- 1 -              Revr 280/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 280/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R., protiv tuženika I. d.d. R.,  OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-402/2017-2 od 7. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Crikvenici poslovni broj Pr-23/2015 od 13. srpnja 2017., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da su nedopuštene tuženikova Odluka o otkazu ugovora od radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 17.rujna 2014.g., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1.1.2003.g. i tuženikov odgovor od dana 20.listopada 2014.g. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od dana 1.listopada 2014.g., kao i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto receptor I u roku od 8 dana.“

 

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovo suđenje, uz dosudu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tuženik ukazuje da je time što je svjedokinja M. saslušana zamolbenim putem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 224. stavak 1. i članka 235. ZPP-a. Naime, u smislu odredbe članka 224. stavak 1. ZPP-a dokazi, u ovom slučaju saslušanje svjedoka, mogu se iz važnih razloga (u konkretnom slučaju svjedokinja živi u inozemstvu) iznimno provesti pred sucem zamoljenog suda. Sud je dakle, postupio u skladu sa svojim ovlastima.

 

Nadalje, iz rješenja prvostupanjskog suda od 26. travnja 2016. (list 127.) proizlazi da je tužitelj uredno obaviješten o saslušanju zamolbenim putem pred sudom u Austriji, povodom čega se očitovao u podnesku od 4. svibnja 2016. (list 128.) izjavom da neće prisustvovati tom saslušanju jer bi ga to izložilo visokom trošku. Stoga, neovisno od toga što bi dolazak tužitelja na saslušanje svjedokinje u Austriju predstavljao trošak koji on ne želi snositi, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

Iz navedenih razloga tužitelj također pogrešno smatra da je provođenjem zamoljenog saslušanja povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14).

 

Drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke u smislu odredbe članka 375. stavak 5. ZPP-a pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude i takvim postupanjem nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, prema toj pravnoj normi, drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati svoju presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava, ali je dužan obrazložiti razloge u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj, odnosno na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je u žalbi ocijenio sve važne žalbene razloge koji se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i nakon toga se, u skladu sa svojim ovlastima, pravilno pozvao na odredbu članka 375. stavak 5. ZPP-a.

 

Na takav način nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz naznačene pravne norme, ali ni ona iz članka 375. stavak 1. ZPP-a, stoga suprotni revizijski navodi nisu osnovani.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev tužitelja za vraćanje na posao.

 

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2003. i to na radnom mjestu „receptor I“,

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom tuženika o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 17. rujna 2014.,

- da je u obrazloženju otkaza navedeno da je bilo niz pritužbi na neprimjeren rad tužitelja od strane gostiju, među kojima i od dugogodišnjeg stalnog gosta N. K. (e-mail od 2. kolovoza 2014. i usmena pritužba direktoru hotela za vrijeme boravka u hotelu), te gošće E. M. koja mu se obratila u vezi sa kvarom sefa, zatim od strane hotelskog osoblja (sobarice) i jer su na online portalima na kojima se ocjenjuje zadovoljstvo gostiju pruženim uslugama hotela duže vrijeme vidljive kritike na tužitelja,

- da je tužitelj više puta usmeno upozoren na svoje neprimjereno ponašanje od strane direktora hotela i šefa recepcije,

- da je proveden postupak savjetovanja s radničkim vijećem,

- da se radničko vijeće nije suglasilo s otkazom,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik očitovao,

- da je 23. srpnja 2017. direktor tuženika D. D. tužitelja usmeno upozorio na neprimjereno ponašanje,

- da je tužitelju 28. kolovoza 2017. upućena pisana opomena radi učestalih pritužbi gostiju, koja je posebno inicirana pritužbom stalnog gosta hotela N. K.,

- da je u dopisu od 29. kolovoza 2014. tuženik u smislu zakonskih odredbi pozvao tužitelja radi iznošenja obrane,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj radeći kao recepcionar kroz dugi niz godina kršio obveze iz radnog odnosa,

- da se tužitelj neprimjereno obraćao gošći hotela E. M. (intimnim pitanjima o privatnom životu), što on niti ne spori, kao i da ju je neprimjereno dodirivao u liftu i u hotelskoj sobi (prihvatio ju za ramena, privukao sebi, uhvatio rukama za bokove) kada mu se obratila zbog problema sa sefom, što je ona prijavila hotelskoj upravi,

- da je tužitelj kasnio na posao i često pušio na mjestima u krugu hotela gdje to nije dozvoljeno (npr. na bazenu), u vezi s čim je bio na razgovoru kod direktora hotela,

- da se tužitelj nije izravno obraćao gospodinu N. K. - stalnom gostu hotela već da ga je neprimjereno i uvredljivo komentirao ispred zaposlenice hotela koja je to K. prenijela,

- da tuženik nije dokazao da se tužitelj neprimjereno ponašao prema ostalim zaposlenicima hotela,

- da se iz recenzija gostiju hotela objavljenim na internetskim portalima ne može zaključiti da se pritužbe odnose upravo na tužitelja,

- da prije otkazivanja nije pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja u slučaju na nastavka te povrede.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu, odnosno da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se u otkazu stavljaju na teret, čime su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - u nastavku teksta: ZR) za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj, na kojem je u smislu pravila iz članka 135. stavak 3. ZR-a bio teret dokazivanja, u postupku neupitno dokazao odlučne okolnosti, tj. da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa iznimno neprimjerenim ponašanjem prema gostima hotela.

 

S obzirom na revizijske navode, posebno valja istaknuti da tuženik nije otkazao konkretni ugovor o radu samo zbog toga što se tužitelj neprimjereno ponašao prema jednom određenom gostu (N. K.), već radi niza drugih povreda, među kojima i za neprimjereno ponašanje prema drugim gostima hotela.

 

Poslodavac u odluci o otkazu može navesti jedan ili više razloga za otkaz, ali je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno da je tijekom postupka dokazao postojanje samo jednog (važnog) razloga za otkaz.

 

Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik u odluci o otkazu pored ostalih razloga za otkazivanje ugovora o radu, naveo i neprimjereno ponašanje tužitelja prema gostima hotela, koji razlog je tuženik dokazao (dovoljno je i u odnosu na jednog svjedoka), pravilno su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, kada su zaključili da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

 

Imajući na umu narav i vrstu posla koji je tužitelj obavljao - recepcionar u hotelu, primjereno ponašanje prema gostima je njegova temeljna obveza iz radnog odnosa jer po prirodi stvari o ponašanju djelatnika ovisi i ugled hotela, što pak ima izravnu posljedicu na poslovanje tuženika jer ono uvelike posljedica povjerenja gostiju i ugleda koji među njima uživa. Ponašanjem tužitelja je to, kako su ustvrdili nižestupanjski sudovi, nedvojbeno narušeno.

 

Kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj djelomično osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkaz. Takvi navodi, u kojima drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od ocjene nižestupanjskih sudova, nisu razmatrani jer predstavljaju činjenične prigovore koji prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP-a u reviziji nisu dopušteni.

 

Što se tiče navoda revidenta da prije otkazivanja nije pisano upozoren na obvezu iz radnog odnosa i da mu nije ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a, valja istaknuti da iz činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji proizlazi upravo suprotno - da je u dopisu od 29. kolovoza 2014. pozvan radi iznošenja obrane, kao i da je prije toga više puta usmeno upozoren na svoje ponašanje.

 

Međutim, sve kad bi i postojao, takav propust poslodavca sam po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 1. ZR). Naime, u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelja pisano upozori s obzirom na ranije sveukupno ponašanje tužitelja i posljedice radnji tužitelja (nepovjerenje gostiju i negativan ugled tuženika).

 

Slijedom obrazloženog, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.