- 1 -              Revd 627/2021-2

Broj: Revd 627/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB ... iz L., kojeg zastupa direktor T. B., a njega punomoćnik Š. S. odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., Z.,  kojeg zastupaju odvjetnici  iz Odvjetničkog društva G. & partneri iz Z., radi isplate kasko štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-442/20-2 od 10. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-109/19-35 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-442/20-2 od 10. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-109/19-35 od 28. veljače 2020.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prva četiri pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda (npr. Rev-2373/12-2 od 13. prosinca 2016.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

Peto, šesto i sedmo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovori na postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pozivanje tuženika na odluke ovog suda poslovni broj Rev-1965/87 i Rev-1097/95 nije od značaja, obzirom se u tim predmetima radilo o posve drugačijoj činjeničnoj situaciji.

U odnosu na osmo pitanje valja napomenuti da ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Rev-373/13 od 12. rujna 2017.) niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena.

Slijedom toga kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. veljače 2021.