- 1 -              I Kž 61/2021-4

Broj: I Kž 61/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenice C. J., zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 1. KZ Crne Gore, odlučujući o žalbi izručenice C. J., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 11. siječnja 2021. broj Kv II-4/2021-5 (Kir-675/2020), u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Žalba izručenice C. J. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru utvrđeno je da je na temelju članka 33. i 34. stavak 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje: ZOMPO) udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje nadležnim pravosudnim tijelima Republike Crne Gore, izručenice C. J., po raspisanoj međunarodnoj tjeralici Interpola ... od 30. studenoga 2020., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju jedne godine na koju je osuđena presudom Općinskog suda u Baru broj K-72/19 od 15. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 16. rujna 2020., primjenom članka 4., 5., 13., 15., 32., 36. i 42. Krivičnog zakonika Crne Gore i članka 226., 229. i 374. Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 240. stavak 2. u svezi s člankom 23. stavak 2. Kaznenog zakonika Crne Gore činjenično opisanog u izreci rješenja, koje odgovara kaznenom djelu teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. u svezi s člankom 36. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. , 61/15., 101/17. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), i to obzirom da su ispunjeni uvjeti za izručenje izručenice C. J. sudbenim tijelima Republike Crne Gore, koji su i navedeni.

Budući da se izručenica nije odrekla načela specijaliteta, izručenje je dopušteno pod uvjetima da država moliteljica izručenicu ne progoni, ili ne kazni, ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne ograničava ju u njenim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem i ne izvede pred izvanredni sud.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela izručenica C. J. po branitelju D. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači na način da utvrdi kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, odnosno da se utvrdi da postoje pretpostavke da se izručenje odgodi. I u žalbi je zatraženo da se o sjednici vijeća izvijeste izručenica i njezin branitelj.

Spis predmeta je, sukladno članku 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba izručenice C. J. nije osnovana.

Prije svega, unatoč prijedlogu izručenice da ju se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske  na kojoj se raspravljalo o njezinoj žalbi nije obaviještena, obzirom da se u postupku odlučivanja o žalbi protiv rješenja, sukladno odredbi članka 495. ZKP/08., ne primjenjuje odredba članka 475. stavka 2. ZKP/08. koja se odnosi na izvještavanje stranaka o sjednici vijeća kod odlučivanja o žalbi protiv presude.

Izručenica nije u pravu kada u svojoj žalbi tvrdi da presuda Općinskog suda u Baru broj K-72/19 od 15. veljače 2020., kojom je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a u povodu koje je i pokrenut postupak izručenja, faktički ne postoji. Naime, žaliteljica upire da je navedena presuda donesena u njezinoj odsutnosti, a kako je pred nadležnim sudom u Crnoj Gori već pokrenula postupak radi obnove kaznenog postupka, u kojoj će joj obnova zasigurno biti dopuštena, nema osnova za izručenje po presudi koja će biti stavljena van snage.

Suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama izručenice, presuda Općinskog suda u Baru broj K-72/19 od 15. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 16. rujna 2020., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 240. stavak 2. u svezi s člankom 23. stavak 2. Kaznenog zakonika Crne Gore, kojom je izručenici izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine neupitno egzistira u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, te predstavlja zakonit osnov u povodu kojeg je i utvrđeno da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje radi izvršenja kazne zatvora izrečene tom presudom.

Iako je u pravu izručenica kada tvrdi da je citirana presuda donesena u njezinoj odsutnosti, gubi iz vida da je odredbom članka 17. Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju od 1. listopada 2010. („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 6/11. - dalje u tekstu: Ugovor) propisano da će se, ako je osoba čije se izručenje traži pravomoćno osuđena u odsutnosti, izručenje dopustiti samo ako država moliteljica zajamči da se kazneni postupak može nakon izručenja ponovo provesti u prisutnosti izručene osobe, u kojem će ta osoba moći ostvariti svoje pravo na obranu. Upravo takvo konkretno jamstvo prava izručenice na ponavljanje postupka u njezinoj prisutnosti izričito je navedeno u zamolbi Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore od 17. prosinca 2020. (list 66 spisa Kir-675/2020), kojom se „garantuje pravo na novi sudski postupak u kojem će imenovana moći ostvariti pravo na odbranu.“.

Izručenica, nadalje, žalbom problematizira činjenicu da je u drugom stanju, te da bi zbog izručenja moglo doći do komplikacija u trudnoći, pa slijedom navedenog predlaže da se izručenje odgodi.

Prvenstveno, valja uputiti izručenicu kako pobijanim rješenjem nije odlučeno o izručenju, već o ispunjavanju pretpostavki za izručenje, za koje je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da su ispunjene, te nije utvrdio postojanje onih okolnosti radi kojih bi izručenje bilo nedopušteno. O izručenju, sukladno članku 57. ZOMPO rješenje kojim se dopušta (i pod kojim uvjetima) ili ne dopušta izručenje, donosi Ministar pravosuđa, pa će se kod donošenja te odluke cijeniti i okolnost na koju se poziva žaliteljica, u pogledu njezinog aktualnog zdravstvenog stanja.

Stoga, budući da žalbom izručenice C. J. nije dovedeno u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja te da niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2021.