1               Poslovni broj: II Kž-25/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-25/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-72/20 od 27. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog R. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu je uvodno citiranim rješenjem, a po izricanju nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, broj Kov-72/20 od 27. siječnja 2021. kojom je optuženi R. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. te je uz  primjenu članka 48. stavka 1. i 3. i članka 49. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine uz primjenu djelomične uvjetne osude  na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, protiv optuženika produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te optuženiku u istražni zatvor uračunao vrijeme oduzimanja slobode od 14. listopada 2020. pa nadalje.

 

Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi R. P. po branitelju, odvjetniku I. O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ,,da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika i optuženika odmah pusti na slobodu''.

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.

 

Već činjenicom da je optuženi R. P. nepravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka, proglašen krivim, nesporno je da je time ostvaren  osnovni preduvjet za razmatranje mjere istražnog zatvora.

 

Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, u konkretnom slučaju, prema podacima u spisu očito je da se radi o optuženiku koji je sklon činjenju kaznenih djela imovinskog karaktera, a kada se tome pridoda težina kaznenog djela za koje je nepravomoćno osuđen, kao i iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog R. P..

 

Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, na strani optuženog R. P. postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom.

 

Vezano uz žalbeni navod optuženog R. P., kako se u istražnom zatvoru nalazi gotovo četiri mjeseca, čime upire na povredu načela razmjernosti, drugostupanjski sud ocjenjuje kako za sada nije došlo povrede tog načela, a vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te nepravomoćno izrečene kazne kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

Stoga, uslijed svega prednje izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. P. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.  

 

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 12. veljače 2021.