920/7, pašnjak površine 382 m2 upisane u z.u. 5646 k.o. V.,

 

- da se tuženik obvezao primateljima uzdržavanja osigurati potpunu prehranu, odjeću i obuću, pomoć u kućanstvu radi održavanja istog, svu potrebnu njegu, u slučaju bolesti, liječenja, te snositi sve troškove liječnika i lijekova uključujući bolničke troškove te u slučaju smrti pokopati ih o svom trošku po mjesnim običajima,

 

prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da je došlo do neizvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tuženika te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Nasuprot tome, drugostupanjski sud nalazi da su ostvarene pretpostavke za raskid spornog ugovora u smislu odredbe čl. 583. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) jer je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja, pa je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 583. st. 1. ZOO propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postaje nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (st. 2.). Prema stavku 3. istog članka svaka stranka može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

 

Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj odredbe čl. 583. ZOO pravilno je drugostupanjski sud donoseći odluku o raskidu navedenog ugovora primijenio materijalno pravo iz čl. 583. st. 3. ZOO jer su i po ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja, a tuženik nije dokazao da je za neispunjenje ugovora odgovoran prednik tužitelja.

 

U konačnici samo pitanje postoji li u činjeničnom smislu pravno relevantne okolnosti pružanja odnosno nepružanja obveze uzdržavanja predstavlja po svojoj naravi činjenično pitanje, o kojima Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može raspravljati (argument iz čl. 385. ZPP).

 

Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.