- 1 -              Rev 3271/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3271/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., V., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K., M. K., D. A. i T. R. iz O., protiv tuženika H. d.o.o., B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u O., radi ispunjenja ugovorne obveze, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3735/16-4 od 27. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-5/16-16 od 11. travnja 2016., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3735/16-4 od 27. ožujka 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da isporučuje tužitelju vodu za piće u ukupnoj količini od 600.000 m3 godišnje po cijeni od 1,65 kn/m3 na način i u cijelosti sukladno uvjetima iz Ugovora o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće broj … od 15. svibnja 2006., kao i zahtjev kojim mu se nalaže vršiti prihvat i pročišćavanje na uređaju za pročišćavanje komunalne otpadne vode koju skupi tužitelj, a do količine od 480.000 m3 po cijeni od 1,65 kn/m3, na način i u cijelosti sukladno uvjetima iz Ugovora o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće broj … od 15. svibnja 2006. i nadoknada troškova postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 26.615,62 kuna (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.871,87 kuna (toč. III.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke, dok je rješenjem suda prvog stupnja odbačena žalba tužitelja protiv presude suda prvog stupnja u točki III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače u skladu s revizijskim navodima, podredno da se iste ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku prvostupanjskog suda utvrđeno je:

 

-da je tužitelj zaključio s trgovačkim društvom K. d.o.o. B. Ugovor o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće broj … i Ugovor o međusobnim odnosima u sakupljanju i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda broj … 15. svibnja 2006., kojim su stranke tih ugovora ugovorile cijenu pitke vode i cijenu troškova pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u iznosu od 1,65 kn/m3,

 

- da je tuženik, kao pravni slijednik, odnosno novoosnovano društvo preuzelo obveze, prava i dio imovine društva K. d.o.o. B., pa tako i predmetne Ugovore,

 

- da je tuženik dopisom od 18. srpnja 2014. dostavio tužitelju prijedloge novih ugovora u kojima je utvrđena veća cijena pitke vode i pročišćavanja otpadnih voda i to 4,20 kn/m3 za pitku vodu i 3,31 kn/m3 za pročišćavanje otpadnih voda,

 

- da tužitelj nije prihvatio i potpisao ponuđene nove Ugovore te da su između stranaka bezuspješno vođeni pregovori oko utvrđivanja cijene vode,

 

- da je tuženik Vijeću za vodne usluge 21. travnja 2015. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere određivanjem privremene cijene vode u iznosu od 4,20 kn/m3 te cijene prihvata otpadne vode u iznosu od 3,31 kn/m3 prema tužitelju kao drugom isporučitelju, koje je dana 11. lipnja 2015. donijelo privremeno rješenje kojim je odredio cijenu isporuke vode u visini 3,58 kn/m3 i cijenu prihvata i pročišćavanja otpadne vode u visini 2,66 kn/m3 između tuženika i tužitelja,

 

- da tužitelj tuženiku plaća cijenu pitke vode i otpadne vode utvrđenu privremenim rješenjem od dana njegovog donošenja,

 

- da je u predmetu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-249/15 tuženik u ovom predmetu podnio tužbu protiv tužitelja sa zahtjevom da sud donese presudu kojom će utvrditi cijenu pitke vode u iznosu od 4,20 kn/m3 te cijenu prihvata otpadne vode u iznosu od 3,31 kn/m2 te naložiti tuženiku da tužiteljem zaključi ugovor o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće u kojem će cijena pitke i otpadne vode biti ugovorena prema toj odluci,

 

- da je Općinski sud u Valpovu donio rješenje pod posl. brojem Ovr-204/15-3 kojim je

radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja na ispunjenje ugovorne obveze protivnika osiguranja ovdje tuženika iz Ugovora o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće broj … od 15. svibnja 2006. i iz Ugovora o međusobnim odnosima u sakupljanju i pročišćavanju komunalnih i otpadnih voda broj … od 15. svibnja 2006. odredio privremenu mjeru zabrane tuženiku, kao protivniku osiguranja, da na mjernim mjestima broj 1 - vodobrojilo u Ulici … u B. i mjernom mjestu broj 2 - vodobrojilo u Ulici … u B. prestane isporučivati pitku vodu tužitelju, kao predlagatelju osiguranja, te je tuženiku naloženo isporučivati tužitelju vodu za piće te vršiti prihvat i pročišćavanje komunalne otpadne vode sukladno uvjetima Ugovora o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće broj 227/06 i 228/06 od 15. svibnja 2006.

 

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tuženik ispunjava svoje obveze prema tužitelju temeljem predmetnih Ugovora, kao i da tužitelj plaća tuženiku račune ispostavljene za isporučenu pitku vodu i otpadnu vodu, s time da je do donošenja privremenog rješenja Vijeća plaćao po ugovorenoj cijeni od 1,65 kn/m3, a nakon toga cijenu određenu rješenjem Vijeća.

 

Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da nakon donošenja privremenog rješenja Vijeća za vodovodne usluge, kojim je određena viša cijena isporuke pitke i otpadne vode, tužitelj više ne može zahtijevati da sud naloži tuženiku da predmetnu uslugu vrši po cijeni od 1,65 kn/m3 i to na neodređeno vrijeme.

 

Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, ali pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, smatrajući da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da predmetni Ugovori nisu raskinuti između stranaka, ali da je pogrešno zaključio da su oni preneseni na tuženika prilikom preuzimanja obveza, prava i dijela imovine društva K. d.o.o.

 

Naime, sud drugog stupnja navedeni zaključak temelji na Ugovoru o prijenosu od 20. veljače 2014. kojim je na tuženika prenesen Ugovor o prijenosu (kupoprodaji) gospodarske cjeline i prijenosu ugovora sklopljen 30. prosinca 2013. između trgovačkog društva D. B. d.o.o. i prednika tuženika K. d.o.o. navodeći da iz sadržaja Ugovora o prijenosu od 20. veljače 2014. proizlazi da na tuženika nisu prešli ugovori koje je K. d.o.o. sklopio s drugim javnim isporučiteljima. Nadalje, sud drugog stupnja smatra da predmetni ugovori nisu preneseni na tuženika obzirom su raskinuti između tužitelja i prednika tuženika, K. d.o.o., a što proizlazi iz Obavijesti o raskidu Ugovor koju je trgovačko društvo K. d.o.o. 1. rujna 2014. uputilo tužitelju.

 

Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Naime, nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da predmetni Ugovori nisu preneseni s prednika tuženika na tuženika, pozivajući se pri tome na Ugovor o prijenosu od 20. veljače 2014.

 

U obrazloženju pobijane presude sud drugog stupnja je utvrdio da je između društva D. B. d.o.o. i prednika tuženika, trgovačkog društva K. d.o.o., 30. prosinca 2013. sklopljen Ugovor o prijenosu (kupoprodaji) gospodarske cjeline i prijenosu ugovora, a predmet kojeg je kupoprodaja gospodarske cjeline opisane u čl. 2. navedenog ugovora, kao i ugovora o radu. Navedenim Ugovorom o prijenosu od 20. veljače 2014., na kojem sud drugog stupnja temelji svoj zaključak, izvršen je prijenos jedino prethodno navedenog Ugovora o prijenosu (kupoprodaji) gospodarske cjeline i prijenosu ugovora od 30. prosinca 2013., što je vidljivo iz samog naslova ugovora, ali i iz sadržaja, te su i potpisnici istog tuženik, prednik tuženika i trgovačko društvo D. B. d.o.o. Stoga nije jasan zaključak suda drugog stupnja da predmetni ugovori, nakon osnivanja tuženika, nisu prešli s prednika tuženika na tuženika pozivajući se pri tome na sadržaj Ugovora o prijenosu od 20. veljače 2014., kojim nije niti reguliran prijenos obveza i pravnih odnosa nakon osnivanja tuženika, konkretno ugovora koje je prednik tuženika, društvo K. d.o.o. sklapao s drugim javnim isporučiteljima.

 

Pri tome sa ukazuje i na odredbu čl. 550.a st. 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13) sukladno kojoj na društva koja se osnivaju radi provođenja podjele (nova društva) ili na društva koja već postoje (društvo ili društva preuzimatelji) podjelom prelaze dijelovi imovine, obveze i pravni odnosi društva koje se dijeli onako kako je to određeno planom podjele.

 

Također valja napomenuti da iz prethodno navedene Obavijesti o raskidu Ugovora od 01. rujna 2014. proizlazi da je prednik tuženika K. d.o.o. iz svojeg poslovanja brisao djelatnost javne vodoopskrbe, javne odvodnje i izvođenja priključaka, a što je sve predmet poslovanja tuženika te koje je djelatnosti tuženik i preuzeo 18. veljače 2014.

 

Iz prethodno navedenog, kao i iz utvrđenja suda prvog stupnja da je tuženik nakon osnivanja nastavio tužitelju isporučivati račune, a tužitelj plaćati iste, po cijeni određenoj predmetnim ugovorima, proizlazi da su izneseni razlozi suda drugog stupnja o odlučnim činjenicama (prijenosu predmetnih ugovora) međusobno proturječni.

 

Nadalje, nije jasan niti zaključak suda drugog stupnja da je prednik tuženika raskinuo predmetne ugovore s tužiteljem na temelju Obavijesti o raskidu Ugovora od 01. rujna 2014., jer bi isto značilo da je prednik tuženika raskinuo predmetne ugovora nakon što su isti već preneseni na tuženika i nakon što su tužitelj i tuženik nastavili iste izvršavali.

 

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu. U nastavku postupka sud drugoga stupnja otkloniti će počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja te dati jasne razloge na kojima temelji svoju odluku.

 

Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.