-1-                    Poslovni broj: 3 UsI-920/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

 

     Poslovni broj: 3 UsI-920/2020-4

                                                                                                  

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja R. B. iz R. S., U., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, 12. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-03/03038139845, URBORJ: 341-99-06/2-20-2949 od 21. srpnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/20-03/03038139845, URBORJ: 341-99-06/2-20-2949 od 21. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B. KLASA: 140-02/19-03/03038139845, URBROJ: 341-16-06/2-19-15963 od 9. siječnja 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, državljaninu R. S., priznato je, počevši od 3. siječnja 2019. pravo na starosnu mirovinu na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 919,37 kn, u koju je uračunat dodatak na mirovinu, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 1.029,44 kn koja se neće isplaćivati budući tužitelj ima prebivalište u R. S.

Tužitelj u tužbi navodi da je izračun mirovine urađen na osnovu njegovih plaća od 19. listopada 1977. do 31. prosinca 1977. godine te smatra da je znatno oštećen jer razdoblje od 1. siječnja 1978. do 16. kolovoza 1981. nije uzeto u izračun zbog neposjedovanja podataka o plaćama. Predlaže da se izračun vrijednosnih bodova izvrši na osnovu prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj za navedeno razdoblje. Iz tužbe proizlazi kako tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ponavlja navode istaknute u obrazloženju osporavanog rješenja. U svezi izračuna vrijednosnih bodova, poziva se na odredbu članka 81. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. nastavno: ZOMO). Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi članka 33. ZOMO-a, pravo na starosnu mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2030. ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 19. prosinca 2018. podnio zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu nadležnoj ustanovi u R. S. te mu je prvostupanjskim rješenjem broj: 80435 od 25. ožujka 2019. priznato to pravo počevši od 3. siječnja 2019. u mjesečnoj svoti od 914,32 kn u koju je uračunat i dodatak na mirovinu.

Budući da je tijekom žalbenog postupka tuženik utvrdio da nedostaju platni podaci za razdoblje od 1. siječnja 1978. do 16. kolovoza 1991. (poslodavac K. p. d. S. G. i D. S. S. J.), rješenjem KLASA: UP/II 140-02/19-03/03038139845, URBROJ: 341-99-06/2-19-3257 od 7. lipnja 2019. poništio je navedeno prvostupanjsko rješenje od 25. ožujka 2019. i predmet vratio na ponovni postupak s uputom da je potrebno upotpuniti, odnosno kompletirati podatke o plaćama za razdoblje osiguranja od 1. siječnja 1978. do 16. kolovoza 1991. godine.

Nadalje, nesporno je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku zatražilo potrebne podatke o plaćama tužitelja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ispostava N. G., od Grada N. G., od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju te Državnog arhiva u S. B., Odjela u N. G.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u S. B. u postupku izdavanja mikrofilmskih preslika utvrdio je postojanje podataka o plaći za tužitelja za razdoblje od 19. listopada 1977. do 31. prosinca 1977. (tiskanica M4).

Državni arhiv u S. B., Odjel u N. G. je svojim dopisom KLASA: 612-06/06-15/20, URBROJ: 2178-19-05-19-02 od 19. lipnja 2019. obavijestio prvostupanjsko tijelo da ne posjeduje traženu dokumentaciju. Nadalje, dopisom KLASA: 103-01/19-01/01, URBROJ: 2178/15-03-19-01 od 26. lipnja 2019. Grad N. G. obavijestio je prvostupanjsko tijelo da ne posjeduje podatke o stažu osiguranja i osnovice za tužitelja. Isto tako, i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za zatvorski sustav i probaciju je dopisom KLASA: 117-05/19-02/100045, URBROJ: 514-08-01-03-02-01/6-19-02 od 1. srpnja 2019. obavijestilo prvostupanjsko tijelo da ne raspolaže financijskim podacima o plaći za vrijeme rada tužitelja u K.-p. d. u S. G., a podacima o plaći ne raspolaže niti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u S. B., Ispostava N. G. (dopis od 19. lipnja 2019.).

Stoga je nakon provedenog ponovnog postupka, u izvršenju rješenja tuženika od 7. lipnja 2019., doneseno prvostupanjsko rješenje od 9. siječnja 2020. kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 919,37 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 1.029,44 kn koja se neće isplaćivati jer tužitelj ima prebivalište u R. S.

Uvidom u podatke spisa kao nesporno proizlazi da je postupanjem u ponovljenom prvostupanjskom postupku Područni ured Zavoda u S. B. pokušao pribaviti podatke o plaćama tužitelja od Državnog arhiva u S. B., Odjela u N. G., od Grada N. G. i od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju.

Tužitelj osporava izračun mirovine s obzirom na činjenicu da nedostaju podaci o njegovoj plaći za sporna razdoblja, pa smatra, obzirom na navedeno, da se izračun vrijednosnih bodova trebao napraviti na osnovu prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj za navedeno razdoblje.

Izračun starosne mirovine za tužitelja je detaljno naveden u prvostupanjskom rješenju i prilogu istoga, a kontrola toga izračuna je provedena i u žalbenom postupku.

Konkretno, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen 3. siječnja 1956. pa je do dana 3. siječnja 2019. navršio 63 godine života, mirovinski staž tužitelja na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja iznosi 16 godina 7 mjeseci i 12 dana te je stoga tužitelj na dan 3. siječnja 2019. ispunio uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema članku 33. ZOMO-a.

Odredbom članka  81. stavka 1. ZOMO-a propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom. Prema stavku 8. istog članka Zakona, prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju se tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. ovoga članka i članaka 82., 83. i 84. ovoga Zakona podijeli s razdobljem za koje su obračunati.

Pri tome su prema članku 81. do 84. ZOMO-a utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi 0,6566 ostvareni u razdoblju od 1977. do 1978., polazni faktor za određivanje starosne mirovine prema članku 85. stavku 1. točki 4. ZOMO-a iznosi 1,0, dok su osobni bodovi za određivanje starosne mirovine prema članku 86. ZOMO-a dobiveni na način da su prosječni vrijednosni bodovi iz članka 81. stavka 8. ZOMO-a pomnoženi s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (16,6167) i polaznim faktorom (1,0000) te iznose 10,9105.

Svota mirovine izračunata je prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a na način da su osobni bodovi 10,9105 pomnoženi s mirovinskim faktorom iz članka 87. stavka 1. točke 1. koji iznosi 1,0 i aktualnom vrijednošću mirovine od 66,35 kn utvrđenoj prema članku 88. ZOMO-a (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine – „Narodne novine“, broj: 27/2019.) i iznosi 723,91 kn mjesečno.

Nadalje, u smislu članka 79. stavka 2. ZOMO-a, u svotu mirovine uračunat je, kao sastavni dio mirovine, dodatak na mirovinu te mirovina iznosi 919,37 kn. dok svota najniže mirovine prema članku 90. ZOMO-a, od 3. siječnja 2019. iznosi 1.029,44 kn mjesečno, ali se neće isplaćivati budući da se prema članku 5. stavku 3. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom najniža mirovina ne isplaćuje korisnicima u Republici Srbiji.

Dakle, obzirom da su tijekom ponovljenog postupka prikupljeni podaci o plaći tužitelja za razdoblje od 19. listopada 1977. do 31. prosinca 1977., u postupku obračuna mirovina pravilno su utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi 0,6566 ostvareni u razdoblju od 1977. do 1978., suprotno navodima tužitelja da je izračun vrijednosnih bodova trebalo napraviti na osnovu prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj za navedeno razdoblje.

Nastavno tome, tužitelju je pravilno prvostupanjskim rješenjem od 9. siječnja 2020. priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 919,37 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 1.029,44 kn koja se neće isplaćivati jer tužitelj ima prebivalište u R. S.

Sud smatra kako je, računskom kontrolom izračuna svote mirovine u žalbenom postupku, tuženik pravilno utvrdio kako je ista pravilno izračunata te da su svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine u smislu članka 79. do 89. ZOMO-a pravilno određeni pri čemu nije utvrdio nikakve nepravilnosti.

Slijedom iznesenoga, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.                  

 

 

U Osijeku 12. veljače 2021.

 

      Sutkinja

                                                                                                               Jasenka Beker v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-).