1

                            Poslovni broj: Gž-189/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-189/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. iz K., Ć…, OIB…, zastupane po punomoćnici L. B., odvjetnici iz R., protiv tuženika I. S. d.o.o. K., Ć…, OIB…, radi stjecanja bez osnove i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1645/2020-4 od 15. siječnja 2021., 16. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1645/2020-4 od 15. siječnja 2021. tako da se uvažava prigovor tužiteljice protiv rješenja za plaćanje pristojbe na tužbu poslovni broj P-1645/2020-2 od 16.12.2020., a rješenje broj P-1645/2020-2 od 16. prosinca 2020. preinačuje se tako da se nalaže tužiteljici da u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 1.808,30 kn (jednu tisuću osamsto osam kuna i trideset lipa).

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"Odbija se prigovor tužene izjavljen protiv rješenja za plaćanje pristojbe za tužbu u iznosu od 3.616,61 kn, poslovni broj zz P-1645/2020-2 od 16.12.2020. kao neosnovan."

Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene Zakona o sudskim pristojbama i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica pravovremeno podnijela prigovor protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe na tužbu kojim rješenjem je obvezana na platež pristojbe u iznosu od 3.616,61 kn te u prigovoru tvrdi da je tužbu podnijela u elektroničkom obliku te da je primjenom odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18) bila u obvezi platiti ½ propisanog iznosa pristojbe propisanog Tarifom, odnosno iznos od 1.808,31 kn.

Sud ocjenjuje da je prigovor neosnovan iz razloga što tužiteljica nije platila sudsku pristojbu zajedno s podnošenjem tužbe u elektroničkom obliku, a u smislu odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama samo u tom slučaju bila bi dužna platiti polovicu propisanog iznosa pristojbe. Kako tužiteljica nije platila sudsku pristojbu istovremeno s podnošenjem tužbe u elektroničkom obliku, sud zaključuje da je pravilno rješenjem o pristojbi, koje je doneseno na temelju odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama, obvezana na platež sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.616,61 kn, iz kojih razloga sud odbija prigovor tužiteljice kao neosnovan.

Osnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice da je sud prvog stupnja odlučujući o prigovoru pogrešno primijenio odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama. Tom odredbom propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima, putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pogrešno je protumačio odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama kada je zaključio da je plaćanje sudske pristojbe u visini od 50% od propisane pristojbe propisano samo za slučaj kada stranka odmah u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku plati sudsku pristojbu jer niti jednom odredbom Zakona o sudskim pristojbama nije propisano da će se sudska pristojba na podneske dostavljene u elektroničkom obliku, koja nije odmah plaćena (u trenutku podnošenja) naplaćivati u punom iznosu, odnosno da će se pristojba u punom iznosu naplaćivati kao pravna posljedica zakašnjenja u plaćanju, kada se podnesak dostavlja u elektroničkom obliku, a to nije propisano niti Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/19). U Nacrtu konačnog prijedloga Zakona o sudskim pristojbama navedeno je: „Glavni ciljevi donošenja novog Zakona o sudskim pristojbama su: - poticanje elektroničke komunikacije između sudova i sudionika u sudskim postupcima, iz kojih se razloga predlaže smanjenje sudskih pristojbi za podneske podnesene elektroničkim putem u iznosu od 50% od propisane pristojbe, s tim da se za podneske koje stranka podnese elektroničkim putem plaća pristojba u trenutku podnošenja podneska, dok za podneske koje stranka od suda zaprimi elektroničkim putem, pravo na umanjenje od 50% iznosa sudske pristojbe ima samo ako pristojbu plati u roku od tri dana od dana zaprimanja podneska, što će rezultirati administrativnim rasterećenjem sudova te posljedično ubrzanjem sudskih postupaka te osiguranjem bolje naplate sudskih pristojbi.“.

Kako je cilj citirane odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama bilo poticanje elektroničke komunikacije te kako citiranim zakonom nije propisana pravna posljedica u slučaju da pristojba nije plaćena u trenutku podnošenja elektroničkog podneska na način da bi se plaćala propisana pristojba u punom iznosu, po ocjeni ovoga suda tužiteljica je na tužbu podnesenu u elektroničkom obliku bila u obvezi platiti 50% propisane pristojbe u iznosu od 1.808,30 kn. (pravni stav o primjeni odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama zauzet je na Građanskom odjelu ovog suda od 15. ožujka 2021.)

Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19), te tužiteljicu obvezati na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.808,30 kn.

 

Koprivnica, 16. veljače 2021.