1              Poslovni broj: 7 UsI-731/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Zrinki Abaza, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice R. S. iz D., …, zastupane po opunomoćeniku S. Š., odvjetniku u D., …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po opunomoćenici Darii Mikelić, službenoj osobi, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 4. veljače 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 12. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e

           1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske Klasa: UP/I-224-02/17-01/…, Urbroj: 511-01-203-18-… od 17. srpnja 2019.

           2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo, uz obrazloženje da ne ispunjava uvjet iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, pobijajući zakonitost istog zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede pravila postupka. Tako je ustvrdila da je osporenim rješenjem na njenu štetu povrijeđeno više osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku. Ističe i da je presudom U. suda u O., broj 7 UsI-… od 19. srpnja 2016. uvažena tužba i poništen zaključak ministarstva … Republike Hrvatske, broj: 511-01-203-UP/I-15901/6-… od 14. svibnja 2015., kojim se obustavlja postupak za primitak u hrvatsko državljanstvo R. S., ovdje tužiteljice, a tuženik u obrazloženju rješenja navodi kako je u ponovljenom postupku poštivao iznesena pravna shvaćanja Suda, te da je zatraženo da se stranka osobno sasluša i izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, a osobito o pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Međutim, tužiteljica navodi kako tuženik nije saslušao podnositeljicu zahtjeva, ovdje tužiteljicu, a što ne pojašnjava u obrazloženja rješenja. Ukazuje i kako je tuženik tijekom postupka pogrešno ocijenio isprave u spisu i kako nije jasno zašto se iz izjave zaprimljene iz Generalnog konzulata Republike Hrvatske u T. zaključuje da je tužiteljica trajno prekinula boravak u Republici Hrvatskoj, a ne da se radi o privremenoj odsutnosti, osobito kada je jasno da je prekid boravka učinjen zbog slučaja smrti u užoj obitelji. Smatra da je tuženik iz samo jedne izjave tužiteljice izveo zaključak o prekidu svih veza podnositeljice zahtjeva sa Republikom Hrvatskom, a da istoj nije dana mogućnost da se detaljnije izjasni o svemu, a upravo je to bila i intencija U. suda u O. Nadalje, nejasno je kako tuženik donosi zaključak o nedostatku kumulativno ispunjenih pretpostavki iz članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. U tom smislu da je nejasno u kakvoj je korelaciji trenutni nedostatak reguliranog boravka stranca u Republici Hrvatskoj sa pretpostavkom „da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljeni boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske“, kada pretpostavka jasno traži prijavljen boravak neprekidno do podnošenja zahtjeva. Smatra i nejasnim kako je izveden zaključak o nereguliranju boravka isključivo temeljem izjave – kako proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, a ne uvidom u službene evidencije MUP-a. Predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika Klasa: UP/I-224-02/17-01/…, Urbroj: 511-01-203-18-… od 17. srpnja 2019. Tužiteljica je zatražila i naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da je tužba neosnovana u cijelosti. Rješavajući u postupku povodom presude U. suda u O., broj: 7 UsI-… od 19. srpnja 2016., poštivajući iznesena pravna shvaćanja Suda, u ponovljenom postupku zatraženo je da se stranka osobno sasluša i izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, a osobito o pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu na kojima temelji zahtjev. Vezano uz navedeno, iz Generalnog konzulata Republike Hrvatske u T. zaprimljena je izjava tužiteljice. Također uvidom u službene evidencije tuženika utvrđeno je da tužiteljica nema odobren boravak stranca u Republici Hrvatskoj niti po jednoj pravnoj osnovi pa time ne ispunjava pretpostavku iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te dokaza koji proizlazi iz spisa.

              Sud je 4. veljače 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju je pristupila opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 20. lipnja 2008. za primitak u hrvatsko državljanstvo.

Uvidom u presudu U. suda u O., broj: UsI-… od 19. srpnja 2016., kojem je predmet bio ustupljen na nadležno rješavanje rješenjem predsjednika V. u. suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsI- ., ovaj sud je utvrdio da je zaključak tuženika od 14. svibnja 2013. bio poništen radi donošenja novog rješenja, s obrazloženjem da tužiteljica tijekom postupka nije odustala od podnesenog zahtjeva, te da je tuženik, u bitnom, trebao riješiti upravnu stvar prema postojećim dokazima, pri čemu je tužiteljici na dispoziciji da (žurno) dostavi tražene dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, te da osobno pristupi Policijskoj upravi d.-n., Odjelu upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite i spašavanja, radi davanja izjave u svrhu utvrđivanja okolnosti o ispunjavanju uvjeta propisanih odredbom članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo da u ponovnom postupku ocijeni ispunjava li tužiteljica uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, te nakon provedenog postupka odluči o zahtjevu tužiteljice.

Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 28/92 i 113/93), propisano je da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:   1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost;  2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo; 3. da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske;  4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo; 5. da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.  

Uvidom u osporavano rješenje tuženika od 17. srpnja 2019. sud je utvrdio da je rješenje doneseno u izvršenju navedene presude U. suda u O. i da je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen, s obrazloženjem da je zahtjev tužiteljice raspravljen u smislu članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 28/92. i 113/93.).

U ponovnom postupku tuženik je pribavio izjavu tužiteljice putem Generalnog konzulata Republike Hrvatske u B. i H., te je uz dopis navedenog tijela od 12. prosinca 2017., tuženiku dostavljena i izjava tužiteljice u formi zapisnika sastavljenog istog dana, kada je tužiteljica upoznata da prema službenim evidencijama nema odobren boravak niti po jednoj pravnoj osnovi. Izjavila je da je boravak u Republici Hrvatskoj prekinula 2012., da trenutno u Republici Hrvatskoj nema reguliran boravak ni po jednoj pravnoj osnovi, na koji način je tužiteljici omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja u smislu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 53/91. i 103/96), koji je valjalo primijeniti sukladno članku 168. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09).

Naime, uvidom u službene evidencije tuženika, utvrđeno je kako tužiteljica nema odobren boravak u Republici Hrvatskoj niti po jednoj osnovi, te ne ispunjava pretpostavku iz članka 8. stavka 1. točke 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Stoga je nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva, jer nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj najmanje pet godina neprekidno do dana podnošenja zahtjeva.

Iz službenih evidencija tuženika razvidno je da je tužiteljica imala prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj od 6. studenog 2009. do 7. srpnja 2010., dakle u razdoblju nakon podnošenja predmetnog zahtjeva, pa je utoliko irelevantna izjava tužiteljice za predmetni upravni postupak da je boravak u Republici Hrvatskoj prekinula 2012. i da trenutno u Republici Hrvatskoj nema reguliran boravak ni po jednoj pravnoj osnovi, jer se isti ne odnosi na razdoblje do podnošenja predmetnog zahtjeva. Pri tome je bitna okolnost da tužiteljica do podnošenja zahtjeva, odnosno do 20. lipnja 2008. u Republici Hrvatskoj nije imala prijavljen boravak.

Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju postupljeno je sukladno uputi iz presude Upravnog suda u Osijeku, a tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja citirao odredbu članka 8. stavak 1. točku 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, te utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz citirane točke 3. članka 8. stavka 1. Zakona, iz čega slijedi da je upravo to razlog odbijanja zahtjeva tužiteljice, jer nije imala odobren boravak u Republici Hrvatskoj do podnošenja zahtjeva neprekidno pet godina, a koji uvjeti iz članka 8. stavka 1. točke 1.-5. tog Zakona moraju biti kumulativno ispunjeni.

Naime, tužiteljica u upravnom sporu nije osporila činjenicu da prema službenim evidencijama tuženika do podnošenja zahtjeva nije imala prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske.

Iz navedenog razloga sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim, jer prigovori izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, te presudio kao u točki 1. izreke.

S obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki 2. izreke.

U Splitu, 12. veljače 2021.

                              S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić, v. r. 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i odluke o trošku dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  i 79. stavak 7. ZUS-a).

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza