Poslovni broj Gž Ovr-620/2020

                           

                                                                                   

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-620/2020

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari predlagatelja osiguranja 1. I. Š., OIB ..., iz D., i 2. E. D., OIB ..., iz Z., oboje zastupani po punomoćniku H. K., odvjetniku iz D., protiv protivnika osiguranja 1. R. D. d.o.o., OIB ..., S. i 2. C. d.o.o., OIB ..., S., zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š., K., B. d.o.o., Z., radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, rješavajući žalbu predlagatelja osiguranja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Ovr-269/2020 od 17. listopada 2020., 15. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

1. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Ovr-269/2020 od 17. listopada 2020., u točci I. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke.

 

2. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

             

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, u točci I. izreke, odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja prava stvarne služnosti staze koja je ugovorena preko k.č. ... K.O. D., a nakon provedene parcelacije predstavlja k.č. ... i ... K.O. D., kao poslužne nekretnine, od S. ulice zemljišnoknjižne oznake k.č. ... K.O. D. do sjeverozapadnog ugla k.č. ... K.O. D., širine 1,22-1,32 m, u korist 2. i 3. etaže u zgradi zemljišnoknjižne oznake k.č. ... K.O. D., kao povlasnih nekretnina, zabranom protivnicima osiguranja da izvode građevinske radove rušenja betonirane staze i stepenica širine 1,22-1,32 m na k.č. ... i ... K.O. D. kojima predlagatelji osiguranja pristupaju 2. i 3. etaži u zgradi 2483 K.O. D., kao i zabranom provedbe pripremnih radnji u svrhu obavljanja tih radova na opisanom predmetu osiguranja, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka po tužbi predlagatelja osiguranja radi opravdanja privremene mjere osiguranja, koju se predlagatelji osiguranja obvezuju pokrenuti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o osiguranju, uz zapriječenu novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 kn pravnoj osobi i 3.000,00 kn odgovornoj osobi u pravnoj osobi, kao i nalog protivnicima osiguranja da naknade predlagateljima osiguranja trošak postupka u iznosu od 5.865,00 kn. Točkom II. izreke naloženo je predlagateljima osiguranja da naknade protivnicima osiguranja trošak u iznosu od 5.625,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova postupka u iznosu od 16.013,62 kn.

 

           Protiv navedenog rješenja žalbu podnose predlagatelji osiguranja, sadržajno iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1,  25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21.st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

 

          Protivnici osiguranja u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode, kao neosnovane te predlažu odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova odgovora na žalbu protivnicima osiguranja.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, s obzirom da prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti ne postoje drugi nedostaci zbog kojih se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

              Predmet postupka je zahtjev predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabranom protivnicima osiguranja da izvode radove rušenja betonirane staze i stepenica na k.č. ... i ... K.O. D. (ranije k.č. ... K.O. D.) te pripremne radnje u svrhu obavljanja tih radova.

 

              U ovoj fazi postupka nije sporno da je u zemljišnim knjigama upisano pravo stvarne služnosti staze za korist nekretnine predlagatelja osiguranja k.č. ... K.O. D., kao povlasne nekretnine, na teret k.č. ... K.O. D., kao poslužne nekretnine, dakle nije sporna vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja. Također, nije sporno da su u vrijeme podnošenja prijedloga na mjestu na kojem se proteže pravo služnosti od strane protivnika osiguranja bili izvedeni radovi iskolčenja (postavljanja kolaca i označavanja crvenim brojevima), u svrhu iskopa građevinske jame, u sklopu čega je Glavnim projektom predviđeno rušenje betonske staze i stepenica kojima predlagatelji osiguranja pristupaju do svoje nekretnine, s time da istim projektom nije predviđena njihova ponovna izgradnja. Sporno je postojanje opasnosti od sprječavanja ili znatnog otežavanja ostvarenja tražbine predlagatelja osiguranja izvođenjem spornih radova iskolčenja.

 

Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđuje da protivnici osiguranja poduzimaju radnje u cilju poštivanja prava služnosti predlagatelja osiguranja sukladno čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12  i 152/14,dalje: ZV) pa ujedno cijeneći da se u smislu čl. 3. st. 1. toč. 10. i 13. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje:ZG) ne radi o građenju, već radovima iskolčenja građevine koji sami za sebe ne onemogućavaju predlagatelje osiguranja u ostvarivanju prava stvarne služnosti, zaključuje da predlagatelji osiguranja samom činjenicom postavljanja kolaca i označavanja crvenim brojevima, nisu učinili vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti od sprječavanja ostvarenja tražbine predlagatelja osiguranja i nastanka nenadoknadive štete.

 

Stoga, prvostupanjski sud zauzima stajalište da nije udovoljeno uvjetima za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. i 347. st. 1. toč. 6. OZ-a pa odbija prijedlog kao neosnovan u cijelosti.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 14. st. 5. OZ-a pa protivnicima osiguranja dosuđuje troškove postupka i to zastupanja po odvjetniku u visini odmjerenoj prema Tarifi  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

 

              Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Prema čl. 346. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje, s time da pretpostavka opasnosti  da bi protivnik osiguranja bez određivanja predložene privremene mjere spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja mora biti subjektivne, a ne objektivne prirode, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima konkretne radnje kojima može spriječiti ili otežati ostvarenje njegove tražbine odnosno radnje kojima bi bila nanesena nenadoknadiva šteta.

 

              Suprotno žalbenim navodima, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da radovi iskolčenja nekretnine ne predstavljaju radove građenja, s obzirom da se ne radi o pripremnim radovima u smislu čl. 3. st. 1. toč. 27. ZG-a kako to tvrde predlagatelji osiguranja, a koji sukladno čl. 3. st. 1. toč. 10. ZG-a predstavljaju građenje, već se sukladno čl. 3. st. 1. toč. 13. ZG-a radi o geodetskom prijenosu tlocrta vanjskog obrisa, odnosno osi građevine koja će se graditi na teren unutar građevne čestice, odnosno obuhvata zahvata u prostoru koji izvodi ovlašteni inženjer geodezije sukladno posebnom propisu.

 

              Također, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako protivnici osiguranja poduzimaju radnje u cilju poštivanja prava služnosti predlagatelja osiguranja, jer takav zaključak i prema ocijeni ovog suda proizlazi iz izvedenih dokaza. Naime, iz spisu priložene međusobne korespondencije stranaka razvidno je da stranke vode pregovore vezano za prelaganje prava služnosti puta na drugi pravac za vrijeme izvođenja radova i nakon izgradnje građevine od strane protivnika osiguranja, dakle da na strani protivnika osiguranja postoji stvarna volja poštivanja prava služnosti predlagatelja osiguranja sukladno čl. 233. ZV-a, a što upućuje na izostanak subjektivne opasnosti od sprječavanja ostvarivanja prava služnosti predlagatelja osiguranja odnosno nastanka nenadoknadive štete.

 

              Pri tome, žalbeni navodi kako se radi samo o deklaratornom prijedlogu protivnika osiguranja za prelaganje prava služnosti nisu osnovani, budući da iz e-mail poruka od 9. rujna 2020. priloženih uz žalbu proizlazi da protivnici osiguranja imaju namjeru poduzeti konkretne radnje u vidu izrade i dostave predlagateljima osiguranja precizne skice prelaganja prava služnosti, kako su to predlagatelji osiguranja prethodno i zatražili, kao i pristupiti sklapanju sporazuma kojim bi bilo regulirano pitanje pristupa nekretnini predlagatelja osiguranja tijekom izvođenja radova i nakon završetka istih. Pri tome, sadržaj priloženog sporazuma, suprotno žalbenim navodima, sam za sebe ne upućuje na drugačiji zaključak, s obzirom da se radi o nacrtu sporazuma koji je kao takav podložan izmjenama u skladu sa daljnjim pregovorima stranaka, a pored toga čl. 5. tog nacrta, prvoprotivnik osiguranja obvezuje se osigurati predlagateljima osiguranja alternativni pristup do njihove nekretnine za vrijeme izvođenja radova odnosno do postizanja konačnog sporazuma u svezi prelaganja prava služnosti predlagatelja osiguranja.

 

              Stoga, u situaciji kada protivnici osiguranja još nisu započeli sa radovima građenja na predmetnim nekretninama, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi vjerojatnost da će to učiniti bez respektiranja prava stvarne služnosti predlagatelja osiguranja, to nije ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki iz čl. 346. st.1. OZ-a za određivanje predložene privremene mjere – vjerojatnost postojanja opasnosti da će protivnici osiguranja bez određivanja mjere spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja odnosno vjerojatnost da je mjera potrebna radi nastanka nenadoknadive štete, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

              Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 14. st. 5. OZ-a u svezi s čl. 155. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, ispravno priznao protivnicima osiguranja trošak podneska od 2. lipnja 2020. sukladno Tbr.11.toč.1. Tarife, budući da se radi o podnesku kojim su se protivnici osiguranja po pozivu suda očitovali na prijedlog za određivanje privremene mjere pa se radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje postupka, kao i trošak pribave izvadaka iz sudskog registra te zemljišne knjige sukladno Tbr.32.toč.3. Tarife.

 

              Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 380.toč.2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u točci 1. izreke.

 

              Zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, s obzirom da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1.ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke ovog rješenja.

 

              Prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

              U Rijeci 15. veljače 2021.

 

                                                                                                                                            Sutkinja

 

                                                                                                                                                Ingrid Bučković