Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kv II-9/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sutkinje
Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinje Dajane Barberić-Valentić i suca Darka
Domšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u
kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. A., zbog kaznenih djela iz čl. 110. u
vezi čl. 34. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja
Županijskog suda u Bjelovaru Kir-31/2021-4 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća od 11.
veljače 2021.,

r i j e š i o j e

Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika M. A. te se preinačuje rješenje
suca istrage na način da se određeni istražni zatvor temelji samo na čl. 123. st. 1. toč. 3.
Zakona o kaznenom postupku (ZKP).

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Bjelovaru odredio je istražni
zatvor protiv okrivljenika M. A., na temelju čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP-a, u
trajanju od mjesec dana, od dana lišenja slobode 27. siječnja 2021. u 10,10 sati.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju P. M.,
odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se isto preinači ili ukine i predmet
vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba je djelomično osnovana.





2 Poslovni broj: Kv II-9/2021-2

Vijeće se slaže sa žalbenim navodima o tome da u konkretnom predmetu ne postoji
osnov za određivanje istražnog zatvora na temelju čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP-a. Naime, po
ocjeni vijeća nema realne opasnosti od toga da bi okrivljenik mogao utjecati na troje
oštećenika iz ovog događaja, budući da se radi o osobama na čiju štetu je počinjeno kazneno
djelo za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a te osobe nisu otprije bile u nikakvom odnosu
s okrivljenikom, pa ne postoji gotovo nikakva životna vjerojatnost da bi one, zbog utjecaja
okrivljenika, svojim iskazima njemu pogodovale. Također ne postoji niti opasnost od utjecaja
na svjedoka S., budući da se ovaj svjedok ne poznaje otprije s okrivljenikom, tj., tim
više, državni odvjetnik navodi kako je s istim u sukobu, te je posljedica inkriminiranog
događaja ozljeđivanje njegovih radnih kolega (dakle, za pretpostaviti je da je on u dobrim
odnosima s oštećenicima). U odnosu pak na susjede okrivljenika sudac istrage smatra kako bi
isti mogli podleći utjecaju okrivljenika zbog straha, no vijeću se ovakva pretpostavaka čini
preopćenitom, jer težište je kod procjene opasnosti od utjecaja na svjedoke na utvrđivanju
mogućnosti okrivljenika da utjecajem pridobije svjedoke da svjedoče njemu u korist, što
pretpostavlja određeni stupanj povezanosti s tim osobama, što je, po vijeću, isključeno u
slučaju kada ti svjedoci, kako je utvrđeno u pobijano rješenju, osjećaju samo strah od
okrivljenika. Na sve navedeno nadovezuje se i činjenica da je prilikom prvog ispitivanja pred
državnim odvjetnikom okrivljenik aktivno iznosio obranu.

Zbog prethodno navedenog vijeće je preinačilo rješenje suca istrage u dijelu osnova na
temelju kojih je istražni zatvor određen, tako da se određeni istražni zatvor više ne temelji na
čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP-a.

U odnosu na postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora na temelju čl. 123. st.

1. toč. 3. ZKP-a žalba ističe kako je okrivljenik osoba starije životne dobi (71 godina starosti),
dosad neosuđivan, narušenog zdravstvenog stanja, ističe se njegovo držanje pred policijom i
sudom, spremnost na suradnju i aktivno iznošenje obrane. Ukazuje se i na, po žalbi, nestručnu
procjenu suca istrage o tome da bi okrivljenik imao nizak prag tolerancije, budući da takvu
ocjenu, po žalbi, može donijeti jedino psihijatrijski vještak, te se napominje kako je bilo
potrebno uzeti u obzir da je, po stavu okrivljenika, HEP nezakonito naložio obavljanje radnje
isključivanja struje.

Vijeće smatra kako u ovom konkretnom predmetu na strani osobe okrivljenika, i
unatoč činjenici što je on do sada neosuđivana osoba, postoje osobite okolnosti koje ukazuju
na opasnost od ponavljanja djela. Te okolnosti gotovo u potpunosti proizlaze iz okolnosti
počinjenja djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, radi se o krajnje
neprimjerenoj reakciji okrivljenika na njegov subjektivan osjećaj nepravde kada on zbog
određenih neslaganja s HEP-om oko plaćanja računa za distribuciju električne energije
odlučuje ugroziti život čak tri osobe koje su obavljale svoj svakodnevni posao. Ovakva
situacija, po ocjeni vijeća, svakako daje za pravo sucu istrage da na laički i životan način
zaključi da je okrivljenikov prag tolerancije očito bio vrlo nizak kritičnog događaja, za koji
zaključak u ovom trenutku svakako nije potrebno provoditi psihijatrijsko vještačenje. Naime,
za procjenu postojanja opasnosti od ponavljanja djela također je vrlo bitna činjenica što trojica
oštećenika nisu od prije bili ni u kakvoj zavadnji s okrivljenikom, tako da nije isključeno da bi
okrivljenik na slobodi, u bilo kakvoj sličnoj konfliktnoj situaciji, zbog niskog praga
tolerancije, ponovno nasrnuo na život i tijelo osoba s kojima bi se možda i slučajno našao u
kontaktu.



3 Poslovni broj: Kv II-9/2021-2

Zbog prethodno navedenog neosnovan je dio žalbe kojim se pobija određivanje
istražnog zatvora na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Prijedlog žalbe da se određeni istražni zatvor zamijeni nabrojenim konkretnim
mjerama opreza prvenstveno je bio usmjeren na ostvarenje svrhe istražnog zatvora određenog
po čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP-a, no kako je ovim rješenjem odlučeno da se istražni zatvor
temelji samo na čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a onda su nabrojeni konkretni prijedlozi postali
bespredmetni. U odnosu pak na ostvarenje svrhe istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3.
ZKP-a, zbog specifičnih okolnosti počinjenja ovog djela za koje je okrivljenik osnovano
sumnjiv (spomenuta opasnost za bilo koju neodređenu osobu s kojom bi okrivljenik došao u
kontakt na slobodi), vijeće smatra da istu ne bi ostvarila niti jedna kombinacija od u zakonu
predviđenih mjera opreza.

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno čl. 494. st. 4. ZKP-a, kojom prilikom nije
utvrđeno da bi isto donijelo neovlašteno tijelo, ili da bi bila počinjena bitna povreda odredaba
kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, tj. da bi kazneni zakon bio povrijeđen na
štetu okrivljenika.

Zbog navedenog riješeno je kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP-a.

Bjelovar, 11. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar, v.r.





 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu