1                                            Poslovni broj: 20 Gž-3/2020-2

 

 

              

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D. P. iz Z., OIB: ...., 2) A. P. iz Z., OIB: ... i 3) M. P. iz G., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku iz R., protiv tuženice R. S.. S.-J.-W. e.G., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) do 3) protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1407/2015 od 23. listopada 2019., dana 12. veljače 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) D. P., 2) A. P. i 3) M. P. te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1407/2015 od 23. listopada 2019.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"Odbacuje se tužba u ovom predmetu."                                                            

 

Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1) do 3), dalje tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.  

 

U žalbi ističu kako je točno utvrđenje prvostupanjskog suda da je povodom istog kreditnog odnosa pokrenut postupak i pred Općinskim sudom u Sesvetama, a sve radi utvrđenja ništetnosti. Međutim, Zakon o parničnom postupku jasno navodi da u svezi spora čiji je osnov stvarno pravo postupak se ima voditi pred sudom gdje se nalazi nekretnina. Budući da se radi o pravnom odnosu kojim su opterećene nekretnine koje se nalaze u nadležnosti više različitih općinskih sudova tada da nije moguće pred jednim sudom voditi postupak i obuhvatiti više nekretnina koje se nalaze na području više sudova. Stoga da je prvostupanjski sud valjao primijeniti odredbu čl. 56. Zakona o parničnom postupku.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Prvenstveno valja istaći da je 2. lipnja 2020. na prvostupanjski sud zaprimljen podnesak tužitelja od 18. svibnja 2020. kojim isti povlače tužbu te se odriču tužbe i tužbenog zahtjeva.

Nakon toga, ovaj drugostupanjski sud je vratio spis predmeta poslovni broj P-1407/2015 Općinskom sudu u Sisku dopisom od 18. lipnja 2020. poslovni broj Gž-3/2020 radi postupanja sukladno odredbi čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), kao da je potrebno nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave obavijesti o povlačenju tužbe tuženiku spis vratiti ovom drugostupanjskom sudu u žalbeni postupak.

Potom, dopisom pod poslovnim brojem P-1407/2015 od 17. kolovoza 2020. vraćen je drugostupanjskom sudu spis predmeta pod poslovnim brojem P-1407/2015 zajedno s podneskom tužitelja zaprimljenim na prvostupanjski sud 27. srpnja 2020., s tim što je iz stanja spisa predmeta razvidno kako je prvostupanjski sud, nakon dopisa drugostupanjskog suda zaprimljenog na prvostupanjski sud 24. lipnja 2020., dostavio drugostupanjskom sudu podnesak pod poslovnim brojem P-1407/2015 od 3. srpnja 2020. (list spisa 315), u kojem navodi da je podnesak tužitelja od 2. lipnja 2020. uručen tuženiku radi očitovanja 8. lipnja 2020. (dostavnica na poleđini stranice 312.).

Odredbom čl. 193. st. 3. ZPP propisano je da se tužba uz izričiti pristanak tuženika može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava. U tom slučaju, tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe.

Dakle, iz odredbe čl. 193. st. 3. ZPP proizlazi da se u ovoj fazi postupka tužba može povući samo uz izričiti pristanak tuženika.

U konkretnom slučaju, tuženik je zaprimio podnesak tužitelja o povlačenju tužbe i odricanju od tužbenog zahtjeva 8. lipnja 2020., ali nije dostavio izričiti pristanak na povlačenje tužbe.

Slijedom toga, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 193. st. 3. u svezi sa st. 5. ZPP radi čega je predmet razmatranja ovog žalbenog postupka žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. listopada 2019.

Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 194. st. 3. ZPP kada je tužbu tužitelja od 30. prosinca 2015. odbacio.

Naime, tužitelji niti ne osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je u pogledu istog pravnog odnosa između istih stranaka pokrenut postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama, a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 546.622 i očitovanja solemniziranog i ovjerenog po javnom bilježniku B. J. iz Z. pod poslovnim bojem OU-342/2009 od 30. travnja 2009.

Što se pak tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, istaći je da se taj dio tužbenog zahtjeva treba razmatrati u kontekstu eventualne ništetnosti prethodno navedenih isprava, jer ukoliko bi se utvrdilo da su iste ništetne tada bi kao posljedica te okolnosti bila uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno, brisanje svih upisa izvršenih temeljem ništavih pravnih poslova.

Kako oba dijela tužbenog zahtjeva predstavljaju integralnu cjelinu, pogrešno žalitelji smatraju da je riječ o stvarnopravnom odnosu pa da je trebalo primijeniti odredbu čl. 56. st. 2. ZPP.

Naime, pitanje ništetnosti, a posljedično tome i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, predstavljaju u ovakvoj vrsti parnice obveznopravni zahtjev, a ne stvarnopravni zahtjev, pa kako nije prijeporno da je između istih stranaka u pogledu identičnog predmeta spora pokrenut drugi parnični postupak koji je počeo teći 22. veljače 2016., to znači da je u smislu odredbe čl. 194. st. 1. ZPP parnica u postupku pred drugim sudom započela teći 22. veljače 2016., a u ovom konkretnom sporu 23. ožujka 2016. pa je stoga riječ o litispedenciji, u smislu odredbe čl. 194. st. 3. ZPP, a na što sud pazi tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti (čl. 194. st. 4. ZPP).

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Zadar, 12. veljače 2021.

 

 

              Sutkinja

 

              Sanja Prosenica, v.r.