39 Pp J-2892/2020-12

 

                                         

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU             

Split, Domovinskog rata 4                                                                                      39 Pp J-2892/2020-12

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

 

                            Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Mladenki Todorić, uz sudjelovanje Gordane Šuker kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. T. zastupanog po branitelju D. K. odvjetniku u Splitu, zbog prekršaja iz čl.10.st.1.toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš pod br. 511-12-30/05-101/1/20 nakon provedenog žurnog postupka, dana 12. veljače 2021. god., donio je i 

 

p r e s u d i o j e

 

Okrivljenik:               A. T., OIB: …, sin pok. F.  i pok.  M., rođen 1… u N. S., općina O.,  s prebivalištem u D. R., S. kbr.., umirovljenik, mirovina cca 3.500,00 kuna, oženjen, otac četvero djece, srednjeg imovnog stanja,  državljanin RH, prekršajno i kazneno nekažnjavan,

 

k r i v     j e

             

što se dana 02. rujna 2020. (srijeda) oko 14:00 sati u D. R., na adresi S. kbr.., nasilnički ponašao u obitelji na štetu svoje supruge J. T., na način da joj se nakon primitka pisma od njenog odvjetnika, obratio riječima "seli iz kuće, možeš spremati sanduk, jeba ti pas oca i mater", što je kod oštećene izazvalo strah, uznemirenost, izrazitu psihičku bol i poniženost,                                                          

 

              čime  je okrivljenik počinio prekršaj iz čl.10.st.1.toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17,126/19), a kažnjiv po čl. 22.st.1. istog Zakona, pa se na temelju citiranih propisa, okrivljeniku

 

i z r i č e

NOVČANA KAZNA  U IZNOSU OD 3.000,00 (tri tisuće)  KN

 

pri čemu se okrivljeniku temeljem čl.40.st.1.i 2. Prekršajnog zakona (dalje PZ-a),  u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio zadržan po izvješću o uhićenju Policijske postaje Omiš do privođenja sudu i puštanja na slobodu, odnosno vrijeme od dana 02. rujna 2020. u 15:00 sati do 02. rujna 2020. u 19:02 sati kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00 kn novčane kazne, tako da novčana kazna sada iznosi 2.700,00 (dvije tisuće sedamsto) kuna.

 

              Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove odluke, jer će se ista u protivnom naplatiti prisilnim putem.

 

              Okrivljenik se upozorava da ako u naprijed navedenom roku uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (čl.152.st.3. PZ-a, NN 39/13).

 

              Okrivljenik je dužan na ime TROŠKOVA PREKRŠAJNOG POSTUPKA uplatiti novčani iznos od 200,00 kn u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.

             

 

Obrazloženje

 

PU SPLITSKO-DALMATINSKA, Policijska postaja Omiš pod gore navedenim brojem, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

Okrivljenik ispitan pred sudom u žurnom postupku u svojoj obrani je izjavio da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo za koje se tereti, da je predmetnog dana došao od doktora iz Bolnice „K.“ kući negdje oko 13:20 sati. U stanu na stolu da je zatekao dvije kuverte plave boje od Općinskog suda u Splitu, da je pitao žene čije su to koverte, da je ona odgovorila da ne zna, pa kako dobro ne vidi, da je odnio koverte sinu koji živi kat iznad njega,  da mi vidi od koga su koverte, da su koverte bile od Općinskog suda a vezane za neki raniji spor oko puta. Kad se vratio dolje do supruge, da joj je rekao „tužila si mene i sina za kuću, evo ti obraza, te joj je rekao i riječi „zna se i od koga si i kakva si“, međutim, negirao je da joj je opsovao oca i majku, već kada je ona njemu rekla da ona ima pola kuće i da ima tri kćeri, da joj je tada rekao: „kad Sud riješi, vidjet ćemo tko će izići iz kuće“. Na te riječi da mu je ista rekla: „Evo, ubij me, ubij me, ja sam kriva, ja jedva čekam da se rastanemo“, na što joj je odgovorio da to jedva čeka i on i da će vidjeti tko će izići iz kuće kad sud sve riješi. Isti je negirao da bi joj govorio da seli iz kuće, da može spremati sanduk i slično, što može posvjedočiti njegov sin F. koji je bio na balkonu svoga kata i koji je mogao čuti našu raspravu, a koji je sada prisutan na sudu.

Upitan od strane suda da se izjasni zašto je policiji rekao da nije bilo svjedoka događaja, isti je izjavio da nije to policiji rekao.

Na daljnjim upit u kakvom je odnosu sa suprugom, isti izjavljuje da je u lošim odnosima sa suprugom, da mu ne pere, ne kuha i da spavaju odvojeno ali da još uvijek žive u zajedničkom stanu.

              Upitan od strane branitelja da se izjasni o tome jesu li vrata i prozori bili otvoreni, isti je odgovorio da su vrata i prozori bili otvoreni.

Nadalje je u svojstvu svjedoka na okolnosti događaja ispitan predloženi svjedok F. T., sin okrivljenika.

Isti je izjavio da je predmetne prigode kada se dogodila ova rasprava između njegovih roditelja bio u stubištu jer je ranije zvao oca na telefon da dođe na ručak budući isti kod njega ručava, jer on i njegova supruga skrbe o ocu već dvije godine od kada to ne radi majka. Ove prigode da je čuo da ona daje ocu nekakve papire i da mu govori da je to poziv za ročišta protiv njih obojice, obraćajući mu se riječima: „Evo vam obojici, ovo je od mog odvjetnika, slijedi vam progon“, na to da je njegov otac povikao „kako te nije sram da se tako ponašaš prema nama“, na što je majka  uzvraćala vikom kako je pola kuće njeno, da će oca izbaciti iz kuće jer da ona ima i dječji dio od kćerki, te da joj kćerka, njezin muž i dva njihova sina mogu pomoći. Dalje je naveo da se nije  htio miješati u te rasprave, već da je zvao oca da dođe na ručak i tada da je čuo da je majka zaprijetila ocu da će zvati  policiju, pa da je policija došla kada su počeli jesti.  Kako je čuo psa da laje, da je  izašao na balkon i vidio dva policajca ispred kuće, te ih pitao jesu li došli po njegovom pozivu, ili su pak došli po pozivu nekog drugog, na što mu nisu odgovorili.

              Svjedok upitan od strane branitelja jeli u ijednom trenutku čuo svog oca da se obratio njegovoj maci riječima: „Seli iz kuće, možeš spremiti sanduk, jebo ti pas oca i mater“, isti je odgovorio da pod moralnom materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da te riječi njegov otac nije izgovorio, niti je ikada čuo svog oca da nekome opsuje oca i majku“.

              Na idući upit branitelja jesu li vrata od stana u kojem su se raspravljali njegov otac i majka bila cijelo vrijeme otvorena, isti je izjavio da su  ulazna vrata bila otvorena.

              Na daljnji upit branitelja je li ima saznanja je li njegova majka bila osuđivana ili prijavljivana za ovakav ili sličan događaj, isti je izjavio da je majka bila više puta prijavljivana za uznemiravanje njega, oca i njegove dvoje malodobne djece i njegove supruge, što je evidentirano u policijskoj postaji po prijavama.

              Na daljnji upit branitelja je li prijavljivana za krađu, isti izjavljuje da je prijavljivana i za krađu.

              Na upit suca svjedoku je li u obitelji otac bio nasilan prema njegovoj majci fizički ili psihički, isti je izjavio da njegov otac nije nikada fizički napadao majku, a da je bilo verbalnih sukoba gdje bi jedan drugome svega rekli i ne bi pričali.

              U dokaznom postupku sud je nadalje ispitao  u svojstvu svjedoka oštećenu J. T., suprugu okrivljenika.

              Svjedokinja je navela da je kritične prigode prije samog događaja bila sa kćerkom u D. R. u spizi, da se vratila kući negdje oko podne, te na stolu u dnevnom boravku gdje stoji TV vidjela dvije velike plave koverte, na jednoj da je pisalo T. A. a na drugoj T. F., te tada da je počela hraniti svoju bolesnu kćer koja je s posebnim potrebama, a u kući da tada nije bilo njenog supruga. Kad je došao nakon nekog vremena, te vidio koverte, da je isti uzeo koverte, pročitao, te tada pristupio njoj i rekao da može spremati sanduk sebi, psovao je, riječima da joj jebe mater, da je kurva ona i kćeri, da će j ubiti, pa kad mu je rekla da će zvati policiju, da joj je na to rekao da ko jebe nju i policiju, otišao kod sina i sa sobom ponio ove koverte. Dalje je navela da je tada pozvala policiju, da su joj u policiji rekli da imaju nekakav smrtni slučaj da ne mogu odmah doći, na što im je odgovorila da bi se i ovdje mogao dogoditi smrtni slučaj, jer se prepala njegovih prijetnji.

              Upitana na okolnost jeli njen suprug nakon što ga odvela policija i nakon što se sa suda vratio kući ponavljao prijetnje, ista izjavljuje da nije ponavljao prijetnje otkad se vratio kući sa suda.                                       

              Upitana od strane branitelja jeli se ona prva obratila suprugu ili on njoj, ista je izjavila da se te prigode on njoj prvi obratio i to u momentu dok je sjedila za stolom i marendala zajedno sa ovom bolesnom kćerkom.

Na daljnji upit branitelja jeli on njoj predmetne prigode rekao ove riječi kako piše u optužnom prijedlogu „seli iz kuće, možeš spremati sanduk, jeba ti pas oca i mater“ i  jeli joj uz ove riječi rekao da će je ubiti, svjedokinja je izjavila da je te prigode samo rekao možeš spremati sanduk, seli iz kuće, jeba ti pas mater“, a ovo za ubit ću te, da se to iz toga podrazumijevalo, mada joj to nije izravno rekao, iako je ove riječi „ubit ću te“  je ovo govorio znatno ranije, odnosno cijeli život.

Na daljnji upit branitelja zašto predmetne prigode od policije nije tražila zabranu približavanja ili bilo koju drugu mjeru, ista je izjavila da to nije tražila od policije, ali da će je ubuduće tražiti kako joj je i savjetovao odvjetnik ukoliko se bilo što ponovi u ovom slučaju.

Na daljnji upit branitelja oštećenoj jeli ikada pomišljala na razvod braka, ista je izjavila da nije na to pomišljala do sada, ali da sada o tome razmišlja jer da ne želi živjeti u strahu.

Izvršena je i radnja suočenja između okrivljenika i oštećene, te je oštećena ostala pri svome iskazu da joj je okrivljenik govorio ove riječi tj. da seli iz kuće, da sprema sanduk, da joj jeba pas mater i sl., te da laže kad kaže da je odmah otišao kod sina nositi pismo, jer nije znao što u njemu piše, navodeći da je odmah uzeo naočale, sam otvorio pismo pred njom i kad je vidio sadržaj pisma počeo vikati   na nju, a nakon toga da je otišao gore kod sina razgovarati, na što okrivljenik izjavljuje da ista sve laže, odnosno da on nije pročitao pisma već da je sinu odnio pismo u potkrovlje da ih pročita.

              Svjedokinja je nadalje upitana na okolnost jeli  tko od drugih članova obitelji bio prisutan ovom događaju, je izjavila da je ovom događaju jedino bila prisutna njena bolesna kćerka koja može dati izjavu ako to sud od nje zatraži, a da više nitko od članova obitelji nije bio prisutan ovom događaju, te da je i policija prilikom dolaska pitala i nju i njenog supruga jeli tko bio prisutan, i da su i njima rekli da nitko nije bio prisutan događaju, te da je tada čula od jednog policajca kako govori drugom policajcu "vidiš da nas je sin lagao da je bio prisutan“.

Na daljnji upit branitelja jesu li te prigode bili otvoreni prozori ili vrata od njihova stana, ista izjavljuje da se toga ne može sjetiti, ali da njen sin nije mogao čuti njihovu raspravu, jer je kuhinja gdje su oni raspravljati sa jedne strane, a balkon od sina koji je na katu s druge strane.

              Izvršena je radnja suočenja oštećene sa svjedokom F. T., pri čemu je  oštećena gledajući istoga u oči izjavila da sve laže, da s njom ne razgovara već 6 godina, ni on ni njegova žena, na što je svjedok izjavio da njegova majka laže, da je ocu krala liječničku dokumentaciju, novce zajedno sa sestrama, te su oboje svjedoka pri svojim ranijim izjavama.

              Nadalje je u dokazne svrhe  pročitan podnesak okrivljenika A. T. sastavljen po branitelju zaprimljen dana 21.09.2020. kojim se okrivljeni očituje na dosadašnji tijek postupka.

Također je izvršen uvid u  uvid u izvješće o uhićenju okr. od 2.9.'20., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola br. 01983385, 01983386, iz kojih proizlazi da ni okrivljena niti oštećena nisu bili pod utjecajem alkohola, u obavijest žrtvi nasilja u obitelji danu sukladno čl.6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,   u prekršajnu evidenciju  Ministarstva iz koje proizlazi da okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan,  kao i u kompletan spis.

                 Temeljem ovako provedenog postupka, odnosno, ocjenom iskaza okrivljenika, ispitanih svjedoka, svakog pojedinačno kao i njihovoj međusobnoj svezi, te uvidom u kompletan spis, nedvojbeno je utvrđeno da su se sporne prigode u ponašanju okrivljenika ostvarila pravna obilježja prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret, radi čega je istog trebalo oglasiti krivim i kazniti.

Naime, odredbom  čanka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17,126/19), je   propisano da je nasilje u obitelji pod 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4. spolno uznemiravanje, 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovne, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci,  te 6. zanemarivanje  potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Nadalje, kažnjivom odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano  je da će se tko počini nasilje iz članka 10. ovog Zakona,  kazniti  za prekršaj novčanom kaznom od najmanje 2.000,00 kn ili kaznom zatvora do 90 dana.

Ocjenjujući iskaz okrivljenika, ispitanih svjedoka, te dovodeći ih u međusobnu svezu, kao i temeljem radnje suočenja između okrivljenika i oštećene, kao i oštećene i svjedoka, sud je prema načelu slobodne ocjene dokaza, iskaz oštećene  ocijenio uvjerljivim i argumentiranim, dok iskazu okrivljenika i svjedoka   F. T.   nije poklonio vjeru, držeći ih neuvjerljivim, neargumentiranim, te isključivo usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti okrivljenika.

Iskazi okrivljenika i svjedoka  F. T.  nisu podudarni.

Okrivljenik i svjedok  različito svjedoče  u svezi izgovorenih riječi između okrivljenika i supruge predmetne prigode, pa stoga sud  nije povjerovao svjedoku F. T. da je uopće čuo predmetni događaj, odnosno  verbalnu raspravu između njegovih roditelja, posebice što njegov iskaz u tom dijelu nije suglasan ni iskazu okrivljenika. Svjedok izjavljuje da je ove prigode čuo da majka daje ocu nekakve papire i da mu govori da je to poziv za ročišta protiv njih obojice, pri čemu da se ocu obraća riječima "evo vam obojici, ovo je od mog odvjetnika, slijedi vam progon", dok okrivljenik iskazuje drugačije, odnosno da je u stanu na stolu zatekao dvije koverte plave boje od Općinskog suda u Splitu, da je pitao oštećenu čije su to koverte, a da mu je ona odgovorila da ne zna, pa kako dobro ne vidi da je odnio koverte sinu koji živi kat iznad da vidi od koga su, te se  nakon toga vratio do supruge i počeo s njom raspravu.

Stoga sud nije imao nikakvog razloga ne pokloniti vjeru oštećenoj, posebice što je ista pri   davanju iskaza, kao i radnjama suočenja odavala dojam iskrene i uvjerljive osobe, na kojoj se vidjelo da je pod stresom zbog predmetnog događaja, te sud u njenom iskazu nije našao nikakvih elemenata šikaniranja okrivljenika, već naprotiv traženja rješenja da se ovakvo ponašanje prema njoj više ne ponovi.

              Iz iskaza svjedokinje  nedvojbeno proizlazi da se okrivljenik predmetne prigode prema njoj nasilnički ponašao, tako što je u trenutku kada je na stolu u dnevnom boravku vidio dvije velike plave kuverte koje su glasile na njega i sina F., uzeo koverte, pa kad je pročitao njihov sadržaj, prišao njoj, te joj se prijeteći obratio riječima "možeš spremati sanduk sebi, seli iz kuće, jeba ti pas oca i mater", govoreći joj da je kurva ona i kćeri i sl.,  što je kod iste izazvalo strah i  uznemirenost, radi čega je i zatražila intervenciju policije, pa je jasno da je okrivljenik prijeteći supruzi gore navedenim riječima ostvario pravna obilježja prekršajnog djela nasilničkog ponašanja u obitelji opisanog u čl.10.st.1.toč.3., a kažnjivog po čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje mu se stavlja na teret, radi čega je odlučeno kao u izreci.

              Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika, valjalo je  donijeti odluku o sankciji, uzimajući pri tom u obzir sve okolnosti koje u smislu čl.36. PZ-a  utječu na vrsti u mjeru izrečene kazne.

              Pri tom je vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim, tako i otegotnim, te je sud kao olakotne okolnosti uzeo u obzir dosadašnje nekažnjavanje za ovakvu vrstu prekršaja, imovno stanje, dok otegotnih okolnosti nije bilo, pa je između alternativno propisane novčane  kazne i kazne zatvora, obzirom da okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan istom izrekao novčanu kaznu u utvrđenom iznosu, držeći da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.  

              Temeljem čl. 40. st. 1. i 2. PZ-a, okrivljeniku je u izrečenu novčanu kaznu uračunato i vrijeme za koje je okrivljenik bio zadržan po izvješću o uhićenju i dovođenju,  kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00 kuna novčane kazne, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Nadalje, sud je u smislu odredbe čl.183.st.2. PZ-a upozorio okrivljenika, da ako u naprijed navedenom roku uplate dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, da će se smatrati kako je novčana kazna u cjelini uplaćena (čl.152.st.3. PZ-a).

Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanjem zaštitne mjere zabrane približavanja oštećenoj, obzirom da iz provedenog postupka ne proizlazi da bi izricanje takove mjere za sada bilo nužno, posebice što je i oštećena navela da se nakon ovog događaja okrivljenik primirio, te da nema potrebe za primjenom posebnih mjera zaštite.                                                             

Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi čl. 138. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, te predstavlja paušalni iznos troškova suda, određen obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

                                                                      U Splitu, 12. veljače 2021.        

 

 

Zapisničarka                                                                                                                     S u t k i n j a

Gordana Šuker,v.r.                                                                                  Mladenka Todorić,v.r.