- 1 -              Rev 117/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 117/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. B. iz S., M. p. 44, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. Lj. i Ž. V. u S., S. 4, i II-tužitelja J. k. d.o.o. u stečaju, S., V. 147, OIB: …, zastupanog po stečajnom upravitelju M. B., P., S. R. 49, protiv I-tuženika H. M. d.o.o., Z., K. 2, OIB: …, kao pravnog sljednika E. h., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & partneri u Z., R. c. 22, i II-tuženika I. T. iz B., B. 2, S., zastupanog po punomoćniku N. M., odvjetniku u S., D. r. 27, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1069/2012 od 13. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj I P-726/06 od 23. studenoga 2011., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija prvotužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Revizija drugotužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1069/2012 od 13. prosinca 2012. potvrđeni su presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj I P-726/06 od 23. studenoga 2011. kojima je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja da mu drugotuženik isplati iznos 100.000,00 kn te zahtjev drugotužitelja da mu prvo i drugotuženici solidarno isplate iznos 1.900.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te je odbačena tužba prvotužitelja protiv prvotuženika kao nedopuštena i ujedno je naloženo tužiteljima isplatiti prvotuženiku iznos 103.955,00 kn, a drugotuženiku iznos 224.475,00 kn na ime troškova postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelji su podnijeli reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njihovo preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu im troškova postupka.

 

Prvotuženik je odgovorio na reviziju predloživši odbacivanje revizije prvotužitelja kao nedopuštene, a odbijanje revizije drugotužitelja kao neosnovane.

 

Revizija prvotužitelja nije dopuštena, dok revizija drugotužitelja nije osnovana.

 

Pobijanom drugostupanjskom odlukom potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba prvotužitelja u odnosu na prvotuženika kao i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev prvotužitelja upravljen prema drugotuženiku za isplatu mu iznosa 100.000,00 kn na ime neimovinske štete, a koji novčani iznosi ujedno označavaju vrijednost predmeta spora pobijanog rješenja odnosno tog dijela pobijane presude, a koji se odnosi na zahtjev prvotužitelja, sve u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Naime, prema toj odredbi ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U smislu prednjeg zahtjev prvotužitelja i zahtjev drugotužitelja, a koji su oni upravili prema prvo i drugotuženicima su međusobno odvojeni, tako da novčani iznos zahtjeva svakog od tužitelja ujedno i označava vrijednost predmeta spora zahtjeva pojedinog tužitelja, sve u smislu odredbe čl. 40. st. 1. u vezi s odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

 

Kako je vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude, a kojom je odlučeno o zahtjevu prvotužitelja prema prvotuženiku ne prelazi iznos 200.000,00 kn, a ta presuda je donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, to protiv iste nije dopušteno izjavljivanje tzv. redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a.

 

Odnosno kako vrijednost predmeta spora pobijanog drugostupanjskog rješenja, a kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbačaju tužbe prvotužitelja u odnosu na prvotuženika, ne prelazi iznos 200.000,00 kn, to protiv drugostupanjskog rješenja nije dopušteno izjavljivanje tzv. redovne revizije u smislu odredbe čl. 400. st. 1. u vezi s odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a.

 

Kako pak ovako podnesena revizija prvotužitelja ne sadrži minimum pretpostavki za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, to nije bilo mogućnosti s revizijom prvotužitelja postupati kao da je podnesena tzv. izvanredna revizija.

 

Stoga je reviziju prvotužitelja trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Naprotiv obzirom na visinu zahtjeva drugotužitelja (1.900.000,00 kn) o kojem je odlučeno pobijanom presudom, protiv iste je dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

U smislu prednjeg, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije drugotužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu drugotužitelja sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost pobijane presude u dijelu kojim je ocijenjen neosnovanim i zato odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja može ispitati.

 

U ovom revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno pitanje osnovanosti zahtjeva drugotužitelja upravljenog prema prvo i drugotuženicima za naknadu mu imovinske štete vezano za objavljeni članak u dnevnom listu J. l. od … 2006. čiji nakladnik je bio pravni prednik prvotuženika, naslova: Sinj: radnici Ciglane blokirali ulaz u tvrtku" i podnaslova: "Netko radi protiv nas", u kojem je uz ostalo navedeno da je "Ciglana" Sinj, čiji direktor je drugotuženik, zapala u probleme pojavom nelojalne konkurencije tvrtke J. c. koji nelegalno vadi sirovinu na obali Peručkog jezera, što je ekološka katastrofa.

 

 

Nižestupanjski sudovi su polazeći od činjeničnih utvrđenja:

 

- da u vrijeme objave spornog novinskog članka je između drugotužitelja i E. p. t.o. postojao Ugovor o isporuci gipsa sklopljen 21. studenoga 2005., a čije trajanje je ugovoreno u razdoblju od 21. studenoga 2005. do 31. prosinca 2006.,

 

- da je dopisom od 25. siječnja 2006. E. p. t.o. raskinuo taj ugovor sklopljen sa drugotužiteljem, a nakon što je u spornom članku objavljena informacija da drugotužitelj nelegalno vrši eksploataciju sirovine na obali Peručkog jezera,

 

- da od sklapanja ugovora između drugotužitelja i E. p. t.o. do njegovog raskida nisu bili ostvareni ugovoreni poslovi, a niti ugovoreni penali vezano za neispunjenje ugovorenih poslova, a niti da je drugotužitelj reagirao na izjavu o raskidu ugovora od strane E. p. t.o. u smislu nepostojanja pretpostavki za raskid tog ugovora i u tom pravcu poduzimao pravne korake,

 

ocijenili da sadržaj objavljenog članka nije bio stvarni razlog raskida ugovora sklopljenog između drugotužitelja i E. p. t.o., niti da je zbog raskida tog ugovora drugotužitelju doista nastupila šteta u vidu izgubljene dobiti, zbog čega su odbili tužbeni zahtjev drugotužitelja upravljen prema tuženicima kao neosnovan, sve pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO).

 

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

U smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a šteta je uz ostalo i izmakla korist.

 

Opće pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu su: postojanje subjekata obveznog odnosa (oštećenika i odgovorne osobe – štetnika); štetna radnja; šteta; uzročna veza između štetne radnje i štete; protupravnost.

 

Kod činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova da objavom spornog članka u J. listu kojeg je nakladnik pravni prednik prvotuženika, a sadržaj kojeg drugotuženik nije autorizirao, niti da je objavom tog članka drugotužitelju doista nanesena šteta u vidu izmakle koristi, pravilna je ocjena iz pobijane presude da u okolnostima konkretnog slučaja na strani drugotužitelja nisu ostvarene zakonske pretpostavke na temelju kojih bi ga pripadalo potraživati naknadu imovinske štete od prvo i drugotuženika.

 

Slijedom navedenog reviziju drugotužitelja protiv pobijane presude trebalo je odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.