- 1 -              Rev 1843/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1843/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. N. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. K. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-882/18-2 od 31. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-1871/16 od 6. veljače 2018., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik I. L. pod broj Ovrv-15465/11 od 12. rujna 2011. god. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 3 dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 13.771.757,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate i to na iznos od 13.771,757,22 od dana 20. svibnja 2011. god. pa do 31. srpnja 2015. god. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se u dijelu u kojem je zatražena isplata iznosa od 86.269,11 kn, kao i za više tražene kamate, ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik I. L. pod broj Ovrv-15465/11 od 12. rujna 2011. god. i tužbeni zahtjev tužitelja se u tom dijelu odbija.

 

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 1.694.782,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. veljače 2018. god. do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se ukine samo drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP).

 

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U biti revident ukazuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili dan dospijeća obveze iz osnovnog ugovora, a što zapravo ukazuje na prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga razloga se revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Predmet ovog parničnog postupka je ispunjenje mjenične obveze u iznosu od 13.858.026,33 kn, koja proizlazi iz mjenice izdane 14. ožujka 2008., koju je tuženik potpisao kao trasant, odnosno mjenični dužnik.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je Ugovorom o poslovnoj suradnji vezano za financiranje projekta od 14. ožujka 2008. sklopljenim između tužitelja, s jedne strane kao vjerovnika, i F. G. d.o.o. S. kao dužnika te F. d.o.o S. i F. N. d.o.o. S. kao jamca - platca, ugovoreno da tužitelj financira kupnju nekretnine - zemljišta označeno kao kat. čest. 9810/2, upisanog u zk. ul. br. 5986, dvor površine 763 m2 k.o. S., u ukupnom iznosu financiranja od 1.600.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju SG - Splitske banke d.d. na dan plaćanja (čl. 1. i 2. Ugovora),

 

- da je čl. 6. Ugovora dužnik obvezao iznos financiranja vratiti u roku od 144 mjeseca, s time da su stranke ugovorile poček otplate u trajanju od 24 mjeseca za vrijeme koje se plaća mjesečno kamata uz pripadajući PDV,

 

- da se dužnik obvezao plaćati 120 mjesečnih rata u visini od 19.058,32 EUR plus pripadajući PDV na dan izdavanja računa sukladno anuitetnom planu, kao i troškove naknade u iznosu od 6.557,38 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. - S. b. d.d. na dan plaćanja, a koja plaćanja će vršiti temeljem posebno ispostavljenih računa vjerovnika, time da je plaćanje u ugovorenim rokovima bitan sastojak ugovora,

 

- da je nadalje bilo ugovoreno da ako dužnik zakasni s plaćanjem bilo glavnice, kamata i troškova, vjerovnik ima pravo jednostrano raskinuti ugovor i upotrijebiti ugovorena sredstva osiguranja povrata financiranog iznosa, da ima pravo raskinuti ugovor i proglasiti cjelokupnu tražbinu dospjelom, zajedno s pripadajućom kamatom i troškovima ako dužnik kasni s otplatom dvije mjesečne obveze otplate iznosa financiranja (glavnice ili kamata ili troškova) i to u cijelosti ili djelomično te u drugim slučajevima ako se dužnik ne bi pridržavao obveza iz ugovora,

 

- da je čl. 9. U. ugovoreno da na ime osiguranja novčane tražbine vjerovnika, odnosno iznosa financiranja F. g. d.o.o. S. u svojstvu dužnika u trenutku zaključenja ugovora uručuje vjerovniku instrumente osiguranja i to 3 komada bjanko mjenice s naznakom „bez protesta“, 2 komada bjanko mjenice osnivača s naznakom „bez protesta“ (K. K.), 15 komada bjanko zadužnica ovjerenih od strane javnog bilježnika i to svaka na iznos od 1.000.000,00 kn, privatnu ispravu podobnu za upis založnog prava na nekretnini te se obvezuje s vjerovnikom sklopiti sporazum o zasnivanju založnog prava - hipoteke na nekretninama iz čl. 1. Ugovora,

 

- da na ime osiguranja novčane tražbine vjerovnika jamac - platac F. d.o.o. S. u trenutku zaključenja ugovora uručuje vjerovniku instrumente osiguranja i to 2 komada bjanko mjenica s naznakom „bez protesta“, 2 komada bjanko osobne mjenice osnivača društva s naznakom „bez protesta“ (J. K.), 15 komada bjanko zadužnica ovjerenih od strane javnog bilježnika i to svaka na iznos od 1.000.000,00 kn, dok na ime osiguranja jamac - platac F. n. d.o.o. S. uručuje 2 komada bjanko mjenica s naznakom „bez protesta“, 1 komad bjanko mjenice direktora društva s naznakom „bez protesta“ (J. K.), 1 komad bjanko mjenice osnivača društva s naznakom „bez protesta“ (K. K.), te 15 komada bjanko zadužnica ovjerenih od strane javnog bilježnika i to svaka na iznos od 1.000.000,00 kn,

 

- da je čl. 10. Ugovora ugovoreno da se ugovor smatra raskinutim ako dužnik ne ispunjava svoje obveze plaćanja utvrđene ugovorom, s time da se kad dan raskida uzima dan dospijeća posljednje neplaćene obveze dužnika prema vjerovniku utvrđene ugovorom, te da danom raskida Ugovora sukladno čl. 10. i 11. Ugovora dospijeva na naplatu cjelokupno dugovanje dužnika prema vjerovniku utvrđeno ugovorom, zajedno s pripadajućom kamatom i eventualno učinjenim troškovima, te da vjerovnik ima pravo pokrenuti postupak prisilne naplate odnosno iskoristiti sva sredstva osiguranja koja mu stoje na raspolaganju,

 

- da je tužitelj dostavio opomene pred raskid Ugovora upućene dužniku F. g. d.o.o. tuženiku u ovom predmetu 29. ožujka 2011., kojim se tuženik poziva na podmirenje cjelokupne novčane tražbine vjerovnika, jer će se u protivnom Ugovor smatrati raskinuti,

 

- da drugostupanjski sud smatra da Ugovor raskinut s danom 29. ožujka 2011., time da je tražbina tužitelja dospjela danom valjanog ispunjenja mjenice 19. svibnja 2011.,

 

- da na temelju nalaza i mišljenja vještaka M. T. na dan 19. svibnja 2011. ukupan dug F. g. d.o.o. iznosi 13.771.757,22 kn, dok je tužitelj u ovom predmetu tražio iznos od 86.269,11 kn više,

 

- da nižestupanjski sudovi smatraju neosnovanim prigovore zastare mjenične tražbine i prigovor protuugovornog ispunjenja mjenice.

 

Tuženik u reviziji ustraje kod tvrdnje da je mjenica ispunjena protivno osnovnom poslu, dakle protivno Ugovoru o poslovnoj suradnji vezano za financiranje projekta od 14. ožujka 2008. U tom smislu tuženik ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili da je tražbina iz mjenice dospjela 19. svibnja 2011., već da je tražbina dospjela 17. studenoga 2009. Kod toga se revident poziva na odluku istog drugostupanjskog suda u predmetu Gž-1862/18-2 od 14. studenoga 2008.

 

Nije sporno da je u konkretnom slučaju tuženik izdao bjanko mjenicu radi osiguranja tražbine iz osnovnog Ugovora, time da također nije sporno da ne postoji poseban sporazum o popunjavanju mjenične isprave. U slučaju kada nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave imatelj mjenice dužan je mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

 

Prema odredbi čl. 16. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94 i 92/10 - dalje ZM) prigovor da bjanko mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim poslom, može se uspješno isticati vjerovniku iz osnovnog posla, ako istu tu mjenicu nije ispunio u skladu s osnovnim poslom.

 

Prvostupanjski sud kod toga smatra da je potraživanje iz osnovnog posla dospjelo 29. ožujka 2011., kada je dospjela na naplatu cjelokupna tražbina vjerovnika, jer se dan raskida ugovora smatra dan kada je predmetna obavijest o raskidu ugovora predana poštanskom uredu, sukladno čl. 10., 11. i 12. predmetnog ugovora, a to je 20. ožujka 2011. Drugostupanjski sud smatra da je tražbina iz osnovnog ugovora dospjela u smislu čl. 10. Ugovora danom dospijeća posljednje neplaćene obveze dužnika prema vjerovniku, pa kako je zadnja dospjela neplaćena obveza bila 17. rujna 2009., to je cjelokupna tražbina dospjela 17. studenog 2009.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda, a u skladu s odredbama osnovnog Ugovora cjelokupno potraživanje tužitelja iz osnovnog ugovora dospjelo je 29. ožujka 2011., kada je došlo do raskida osnovnog ugovora. Stoga činjenica da tužitelj mjenicu podnio na naplatu 19. svibnja 2011. ne znači da je mjenica ispunjena protivno ugovoru, pa je prigovor protuugovornog ispunjenja iz čl. 16. st. 2. ZM pravilno odbijen kao neosnovan od strane nižestupanjskih sudova.

 

Isto tako pravilno je odbijen i prigovor zastare mjenične obveze. Naime, tuženik u konkretnom slučaju zaboravlja da je, osim što je predmetnu mjenicu potpisao kao trasat i trasant, istu potpisao i kao akceptant, budući se potpis tuženika nalazi ispod teksta „prihvaćamo“.

 

Prema odredbi čl. 78. st. 1. ZM svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine računajući od dospjelosti mjenične tražbine. U konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je 6. rujna 2011., a mjenična obveza je dospjela 29. ožujka 2011. Čak kada bi se i prihvatila tvrdnja tuženika da je tražbina iz osnovnog posla dospjela 17. studenoga 2009., niti u tom slučaju nije protekao rok zastare iz čl. 78. st. 1. ZM.

 

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.