P-3711/16.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M.
Š., OIB: …. i 2. B. Š., OIB: …, oboje iz S., I.
G. 30, koje zastupa odvjetnici iz O. društva L. – V. i partneri
d.o.o., S., S. 4, protiv tužene: S. Š., OIB: …., S., M.
G. 31, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz S., V. 75, radi
utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja

2021. u prisutnosti punomoćnice tužitelja A. M. L. K. i zamjenika
punomoćnika tuženika V. L., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika D.
M., 12. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici nekretnine označene kao čest.
zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S., u naravi kuća s okućnicom pa su isti ovlašteni na
temelju ove presude postići upis prava vlasništva svakog za po ½ dijela nekretnine uz
istodoban izbris navedenog prava sa imena tužene (jedne od troje nasljednika G.
Š.), odnosno njenog pravnog prednika.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od

74.762,50 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 22.737,50 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

U tužbi, zaprimljenoj 13. srpnja 2016., se navodi kako su tužitelji stvarni vlasnici i
posjednici kuće sagrađene na čest. zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S., anagrafske oznake I.
G. 30, S.. Kuća o kojoj je riječ uknjižena je na ime pok. Š. G. B.,
pravnog prednika tuženika (pod 1. S. Š., 2. J. J. S. i pod 3. S.
Š.) za 349/375 dijela, a na preostalom dijelu od 26/375 dijela uknjižen je Z. Š.,
sin tužitelja, čija kuća je u susjedstvu predmetne i dijelom je položena na predmetnoj čestici
zemlje. Prije izgradnje kuće tj. 1965. tužitelji su zemljište na kojem je kuća sagrađena
darovnim ugovorom prenijeli na svog tada maloljetnog sina, tj. oca tuženika da bi izbjegli
oduzimanje predmetne nekretnine, jer su u to vrijeme imali kuću za stanovanje i sedam
građevinskih parcela na području Općine S.. Kuću iz točke 1. tužbe tužitelji su počeli
graditi početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, nakon što im je oduzeta i porušena kuća za
izgradnju B. ulice. Izgradnja predmetne kuće trajala je sve do 2000. Najprije su izvedeni
grubi građevinski radovi koje su tužitelji izvodili uglavnom sami uz pomoć nadničara, a

1

P-3711/16.

unutrašnje uređenje kuće i fasadu tužitelji su izvodili uglavnom tijekom 90-ih godina, fasada
je stavljena početkom 2000. Dokaz da su sve radove i materijal za izgradnju kuće izvodili i
financirali sami potvrđuju brojni računi kojima je plaćen materijal te činjenica da je tužitelj
pod 2. B. Š. na svoje ime ishodovao priključak za vodu i struju te iste platio, a od dana
dovršetka kuće obveznik je komunalne naknade. Tužitelji su najprije uredili poslovne prostore
smještene u prizemlju kuće te iste iznajmili najprije D. B. koji je u njoj uredio i
opremio pekaru koja je radila od 1991. do 1993., nakon čega su tužitelji otkupili opremu i
poslovanje pekare od D. B. te istu registrirali na sina Z. Š.. Kuća je
izgrađena bez građevinske i uporabne dozvole te su tužitelji istu naknadno legalizirali.
Tužitelji su bili izvorni vlasnici građevinske čestice na kojoj je sagrađena kuća te su istu
formalno prenijeli na svog tada maloljetnog sina G. 1965. da bi izbjegli njezino
oduzimanje. Početkom 80-ih godina odlučili su izgraditi predmetnu kuću kako bi riješili svoje
stambeno pitanje i stambeno pitanje svoje djece pa je njihov sada pok. sin njima vratio
darovanu nekretninu usmenim darovnim ugovorom, kako bi oni mogli graditi tu kuću. Taj
ugovor je i izvršen, a da je sporna kuća vlasništvo tužitelja koju su sami izgradili potvrđuje
izjava pok. G. Š. od 31. srpnja 2006. kojom on sam potvrđuje da su tužitelji izgradili
predmetnu kuću na zemljištu na kojem je on formalno upisan te da kao takav u cijelosti
poštuje volju svojih roditelja glede činjenica kome je koji stan u kući, kao i dio okućnice
namijenjen. Da je i sam G. Š. bio svjestan da kuća na kojoj je on upisan kao njezin
vlasnik predstavlja imovinu njegovih roditelja potvrđuje i njegov iskaz dat pred DO 3.
veljače 2014. u predmetu pod poslovnim brojem K-DO-932/13. Kako tuženici (1. S.
Š., 2. J. J. S. i 3. S. Š.) neosnovano svojataju kuću o kojoj je
riječ, štoviše tuženici pod 1. i 2. pred naslovnim sudom vode postupak radi iseljenja tužitelja
iz predmetne kuće, mada se iz dokazne građe na koju se tužba poziva jasno i nedvojbeno vidi
da su upravo tužitelji vlasnici te savjesni i pošteni posjednici iste. Predlažu donijeti presudu
kojom će se utvrditi da su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici za po ½ dijela nekretnine
označene kao čest. zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S. uz istodobni izbris prava vlasništva sa
imena tuženika, odnosno njihovog pravnog prednika te obvezati tuženike da nadoknade
tužiteljima parnični trošak.

Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-3711/16. od 20. listopada 2016. tužba
je odbačena kao nedopuštena u odnosu na tuženike pod 2. J. J. S. i pod 3.
S. Š..

U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 19. travnja 2018., tužena je navela kako se
izričito protivi svim navodima iz tužbe kao u cijelosti netočnim i neistinitim, zbog čega je
tužba pravno i činjenično potpuno neosnovana. Ističe prigovor postojanja parnice
(litispedencije), predlaže odbaciti predmetnu tužbu, obzirom je između tužiteljice pod 1.
M. Š. i tužene S. Š. u pogledu istog tužbenog zahtjeva parnica već u tijeku.
Ističe prigovor neurednosti tužbe iz razloga što ista ne sadrži sve što je potrebno da bi se po
njoj moglo postupiti, posebno da ime tuženika pod 1. nije ispravno navedeno, zbog čega se
predlaže da sud postupi sukladno članku 109. stavak 1. ZPP-a. Osporava navode iznijete u
historijatu tužbe, a koji se odnose na to da bi tužitelji na temelju građenja stekli pravo
vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 3967/2 upisane u z.u. 12355. Naprijed izneseni
navodi tužitelja u suprotnosti su s tužiteljevim sljedećim navodima prema kojima su oni
stvarni vlasnici predmetne nekretnine, dok su istu samo prividno prenijeli na prednika
tuženika, sve radi toga da svojom imovinom ne bi plijenili pozornost jer da su u vrijeme
zaključenja navedenog darovnog ugovora bili (su)vlasnici još jedne građevinske parcele i
kuće u S.. Kao niti činjenicu stjecanja prava vlasništva na temelju građenja tužitelji ne
iznose niti jedan dokaz prema kojem bi se u konkretnom slučaju radilo o tuženikovom

2

P-3711/16.

prividnom vlasništvu predmetne nekretnine. Nesporna je činjenica da je tuženik pod 1.
suvlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza pok. G. Š., sina
tužitelja i prednika tuženika, koji je pak svoje vlasništvo stekao na temelju darovnog ugovora
s tužiteljima od 13. kolovoza 1965. Na temelju navedenog darovnog ugovora prednik tužene
je primio predmetnu nekretninu u posjedu te se uknjižio kao stvarni i zemljišnoknjižni
vlasnik, a tužitelji od 1965. pa sve do 2011. kada je tužiteljica protiv prednika tuženika
pokrenula parnicu radi utvrđenja (su)vlasništva predmetne nekretnine, nisu pobijali postignutu
uknjižbu prednika tuženika ili osnovu na temelju koje je uknjižba dopuštena, niti su sudskim
putem tražili utvrđenje prava vlasništva. Ističe kako su tužitelji predniku tuženika darovali
predmetnu nekretninu s namjerom da ista bude njegovo vlasništvo (animus donandi), a da
činjenica da su se tužitelji bojali da im država ne oduzme imovinu pa da su radi toga darovali
predmetnu nekretninu predniku tuženika sama po sebi ne daje navedenom darovnom ugovoru
od 13. kolovoza 1965. svojstvo prividnog ugovora. Navod tužitelja da je prednik tuženika, a
pok. sin tužitelja G. Š. vratio tužiteljima predmetnu nekretninu tzv. usmenim
darovnim ugovorom, tužena smatra netočnim i pravno neosnovanim. Tužena, a niti njen
pravni prednik G. Š. nikada nisu s tužiteljima zaključili bilo kakvi ugovor kojim bi
im prenio pravo suvlasništva predmetne nekretnine, a niti su tužitelji na bilo koji drugi
zakonom priznat način mogli steći pravo (su)vlasništva iste. Što se tiče izjave prednika
tuženika od 31. srpnja 2006. ovjerene kod javnog bilježnika I. R. iz S. pod
poslovni brojem Ov-11942/06. tužena smatra kako je ista u potpunosti irelevantna za
donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari. Priložena izjava nikako ne dokazuje navode iz
tužbe da bi prednik tuženika vratio tužiteljima predmetnu nekretninu, niti ista ima ikakav
karakter i učinak ugovora o darovanju. Prednik tuženika je tijekom godina radio u SAD-u pa
je tužiteljica, njegova majka M. Š., koristila mogućnost davanja dijela predmetne
nekretnine u zakup trećim osobama, što joj je, imajući u vidu nizak iznos mirovine koju je
primala, donosilo prihod za dostojan život. Tužiteljica je sve to radila uz ovlaštenje i
suglasnost svog sina, prednika tuženika koji je financirao izgradnju predmetne građevine.
Dosljedno navedenom predlaže sukladno odredbi članka 194. stavak 3. ZPP-a donijeti
rješenje kojim se odbacuje tužba kao nedopuštena u odnosu na tužitelja pod 1. potom da po
provedenom postupku donese presudu kojom se cijelo odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Na ročištu održanom 14. siječnja 2021. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev u pogledu
imena tužene te je umjesto S. Š., ispravno označena S. Š..

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 12355 k.o. S.,
ugovora o zakupu od 3. rujna 1991., otpremnice broj 01829 od 26. siječnja 1995., otpremnice
broj 01844 od 7. rujna 1995., ugovora o darovanju od 13. kolovoza 1965. ovjerenog pred
Općinskim sudom u S. pod poslovnim brojem Ov-6364/65. 14. kolovoza 1965., računa
broj 2560313-95187 od 15. prosinca 1987., obračuna povećanja angažirane snage od 15.
prosinca 1987., rješenja G. S., Upravnog odjela komunalnih djelatnosti Klasa: UP/I-
363-03/96-02/044822, Ur. broj: 2181-18-38-96-00 od 6. rujna 1996., računa broj 2526301-
11/08, računa broj 2233/MP od 7. studenog 1991., računa O. radnje K. S.,
otpremnice od 11. listopada 1991., otpremnice računa broj 98627 od 9. siječnja 1990.,
otpremnice računa broj 98789 od 11. siječnja 1990., otpremnice – računa broj 98631 od 9.
siječnja 1990., uplatnice broj 13989 od 9. siječnja 1990., uplatnice broj 12078 od 11. siječnja

1990., otpremnice broj 6041458 od 8. listopada 1991., naloga za otpremu robe broj 019587 od

12. listopada 1991., naloga za otpremu robe broj 019590 od 12. listopada 1991., naloga za
otpremu robe broj 019584 od 11. listopada 1991., naloga za otpremu robe broj 019591 od 12.
listopada 1991., naloga za otpremu robe broj 019595 od 12. listopada 1991., kupoprodajnog
ugovora od 17. rujna 1993., izjave ovjerene kod Općine S., Sekretarijata opće upravno i

3

P-3711/16.

proračuna Klasa: 037-02/93-01/2040 od 17. rujna 1993., rješenja o izvedenom stanju
Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo, Klasa: UP/I
361-03/13-04/08670, Ur. broj: 2181/01-03-02/12-15-0010 od 18. lipnja 2015., izjave od 31.
srpnja 2006. ovjerene kod javnog bilježnika I. R. iz S. pod poslovnim brojem
OV-11942/06. od 1. kolovoza 2006., spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem
Pst-994/14., spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-1349/14., spisa
Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-1553/14., spisa Općinskog suda u S.
pod poslovnim brojem K-271/14., saslušanjem svjedokinje N. R., saslušanjem tužiteljice
pod 1. M. Š., tužitelja pod 2. B. Š. i tužene S. Š., u svojstvu
stranaka.

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

Prema odredbi članak 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08.,
38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog
posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

Odredbom članka 199. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom
predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjanog
očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na
stjecatelja.

Čitanjem zk izvatka za z.u. 12355 k.o. S. utvrđeno je da su na nekretnini označenoj
kao čest. zem. 3967/2 kao suvlasnici upisani Š. Z. B. za 26/375 dijela i Š.
G. B. za 349/375 dijela.

Čitanjem ugovora o zakupu od 3. rujna 1991. utvrđeno je da je isti sklopljen između
Š. B., Š. M. te Š. Z. kao zakupodavaca sa jedne strane i D.
B. kao zakupoprimca s druge strane te je istim ugovorom utvrđeno:
- da su Š. B., M. i Z. vlasnici zgrade koja se nalazi u S., M.,
T. put kod broje 33 te da u toj zgradi ima prizemni prostor površine cca 160 m2
te poveće dvorište oko zgrade

- zakupoprimci daju u zakup prizemni prostor koji se nalazi u zgradi u S. – M. –
T. put kod broja 33, a koji ima površinu cca 160 m2 u svrhu vođenja pekarske
radnje

- zakupoprimac će o svom trošku i o svojim sredstvima izvršiti adaptaciju u navedenom
prostoru i izgradnju zidane peći te sav prostor osposobiti za pekarsku radnju, time da
je u navedenom prostoru već uvedena struja i tekuća voda te ima i sanitarni čvor
- zakupoprimcu se daje na korištenje dvorište ispred navedenog prostora kao
parkiralište te za dovoz i odvoz robe, kao i za smještaj dva uljna rezervoara koji će
služiti za upotrebu pekare

- zakupni odnos počinje 15. studenog 1991. i isti ima trajati 7 godina tj. do 15. studenog

1998., time da se ugovor može produžiti po sporazumu stranaka - visina mjesečne zakupnine određena je u iznosu od 1.600 DM.

4

P-3711/16.

Čitanjem otpremnice broj 01829 od 26. siječnja 1995. utvrđeno je da je D.
d.o.o. S. na adresu T. S. – P. 6 otpremila robu u ukupnom iznosu od

6.839,00 kuna, a koji iznos je plaćen virmanom 31. siječnja 1995.

Čitanjem otpremnice broj 01844 od 7. rujna 1995. utvrđeno je da je D. d.o.o. S. na adresu T. S. otpremila robu u ukupnom iznosu od 4.725,00 kuna.

Čitanjem ugovora o darovanju od 13. kolovoza 1965. ovjerenog pred Općinskim
sudom u S. pod poslovnim brojem Ov-6364/65. 14. kolovoza 1965. utvrđeno je:
- da je isti sklopljen između Š. B. pok. N. i Š. M. ž. B. rođ.
T. kao darovatelja s jedne strane i G. Š. B. kao daropimca s druge
strane

- da su darovatelji vlasnici za po ½ dijela čest. zem. 3967/2 u predjelu M. k.o. S.
te da su cijepanjem iste i izvršenom parcelacijom od G. S. nastale nove
čestice zemlje i to: 3967/2, 3967/6, 3967/7, 3967/8, 3967/9, 3967/10, 3967/11 od
kojim Š. B. pok. N. zadržava za sebe čest. zem. 3967/11, a Š. M.
ž. B. zadržava za sebe u vlasnost čest. zem. 3967/6, 3967/7 u ukupnoj površini od
cca 752 m2, dok ostale čest. zem. da prenašaju posebnim ugovorima u vlasnost drugih
označenih osoba

- sve to pretpostavljeno Š. B. i M. ovim ugovorom darivaju zauvijek svom
sinu Š. G. B. čest. zem. 3967/2 površine cca 405 m2 u predjelu
M. k.o. S., a Š. B. pok. N. kako otac skrbnik maloljetnog G.
Š. prima za njega ovo darovanje.

- stranke su složne da vrijednost ovog darovanja ne premašuje iznos od 150.000 DIN.

Čitanjem računa broj 2560313-95187 od 15. prosinca 1987. utvrđeno je da je isti
izdala E. – S., O. D. S. na ime Š. B. za naknadu za
povećanje angažirane snage trošila električne energije u iznosu od 5.838 Dinara.

Čitanjem obračuna povećanja angažirane snage od 15. prosinca 1987. utvrđeno je da je
isto izdano za potrošača Š. B. za plastenik.

Čitanjem rješenja G. S., Upravnog odjela komunalnih djelatnosti Klasa: UP/I-
363-03/96-02/044822, Ur. broj: 2181-18-38-96-00 od 6. rujna 1996. utvrđeno je da se istim
B. Š. utvrđuje kao obveznik plaćanja komunalne naknade u mjesečnom iznosu od
36,00 kuna za 100,00 m2 prostora koji se nalazi u II. zoni, Mjesni odbor – Gradski kotar
u ulici T. put broj 31, a koji iznos komunalne naknade se plaća od 1. lipnja 1996.

Čitanjem računa broj 2526301-11/08 utvrđeno je da je isti izdala E. –
S., R. za distribuciju električne energije na ime B. Š. u ukupnom iznosu od

6.979,00 Din.

Čitanjem računa broj 2233/MP od 7. studenog 1991. utvrđeno je da je isti izdala
Ž. S. Š. B. u ukupnom iznosu od 1.134,00 kuna.

Čitanjem računa O. radnje K. S. utvrđeno je da je isti izdan na ime Š. B..

Čitanjem otpremnice računa broj 98627 od 9. siječnja 1990. utvrđeno je da je isti
ispostavio I. L. L. R. za građevinarstvo S. na ime kupca Š. B..

5

P-3711/16.

Čitanjem otpremnice računa broj 98789 od 11. siječnja 1990. utvrđeno je da je isti
ispostavio I. L. L. R. za građevinarstvo S. na ime kupca Š. B..

Čitanjem otpremnice – računa broj 98631 od 9. siječnja 1990. utvrđeno je da je isti
ispostavio I. L. L. R. za građevinarstvo S. na ime kupca Š. B..

Čitanjem uplatnice broj 13989 od 9. siječnja 1990. utvrđeno je da je Š. B. isplatio I. L. L. R. za građevinarstvo S. iznos od 454,70 dinara.

Čitanjem uplatnice broj 12078 od 11. siječnja 1990. utvrđeno je da je Š. B.
isplatio I. L. L. R. za građevinarstvo S. iznos od 318,00 dinara.

Čitanjem otpremnice broj 6041458 od 8. listopada 1991. utvrđeno je da je za račun prijevoznika S. izdan i to za betonske blokete.

Čitanjem naloga za otpremu robe broj 019587 od 12. listopada 1991. utvrđeno je da je prema dispoziciji 60414588 za račun 237756 S. određen utovar bloketa 39x19x19.

Čitanjem naloga za otpremu robe broj 019590 od 12. listopada 1991. utvrđeno je da je prema dispoziciji 60414588 za račun 237756 S. S. određen utovar bloketi 39x19x19.

Čitanjem naloga za otpremu robe broj 019584 od 11. listopada 1991. utvrđeno je da je prema dispoziciji 6041458 za račun 237756 S. S. određen utovar bloketa 39x19x19.

Čitanjem naloga za otpremu robe broj 019591 od 12. listopada 1991. utvrđeno je da je
prema dispoziciji 6041464 za račun 081071 E. komerce S. određen utovar cementa 450.

Čitanjem naloga za otpremu robe broj 019595 od 12. listopada 1991. utvrđeno je da je prema dispoziciji 6041458 za račun 237756 S. S. određen utovar bloketi 39x19x19.

Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 17. rujna 1993. utvrđeno je da je isti sklopljen
između D. B. kao prodavatelja i Š. B. i Š. M. kao kupaca te da
istim ugovorom prodavatelj prodaje, a kupci kupuju po načelu "viđeno kupljeno" pekarske
strojeve i pribor: mješalicu za tijesto DK-150, proizvođač G. N. G., tri kotla za
tijesto, peć M. 6 elektro, dozator za vodu, stroj za oblikovanje kruha, rezervoar za
gorivo, plamenik, zidanu peć, teretni automobil marke Z. tip 508, tri velika drvena
stola, tri komada G. kolica, sedam ormara za garderobu, alat za kolače te kancelarijski i
sitni inventar u ukupnom iznosu od 70.000,00 DM.

Čitanjem izjave ovjerene kod O. S., S. opće upravno i proračuna
Klasa: 037-02/93-01/2040 od 17. rujna 1993. utvrđeno je da istom D. B. izjavljuje
da s datumom od 17. rujna 1993. daje u vlasništvo Š. B. i Š. M. pekarske
strojeve i pribor koji se nalaze u iznajmljenom poslovnom prostoru, a kojeg su oni vlasnici
prema popisu kako slijedi:

- mješalicu za tijesto DK-150 - tri kotla za tijesto

- dozator za vodu

- peć "Mikro" 6 elektro

- stroj za oblikovanje kruha

6

P-3711/16.

- rezervoar za gorivo - plamenik

- zidanu peć

- teretni automobil marker "Zastava" tip 508
- tri velika drvena stola

- tri komada "grab" kolica
- sedam ormara za garderobu
- alat za kolače

- kancelarijski i sitni inventar.

Čitanjem rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i
graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo, Klasa: UP/I 361-03/13-04/08670, Ur. broj: 2181/01-
03-02/12-15-0010 od 18. lipnja 2015. utvrđeno je da se istim ozakonjuje završena, zahtjevna,
poluugrađena, stambeno – poslovna zgrada građevinske (bruto) površine 592,06 m2, vanjske
visine 10,84 m, katnost E = Po + Pr + 2 + Pk (podrum, prizemlje, dva kata i potkrovlje pod
kosim krovom) s ukupno sedam stambenih jedinica i poslovnim prostorom trgovačke namjene
u prizemlju: na području gradskog kotara M., I. G. 30, izgrađene na kat. čest.
zem. 3485/1 k.o. S., prikazana na prerisu katastarskog plana izdanom od Državne
geodetske uprave, Područnog ureda za katastar, Klasa: 935-06/14-01/4627, Ur. broj:
541-26-02/6-14-2 od 10. prosinca 2014. i na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja broj: T.D.
177/2013 od svibnja 2013. koju je izradio ovlašteni arhitekt B. F., dipl. ing. arh.
(br. ovl. A 1119) iz D. d.o.o. B.. Zahtjev za donošenje rješenja podnio je B.
Š..

Čitanjem izjave od 31. srpnja 2006. ovjerene kod javnog bilježnika I. R. iz
S. pod poslovnim brojem OV-11942/06. od 1. kolovoza 2006. utvrđeno je da istom G.
Š. izjavljuje da su mu otac B. Š. i majka M. Š. darovali jednu
građevinsku parcelu na M. u S. sada na adresi I. G. 30. Na istoj parceli su
otac i majka sagradili obiteljsku kuću koja je uplanjena na njegovo ime u Katastru. Kuća se
sastoji od podruma, poslovnog prostora, dva kata sa stanovima, potkrovlja i jednog stana u
podrumu. Želja njegovog oca B. i majke M. da njegovoj sestri M. Š., njihovoj
kćeri, da u trajno vlasništvo drugi kat ove kuće koji se sastoji od dva stana sa balkonima, sa
pravom ulaza kojeg i on koristi, kao i sa parkiralištem u dvorištu sa zapadne strane, a za
ispred poslovnog prostora. Želja roditelja je da stan u podrumu ostaje i dalje na raspolaganju i
u trajnom vlasništvu oca i majke. Ako bi im u starijim godinama bila ikakva potreba mogu s
njim raspolagati. Stan se nalazi sa zapadne strane, veličine cca 40 m2 i odvojen je zasebnim
ulazom. U stanu na prvom katu gdje sada žive njegovi roditelji mogu živjeti do njihove smrti
te izjavljuje da je u potpunosti suglasan sa željama roditelja koje su gore navedene te ih u tom
smislu prihvaća i potpisuje.

Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-994/14. utvrđeno je:

- da je u istom tužbu podnijela 22. rujna 2011. tužiteljica M. Š., protiv tuženika
G. Š., a radi utvrđenja prava suvlasništva tužiteljice za 349/1745 dijela
nekretnine označene kao čest. zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S. te predlaže donošenje
privremene mjere kojom će se zabraniti tuženiku da upada u poslovni prostor smješten
u prizemlju kuće sagrađene na čest. zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S., anagrafske
oznake I. G. 30 te da vrijeđa i verbalno napada i tjera van iz prostora djelatnike
zakupnika K. d.o.o. Z., a pod prijetnjom izricanja sudskih penala

7

P-3711/16.

- da je pod poslovnim brojem Pst-1118/11. 29. svibnja 2013. donesena presuda i
rješenje kojim se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan
- da je tužiteljica 17. lipnja 2013. podnijela žalbu protiv presuda i rješenja pod
poslovnim brojem Pst-1118/11. od 29. svibnja 2013. zbog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba ZPP-a te pogrešne
primjene materijalnog prava

- da je 28. kolovoza 2014. Županijski sud u S. pod poslovnim brojem Gžst-278/13.
donio rješenje kojim se djelomično uvažava žalba tužiteljice kao osnovana pa se ukida
presuda Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-1118/11. od 29. svibnja
2013. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je
odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u S. pod poslovnim
brojem Pst-1118/11. od 29. svibnja 2013.

- da je 12. prosinca 2014. pod poslovnim brojem Pst-994/14. doneseno rješenje kojim se
utvrđuje prekida postupak zbog smrti tuženika G. Š., a koji postupak će se
nastaviti kada nasljednici tuženika preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog
protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-1349/14. utvrđeno je:

- da su u istom 12. prosinca 2014. podnijeli tužbu tužitelji pod 1. S. Š. i pod 2.
J. J. S. i to 12. prosinca 2014. protiv tuženika pod 1. B. Š. i pod
2. M. Š., a radi donošenja presude kojom će se naložiti tuženicima da u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isele iz nekretnine označene kao čest. zem. 3967/2
z.u. 12355 k.o. S., a koja u naravi predstavlja kuću površine 147 m2 i dvor površine
202 m2, osim točno određenog i odvojenog dijela kuće površine 14 m2 i dvora
površine 12 m2 (ukupno 26 m2) koji su u isključivom vlasništvu Z. Š. i to
prema nacrtu K17/2004 ureda ovlaštenog inženjera geodezije N. F., koji
je sastavni dio presude te predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari i u
urednom stanju predaju u posjed tužiteljima pod 1. i 2. kao i nasljednici mldb.
S. S., zastupanoj po majci i zz K. S..

- da je 9. studenog 2016. doneseno rješenjem kojim je utvrđen prekid postupka do
pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u S. pod
poslovnim brojevima Pst-994/14. (Pst-1118/11.) i O-1553/14.

Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1553/14. utvrđeno
je da je u istom 24. srpnja 2019. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. G. Š.
pok. B. te je istim utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjavaju:

- nekretnina označena kao čest. zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S. u naravi kuća, dio

kuće, dvor, vlasništvo za 349/375 dijela

- potraživanje prema HZMO-u na ime neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu
- osobni automobil M1, marke Jaguar X-Type, C-200639 2.5 V6, 2002. godina
proizvodnje, broj šasije ….., reg. oznake …..
- moped marke "Boaman"

njegovim nasljednicima proglašeni su na temelju zakona S. Š., J. J. S. i S. S. za po 1/3 dijela.

Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem K-271/14. utvrđeno je:
- da je ODO pod poslovnim brojem K-DO-932/13. podignulo optužnicu protiv
G. Š. da je 4. lipnja 2013. oko 1,15 sati u S. na kolniku DC 8
neposredno nakon prometne nesreće koju je prouzrokovao upravljajući vozilom

8

P-3711/16.

marke Jaguar reg. oznake …, a kojim vozilom je prilikom ulaska u desni
zavoj zbog nedozvoljene i neprilagođene brzine sletio izvan zapadnog ruba kolnika
pri čemu je vozilo u nekontroliranom kretanju i zanašanju po kolniku u više navrata
udarilo u metalne odbojke uz cestu, uslijed čega je putnik u vozilu R. K.
zadobio više tjelesnih ozljeda u predjelu glave i ekstremiteta te je u nesvijesti ostao
ležati na stražnjem sjedalu vozila, nije mu pružio pomoć, iako je to mogao učiniti s
obzirom na svoje stanje i uvjete na cesti, već je napustio vozilo i udaljio se s mjesta
događaja. Dakle, nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je
to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugog pa je time počinio kazneno
djelo protiv života i tijela – ne pružanjem pomoći opisano i kažnjivo po članku 123.
stavak 2. KZ-a

- da je pregledana videosnimka i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika u
predmetu ODO-a pod poslovnim brojem K-DO-932/13 od 3. veljače 2014. iz
koje proizlazi da:

a) na upit K. B., zamjenika u ODO u 03,33 minuta: "Kako
ocjenjujete Vaše imovinske prilike? Kao dobre, loše, srednje?" u 03,38 minuta G.
Š. izjavljuje: "A nakon ovoga udesa nikakve."

b) na upit K. B., zamjenika u ODO u 03,42 minuta:"Od imovine što
posjedujete, odnosno jeste li vlasnik kakve pokretne ili nepokretne imovine?" u 3,47
minuta G. Š. izjavljuje: "Ja jesam vlasnik parcele u M. na kojoj su
moj otac i mater napravili kuću. Sad prema tome ja… Oni su tu parcelu meni kao
dali, ali pošto su oni napravili tamo kuću to je u stvari sve njihovo. Oni to koriste, ja
tu nemam skoro ništa nego sobu."

- da je rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem Kov-213/14. od 27.
ožujka 2014. potvrđena optužnica ODO pod poslovnim brojem K-DO-932/13.
od 20. veljače 2014. protiv okrivljenika G. Š. zbog kaznenog djela ne
pružanja pomoći iz članka 123. stavak 2. KZ/11, kao osnovana

- da je Općinski sud u S. pod poslovnim brojem K-271/14. 4. siječnja 2018. donio
rješenje kojim na temelju odredbe članka 308. stavak 1. točka 2. u vezi članka 199.
ZKP-a obustavlja kazneni postupak protiv okrivljenika G. Š. zbog kaznenog
djela iz članka 123. stavak 2. KZ/11.

Iz iskaza svjedokinje N. R. proizlazi kako je bila u braku sa pok. G.
Š. od 1980. do 1981. iz kojeg braka je rođena kćerka S.. G. je bio dosta
vrijedan, a problemi sa njegovim roditeljima, ovdje tužiteljima, su počeli kada je odlučio
zasnovati obitelj. Odmah nakon vjenčanja otišao je u N. na kratko, potom u S..
Iako su se brzo razveli ostali su u korektnim odnosima zbog svoje kćerke. G. joj je kazao
da su mu roditelji darovali zemlju kao tada malodobnom, ali najstarijem sinu, a na kojoj
zemlji je kasnije podignut objekt. G. joj nikada nije spominjao da bi mu roditelji darovali
formalno kako bi izbjegli oduzimanje zbog većeg broja parcela. Poznato joj je po pričanju
G. da je svojim roditeljima slao novac kako bi podigli objekat na zemlji koja mu je
darovana i to kroz duži period. 1993. ju je doveo na zemlju koja mu je darovana i već je
pekara bila u funkciji koje prigode su ga radnici oslovljavali sa šefe. Danas se na darovanoj
parceli nalazi objekt sa više etaža koje ima zajedničko stubište tako da je jedan dio kuće od
podruma do vrha G., a koji dio su podigli uglavnom njegovi roditelji njegovim
novcima. Osobno je sudjelovao kada bi dolazio. Kako se financiralo podizanje drugog dijela
kuće nije joj poznato. U drugom dijelu kuće živi sestra E. i brat Z.. Koji dio
koriste tužitelji nije joj poznato. Njena kćer, tužena je svega 2 mjeseca u G. dijelu
živjela, ali je izbačena naprasito od strane tužitelja. G. je dolazio u H. nekad
redovito godišnje, nekad jedan put u tri godine te je u početku normalno koristio svoj dio.

9

P-3711/16.

Kako je G. uvijek govorio da se radi o njegovom, da mu neće nitko određivati tko će tu
živjeti kako je htio podijeliti svoj dio, tako je i došlo do nesuglasica te su u konačnici roditelji
izbacili G.. Došlo je do narušavanja javnog reda i mira zbog čega je G. bio u
pritvoru, u međuvremenu su brave promijenjene. Sjeća se negdje 1994., 1995. da ju je G.
nazvao i kazao da joj ne može poslati mjesečni iznos na ime uzdržavanja kćeri jer je izdvojio
veći iznos novca ocu za gradnju kuće. Nije joj poznato u kojim godinama je kuća građena,
kada je počela, niti kada je završena. Gradnja je započela dok su bili u braku. Gospođa M.
i gospodin B. su iznajmljivali poslovne prostore. Iznajmljuju ih i danas iako neosnovano,
sve ove godine. G. im je rekao da uzmu prihod od najamnine kako bi mogli živjeti. G.
se u A. ponovno oženio te je imao još dvoje djece u A.. Pok. G. se u A.
bavio građevinom, posao mu je išao jako dobro te je povukao i sestru koja je radila u njegovoj
firmi. Nije joj poznato kako je Z. Š. dobio drugi dio kuće u kojem živi. Problemi
između G. i roditelja su nastali par godina prije nego što će se vratiti iz A., a vratio
se prije nekih 7 godina. Nikada G. nije spominjao da je vratio darovanu nekretninu svojim
roditeljima.

Iz iskaza tužiteljice pod 1. M. Š. proizlazi kako su ona i suprug imali zemlju
na M.. 1965. zemlja se isparcelirala u 7 parcela. Od 7 parcela 5 su prodali. Prodali su i
dva stana. U to vrijeme živjeli su u jednom podrumskom stanu u Ljubićevoj ulici koji je bio
premali za sve njih. Stoga su odlučili napraviti obiteljsku kuću i to baš na dvije preostale
parcele. Radilo se o jednoj manjoj i jednoj većoj parceli. Da bi se zaštitili da im ne oduzmu
zemlju savjetovao ih je tadašnji šef G. pok. Š. J., ako mogu staviti zemlju na
onoga tko je najsigurniji. Tako su odlučili da na G. prenesu jednu i to veću parcelu od
dvije koje su im preostale. Darovni ugovor su sačinili 1966. kada je G. imao 9 godina. Od
zemljišnoknjižnog odjela su zatražili da se upiše kao vlasnik, ali su odbijeni sa zahtjevom jer
je zemljište bilo nacionalizirano. 1967. rodio se drugi sin Z.. 1969. su ponovno zatražili
upis koji je i ovaj put odbijen iz istih razloga. Negdje 1969. ili 1972. navedene dvije parcele
su objedinili u jednu veliku te su na istima napravili plastenik i sadili cvijeće. Ona i suprug su
odlučili da će objedinjene parcele prenijeti i na Z. i na G., ali se nije mogla sjetiti
jesu li o tome sačinili pisani darovni ugovor. Dvadeset godina se bavila cvjećarstvom, suprug
je bio autoprijevoznik. Međutim, rasprodali su teretna vozila te su se zajedno bavili
cvjećarstvom, dobro su zarađivali i živjeli. Kuću su počeli graditi 1978. kada su srušili
plastenik. Plastenik su ponovno podigli na drugoj zemlji koju im je dala Općina za oduzetu
zemlju na T.. Do 1991. su bili gotovi sa izgradnjom kuće, 2000. je završena fasada.
G. je negdje 1980. otišao na brod i nastavio je živjeti u A.. Dobro je zarađivao, ali je
i trošio, odnosno nije znao s novcima. Za vrijeme gradnje kuće G. nije bio u H., ali
je bio upoznat s tim da oni grade kuću. Nikada nisu ni lipe dobili od G., već su oni bili ti
koji su G. pomagali pa su mu tako pomogli kupiti kuću u N. Y.. G. je uvijek
govorio da se on neće nikada vratiti, da on ima svoju drugu obitelj te da njemu ne treba ništa.
Također je kazao da ga ne miješaju u ništa, da ga to ne zanima, da su oni njemu pomagali, a
što se tiče zemljišta da on njima to daruje, odnosno vraća. Sve navedeno bilo je u razgovoru
sa njom i suprugom. G. se u međuvremenu razbolio, imao je svojih obiteljskih problema.
Njen suprug B. je, a sve kako bi G. udovoljio i oraspoložio ga rekao mu negdje 2011.
kada je bio u H. da dovede svoju kćer S.. S. je tada došla na nekih 15-ak dana
zajedno sa svojim dečkom. Međutim, kako je postojala opasnost za supruga da ne ostane više
u kući, s obzirom da su svi zajedno bili u istom stanu. To je bio razlog zbog kojeg su nazvali
policiju i S. je tada po uputi policije napustila kuću. Kuća se sastoji od dva dijela, zapadni
dio pripada njima tj. njoj i suprugu, a istočni Z. i kćeri E.. E. je svojim
novcima napravila svoj stan koji se nalazi u istočnom dijelu kuće na prvom katu. Suprug i ona
su, a sve kako bi udovoljili G., bili odlučili da nakon njihove smrti njemu pripadne stan u

10

P-3711/16.

kojem su živjeli i to stan na prvom katu. Također su mu namijenili i stan na katu, a koji stan je
rekao da pripadne njegovoj sestri M.. G. nikada nije došao u H. sa kartom koju je
sam kupio, jer nije imao novaca pa su mu je oni kupili. G. je živio svojim životom pa se
tako čak i ženio 7 puta. 1991. je bio samo poslovni prostor na oba dijela kuće. Potom je
E. napravila svoj stan na prvom katu zapadnog dijela kuće. Potom su suprug i ona
napravili stan iznad E. stana za njihovog sina Z.. Na drugom dijelu kuće, nakon

1991. podigli su prvi i drugi kat za njih. Sve navedeno isključivo su financirali ona i suprug.

1991. se počeo iznajmljivati poslovni prostor te od tada se kontinuirano isti iznajmljuje, radi
se od cca 200 m2 na oba dijela kuće. G. je ponudio vratiti zemlju koja mu je darovana,
čak je i napisao napismeno, ali nisu išli ovjeriti kod javnog bilježnika jer je smrt bila brža,
odnosno vrlo brzo je potom preminuo. G. je umro u svibnju 2014., što znači da je ugovor
kojim je G. htio vratiti darovano bio pripremljen par dana prije toga. G. nikada nije
uzimao najamninu od poslovnih prostora u prizemlju. Stan u Š. je prodan 1993., a
drugi stan u L. je prodan 1999. Problem između G. i tužitelja bi nastao kada bi
se G. napio, dakle alkohol je bio problem. Nije joj poznato u kakvim su odnosima bili
G. i S., G. joj nikada ništa nije spominjao.

Tužitelja pod 2. B. Š. se u cijelosti slažio sa iskazom svoje supruge te je
naglasio da sve da su imali i 100 zemalja nikada je ne bi darovali drugome da nisu bili
primorani. Prije nego što su počeli graditi kuću imali su dva stana koji su prodali i novac
uložili u gradnju kuće. Počeli su se najprije baviti sa karanfilima, potom i sa ostalim cvijećem
gerberima, tulipanima i slično. Imali su kiosk u R.. Isključivo su on i supruga financirali
izgradnju te nitko nije doprinio niti jednom jedinom lipom. Svojim novcem su pomogli
G. da podigne kuću u A. i svako malo mu pomagali.

Iz iskaza tužene S. Š. proizlazi kako joj je poznato da je zemlja na kojoj je
danas izgrađena kuća darovana njenom ocu. Da je otac financijski pomagao izgradnji kuće,
svake godine je dolazio u H.. U posjedu je fotografija iz kojih je vidljivo po datumima
kada je on bio u H.. Otac se u A. bavio građevinom, imao je neko vrijeme
ugostiteljski objekat i jako dobro je financijski stajao. 1992. se prvi put iznajmila pekara u
prizemlju današnje obiteljske kuće. Te 1992. cijela kuća je bila pod krovom, ali u roh bau u
odnosu na prvi i drugi kat, s tim da je prizemlje bilo manje-više sređeno. Razlika između dva
dijela kuće je ta što u dijelu koji pripada ocu postoji podrum koji je izgrađen na inzistiranje
oca. Te 1992. otac joj je pokazao koji je njegov stan. Radilo se o stanu na prvom katu. Postoji
ugovor između njenog oca i Z., a s obzirom da oba dijela kuće nisu bila simetrična po
kojem je otac dopustio Z. da uđe u njegovu parcelu, a zauzvrat da njemu pripadne
kompletno krovište. Navedeni ugovor joj je otac pročitao i isti je ispoštovan. Otac je za života
počeo uređivati potkrovlje i određivati raspored istoga. Nije točno niti to da se otac
namjeravao odreći onoga što mu je darovano. Naime, 10–ak dana pred smrt počeo je
sastavljati oporuku, htio ju je zaštitit zbog narušenih obiteljskih odnosa. Do pogoršanja
odnosa došlo je kada se otac odlučio vratiti u R., a odlučio se vratiti zbog svog narušenog
zdravlja i nesreće koje je doživio na gradilištu. Naime, otac je htio preuzeti na sebe poslovni
prostor i ubirati najamninu te je tada došlo do problema. Sve navedeno 2011. Namjera oca
bila je da nastavi živjeti u R. te da eventualno koji mjesec se vrati u A. zbog obveza.
Od odštete za nezgodu koju je dobio u A. platio je legalizaciju kuće, možda negdje
godinu pred smrti. Dva mjeseca 2011. živjela je u stanu na prvom katu zapadnog dijela kuće
koji je bio očev. S time da je otac htio da ja počne živjeti u stanu na drugom katu zapadnog
dijela kuće. Kada je tužiteljica pod 1. to čula, sama se preselila u navedeni stan. Dva mjeseca
je živjela u kući te su je jedan dan samo dočekali kuferi i policija, a otac je završio u zatvoru
jer je prijavljen zbog narušavanja javnog reda i mira od strane svojih roditelja. Nije točno da

11

P-3711/16.

su tužitelji prodali prije nego što su počeli graditi kuću dva stana. Naime, još su 1993. živjeli
u jednom stanu u ulici Š. L.. Radi se o podrumskom stanu kojeg je spomenula baka.
Ako je i dobivao novac za avionske karte pripadalo bi mu pravo na isti na ime najamnine.
Otac je pomagao i Z., povukao ga je u A., kao i svoju sestru M.. Nije u posjedu
dokumenata koji su bili u posjedu njenog oca. Otac joj nije pokazivao račune koje je imao na
ime ulaganja u kuću, osim predračuna za legalizaciju. Zahtjev za legalizaciju je podnio njen
otac zajedno sa djedom. Nije se mogla prisjetiti koliko je koštala legalizacija. Niti se mogla
prisjetiti koje je godine sklopljen ugovor između oca i Z.. Otac je dopustio svojim
roditeljima da iznajmljuju poslovni prostor, ali u njegovo ime kako bi imali prihode za život
jer su već bili stariji. Baka je podnijela tužbu protiv oca nakon što je otac htio preuzeti
poslovni prostor za sebe te ga je tada i prijavila za remećenje javnog reda i mira.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene
kao čest. zem. 3967/2 z.u. 12355 k.o. S., u naravi kuća s okućnicom.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

Navedeni zaključak sud temelji na čitavom nizu utvrđenja.

U tužbi, tijekom postupka i svojim iskazima tužitelji tvrde da su prije izgradnje
predmetne kuće, 1965., zemljište na kojem je kuća sagrađena, ugovorom o darovanju prenijeli
na svog tada maloljetnog sina G. Š. kako bi izbjegli oduzimanje predmetne
nekretnine jer su u to vrijeme imali više nekretnina na području O. S.. Međutim,
navedeni ugovor da je ništetan pravni posao jer nije došlo do prave predaje u posjed. Također,
tužitelji se pozivaju i na institut građenja, kao osnov stjecanja prava vlasništva.

Tužena se usprotivila svim navodima tužbe pozivajući se na to da je njen prednik pok.
G. Š. stekao pravo vlasništva darovnim ugovorom. Nadalje, pok. G. Š. da je
na dijelu te iste nekretnine izgradio obiteljsku kuću, a koju neosnovano svojataju tužitelji,
koju je i legalizirao.

U pravcu utvrđivanja istinitost navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu, sud je izveo brojne, naprijed analizirane dokaze i utvrdio:

- da su čest. zem. 3967/2 k.o. S. na temelju ugovora o kupoprodaji od 22. kolovoza
1959. kupili tužitelji te su se upisali kao suvlasnici za po ½ dijela
- da su tužitelji ugovorom o darovanju od 13. kolovoza 1965. darovali predmetnu
nekretninu svom sinu G. Š.

- da se G. Š. upisao kao vlasnik na darovanoj nekretnini u zemljišnoj knjizi
- da su na čest. zem. 3967/2 k.o. S. upisani kao suvlasnici G. Š. za 349/375
dijela i Z. Š. za 26/375 dijela uz upis kulture kuće 147 m2, dio kuće 14 m2 i
dvor 214 m2

- da je dio od 26/375 dijela čest. zem. 3967/2 G. Š. darovao Z. Š.
- da se kuća počela graditi početkom 1980. i završena do 1991.
- da su isključivo gradili tužiteljica i njen suprug

- da se pok. G. Š. nikada nije usprotivio gradnji

- da tužitelji i njihova djeca predmetnu kuću koriste po etažama (kuća nije etažirana),

kao što je koristio i G. Š. kada bi došao u R..

12

P-3711/16.

Saslušana u svojstvu stranke tužena je izjavila da je njen otac pok. G. Š.
financijski pomagao u izgradnji kuće, da je za života počeo uređivati potkrovlje, a također da
je platio legaliziranje kuće, a zahtjev da je predao zajedno sa ocem.

Svjedokinja N. R., majka tužene, je izjavila da joj je pok. G. govorio da je
roditeljima slao novac kako bi podigli kuću, da je jedan dio kuće G.. Također da je
osobno sudjelovao kada bi dolazio.

Iako su i tužena i svjedokinja N. R., majka tužene, koja je kao takva i pristrani
svjedok, iskazivale da je pok. G. kroz duži vremenski period slao novac kako bi se podigla
obiteljska kuća, da je dio kuće G., sud takve iskaze ne prihvaća kao životno logične,
istinite, jer isti nisu utemeljeni na stvarnim činjenicama, niti imaju uporište u kazivanju pok.
G. Š., kako to pogrešno smatra tužena. Navedeno je u direktnoj suprotnosti sa
izjavom koju je potpisao pok. G. Š. i sa video snimkom koja prileži spisu, a na kojoj
sam G. Š. daje izjavu o svom imovnom stanju. Naime, iz citirane izjave G.
Š. od 31. srpnja 2006. proizlazi kako su tužitelji izgradili predmetnu nekretninu u
cijelosti. Saslušan u predmetu K-DO-932/13. od 3. veljače 2015. G. Š. je izjavio da je
"vlasnik parcele na kojoj su njegovi mater i otac napravili kuću, da je to sve njihovo, da oni to
koriste, a on da tu nema ništa nego sobu". Da je istinita tvrdnja tužene i njene majke koja je
saslušana kao svjedokinja o tome da je G. Š. financirao izgradnju kuće, počeo
uređivati potkrovlje, zasigurno sam G. Š. ne bi dva puta i to prvi put 2006., a potom

2014. potvrdio da su njegovi roditelji izgradili predmetnu kuću. Oba puta godinama nakon što
je predmetna kuća izgrađena. Niti je životno, niti logično da netko tko financira izgradnju
kuće tvrdi da je ta ista kuća vlasništvo nekog drugog. U prilog izjavi i video snimci G.
Š. da su njegovi roditelji izgradili obiteljsku kuću ide i iskaz samih tužitelja koji su to
tijekom cijelog postupka tvrdili. Iz navedenog razloga se i prihvaćaju iskazi tužitelja.

Spisu prileže brojni računi koje su dostavili tužitelji kojima je plaćan materijal za
izgradnju kuće. Tužitelj pod 2. B. Š. je ishodio i priključak za vodu i struju, obveznik
je plaćanja komunalne naknade. I navedeno govori u prilog utvrđenju da su tužitelji izgradili
predmetnu kuću. Tužitelji su zahtijevali i ishodili rješenje o izvedenom stanju G. S..
Tužena tvrdi da je zahtjev za legalizaciju zajedno sa svojim ocem podnio G. Š. te da
je i financirao legalizaciju. Osim što isto ničim ne dokazuje, iz priležećeg rješenja o
izvedenom stanju vidljivo je da su zahtjev podnijeli tužitelji. Tužitelji su se bavili
cvjećarstvom, imali su stanove koje su prodali, dobro su živjeli i odlučili su izgraditi i
izgradili su obiteljsku kuću. Tužitelji su nekretninu gradili, iskorištavali i bili čitavo vrijeme u
neposrednom posjedu nekretnine, stoga je nedvojbeno kako nikada nije izvršena predaja u
posjed nekretnine tužitelja. Pok. G. je koristio sobu kada bi došao u R. uz odobrenje
svojih roditelj, a kako je iskazao i B. Š. u predmetu pod poslovnim brojem Pst-994/14.

Zaključno, kuću izgrađenu na čest. zem. 3967/2 k.o. S. isključivo su financirali
tužitelji.

Ugovor o darovanju na kojeg se tužena poziva kao na pravni osnov stjecanja prava
vlasništva, ništetan je po utvrđenjima ovog suda. Navedenim ugovorom nije izvršena prava
predaja. Pravni prednik tuženika nije stupio u posjed. U vrijeme darovanja imao je 12. godina,
a 1980., kada se kuća počela graditi, otišao je u N., potom u S.. Za postojanje
neposrednog posjeda potrebno je da se vrši faktična vlast na stvari. Isto nije slučaj. Nije
sporno da ugovor o darovanju od 13. kolovoza 1965. nije sklopljen u formi javnobilježničkog
akta što je uvjet za njegovu valjanost ako se radi o darovnom ugovoru bez predaje u
neposredni posjed daroprimatelju. Prema odredbi članka 53. stavak 1. Zakona o javnom

13

P-3711/16.

bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09.) javnobilježnički
akt je potreban za valjanost ugovora o darovanju bez predaje u neposredni posjed. Nesporno
se ovdje nije ispoštovala zakonom propisana forma pa taj nedostatak se mogao nadomjestiti
samo predajom stvari u neposredan posjed (tako i Revx-537/15., ŽS ST Gžst-251/15., ŽS
Bjelovar Gž-1267/13.).

Tužitelji su istaknuli prigovor ništetnosti pravnog posla. Za isticanje ovog prigovora
nije potreban protutužbeni zahtjev s obzirom da se isti može istaknuti i prigovor (VS Rev-
1530/10., Rev-963/05.).

Dakle, ugovor o darovanju od 13. kolovoza 165. ništetan je pravni posao. Zbog
navedenog su se i nije upuštao u ocjenu tvrdnje da je pok. G. Š. usmenim ugovorom
vratio darovano mu. Samo uzgredno se ističe da isto ničim nije dokazano.

Sve kad predmetni ugovor o darovanju ne bi bio ništav, tužitelji su stekli pravo
vlasništva nekretnine građenjem.

Prema članku 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine"
53/91. – dalje ZOVO) osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili
drugu građevinu na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva i na
zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za
njegovu upotrebu, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik je
znao za gradnju i nije se odmah usprotivio.

Tužitelji su savjesni graditelji nekretnine jer su gradili na nekretnini koju nikada u
naravi nisu ni predali pravnom predniku tuženika, pravni prednik tuženika je znao za gradnju,
stranke su bile u dobrim odnosima. Gradnju tužitelja i svoje znanje o gradnji pravni prednik
tuženika potvrdio je u ovjerenim izjavama i u postupku pred državnim odvjetništvom
R. H..

Tužitelji bi stekli vlasništvo nekretnine i kada bi sud uzeo u obzir da su tužitelji
nepošteni graditelji.

Tako, prema odredbi članka 25. stavak 1. ZOVO ako je graditelj znao da gradi na
tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta
može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši
građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu
cijenu zemljišta.

Prema odredbi članka 25. stavak 5. ZOVO pravo izbora iz stavka 1. ovog članka
vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od 3 godine od dana završetka izgradnje
građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne
cijene zemljišta.

Početak tijeka zastarijevanja propisan je odredbom članka 361. ZOO prema kojoj
zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati
ispunjenje obveze.

Odredbom članka 25. stavak 5. ZOVO propisan je prekluzivni rok od 3 godine u
kojem vlasnik zemljišta ima pravo izbora iz stavka 1. tog članka. U tom roku vlasnik zemljišta
još uvijek ima mogućnost tražiti da njemu pripadne pravo vlasništva izgrađenog objekta pa
graditelj još uvijek nije stekao vlasništvo objekta kojeg je izgradio na tuđem zemljištu.
Protekom roka od 3 godine vlasnik gubi pravo izbora i tada jer je graditelj postao vlasnik

14

P-3711/16.

izgrađenog objekta i zemljišta ispod tog objekta, dolazi do stjecanja bez osnove i vlasnik ima
pravo zahtijevati samo isplatu prometne cijene zemljišta. Tek od tog trenutka počinje i teći
zastarni rok oda potraživanje iz članka 25. stavak 5. ZOVO-a (VSRH Rev x-240/2008-2).

Dakle, sve da su tužitelji i bili nepošteni graditelji, pok. G. Š. protekom roka
od 3 godine od dana završetka izgradnje je izgubio pravo izbora jer nije tražio da mu pripadne
pravo vlasništva izvedenog objekta te su tužitelji kao graditelj postali vlasnici izgrađenog
objekta i zemljišta ispod objekta.

Sud nije prihvatio prigovor litispendencije.

Naime, prema odredbi članka 194. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11.,
25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva
pokrenuti nova parnica među istim strankama. U ovom predmetu i u predmetu pod poslovnim
brojem Pst-994/14. niti se radi o istim strankama, niti se radi o istom zahtjevu. Isto se odnosi i
na predmet Pst-1349/14.

Dakle, prigovor je neosnovan.

Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i
članka 155. Zakona o parničnom postupku i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, prava vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja
svake radnje.

Tužiteljima je priznat trošak za sastav tužbe 500 bodova, za sastav podneska od 13.
studenog 2019. i 2. ožujka 2020. po 500 bodova, za zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2018.
125 bodova, za zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2019., 28. svibnja 2019., 19. rujna

2019., 21. prosinca 2019., 23. siječnja 2020., 10. ožujka 2020., 10. rujna 2020., 14. siječnja

2021. po 500 bodova, odnosno ukupno 5.625 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim
paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 56.250,00 kuna. Na navedeni iznose treba pridodati 25
% PDV-a u iznosu od 14.062,50 kuna. Tužiteljima pripada trošak sudske pristojbe tužbe i
sudske pristojbe presude u iznosu od po 2.225,00 kuna. Zbrajajući navedene iznose dolazi se
do iznosa od 74.762,50 kuna, a koji iznos je naveden u izreci odluke (nije priznat trošak
sastava podneska od 29. kolovoza 2016. jer isti ne prilaži spisu i nije priznat trošak zastupanja
na ročište za objavu, a sve prema odredi članka 155. ZPP-a).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 22.737,50 kuna,
tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 12. veljače 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

15

P-3711/16.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi
putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

16