Poslovni broj: 41 Pž-1597/2017-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-1597/2017-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. d.d., OIB ..., Č., kojeg zastupa punomoćnica J. P.-B., odvjetnica iz Č., protiv 1. tuženika A. P. d.d. V. „u stečaju“ V., 2. tuženika P. B. d.d., OIB ..., Z., (ranije M. B. d.d., OIB ..., Č.,) te 3. tuženika C. O. d.d., OIB ..., Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-311/2009-36 od 26. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače

2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-311/2009-36 od 26. listopada 2012. u dijelu točke I. njene izreke u kojoj je odbijen eventualnom kumulacijom postavljeni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u z.k. ul. 4993 k.o. Č., kat. čest. 227/21/2/1 zgrada i zemljište autobusnog kolodvora, ukupne površine 1538 čhv, da se naloži tuženicima C. osiguranje d.d. Z. i P. banka d.d. Z. (ranije M. banka d.d. Č.) da trpe uknjižbu prava vlasništva, da se naloži zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Č. uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini te da tuženici naknade tužitelju troškove parničnog postupka.

 

r i j e š i o j e

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-311/2009-36 od 26. listopada 2012. u dijelu točke I. njene izreke u kojoj je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica vlasnik protupožarnog bunara sagrađenog na južnoj strani nekretnine upisane u z.k. ul. 4993 k.o. Č., kat. čest. 227/21/2/1 zgrada i zemljište autobusnog kolodvora, ukupne površine 1538 čhv, da su tuženik C. osiguranje d.d. Z. i tuženik M. banka d.d. Č. dužni trpjeti cijepanje čestice kat. čest. 227/21/2/1 k.o. Č. na dvije čestice, od kojih se jedna sastoji od bunara izgrađenog na južnoj strani te čestice, otpis novoformirane čestice s bunarom iz z.k. ul. 4993. k.o. Č. novi zemljišno-knjižni uložak iste katastarske općine, kao i uknjižbu prava vlasništva nad nekretninom upisanom u taj novi zemljišno-knjižni uložak za tužiteljičinu korist i točka II. njene izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-311/2009-36 od 26. listopada 2012.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica protupožarnog bunara sagrađenog na južnoj strani nekretnine upisane u z.k. ul. 4993 k.o. Č., kat. čest. 227/21/2/1 zgrada i zemljište autobusnog kolodvora, ukupne površine 1538 čhv; odbijen je zahtjev da su tuženici C. osiguranje d.d. i M. banka d.d. dužni trpjeti cijepanje čestice br. 227/21/2/1 k.o. Č. na dvije čestice, od kojih se jedna sastoji od bunara izgrađenog na južnoj strani te čestice, otpis novoformirane čestice sa bunarom iz z.k. ul. 4993 k.o. Č. u novi zemljišno-knjižni uložak iste katastarske općine, te uknjižbu prava vlasništva nad nekretninom upisanom u taj novi zemljišno-knjižni uložak za korist tužiteljice; odbijen je zahtjev kojim se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Č. provedba cijepanja čestice broj 227/21/2/1 k.o. Č. na dvije čestice, od kojih se jedna sastoji od bunara izgrađenog na južnoj strani te čestice, otpis novoformirane čestice s bunarom iz z.k. ul. 4993 k.o. Č. u novi zemljišno-knjižni uložak iste katastarske općine te uknjižbu prava vlasništva nad nekretninom upisanom u taj novi zemljišno-knjižni uložak za korist tužitelja te je odbijen zahtjev kojim se nalaže tuženicima C. osiguranje d.d. i M. banka d.d. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

 

Odbijen je kao neosnovan i eventualnom kumulacijom postavljeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u z.k. ul. 4993, k.o. Č., kat. čest 227/21/2/1, zgrada i zemljište autobusnog kolodvora, ukupne površine 1538 čhv; odbijen je zahtjev da su tuženici C. osiguranje d.d. i M. banka d.d. dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva nad nekretninom iz točke I. ove presude za korist tužiteljice; odbijen je zahtjev kojim se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Č. uknjižba prava vlasništva nad nekretninom iz točke I. ove presude za tužiteljičinu korist te je odbijen zahtjev kojim se nalaže tuženicima C. osiguranje d.d. i M. banka d.d. naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

 

Odlukom iz točke II. izreke presude tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku M. banka d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 7.612,50 kn dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika M. banka d.d. za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Pobijanim rješenjem je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na tuženika A. promet d.d. (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke rješenja tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku A. promet d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od

1.068,75 kn.

 

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv društva A. promet d.d. u stečaju iz V. kao vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi protupožarni bunar koji je predmet ovog postupka. Tijekom postupka je uz tuženika tužila i društvo M. banka d.d. budući da je nakon podnošenja tužbe došlo do promjene vlasništva predmetne nekretnine te je uz tuženika A. promet d.d. upisano suvlasništvo u korist M. banke d.d. Tijekom postupka, tuženik A. promet d.d. je svoj suvlasnički dio prodao društvu C. osiguranje d.d., tako da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na tuženika A. promet d.d. a umjesto njega kao tuženika navela društvo C. osiguranje d.d.

 

Predmet postupka je utvrđenje prava vlasništva na bunaru koji se nalazi na zemljišnoknjižnoj čestici koja je u suvlasništvu C. osiguranje d.d. i M. banka d.d. Naime, bunar je izgrađen 1982. godine i od tada je u tužiteljičinom posjedu na način da ona vrši vlast nad bunarom, jedina je posjednica ključeva bunara i jedina se brine o njegovom održavanju. U ovom postupku tužiteljica zahtijeva da se utvrdi njeno vlasništvo koje je stekla dosjelošću kao i da se izvrši parcelacija nekretnine i izdvajanje dijela čestice na kojoj se bunar nalazi u novi zemljišnoknjižni uložak.

 

Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prvi tužbeni zahtjev jer je utvrdio da tužiteljica ne može steći vlasništvo na jednom dijelu zemljišne čestice jer jedino cijela zemljišna čestica, kako je ista upisana u zemljišnim knjigama nadležnog suda, te u katastarskom operatu nadležnog ureda za katastar, može biti predmetom prava vlasništva, dok dijelovi zemljišne čestice predstavljaju stvar koje nitko u pravnom prometu ne bi mogao steći u svoje vlasništvo. Činjenica što tužiteljica održava predmetni bunar ne može predstavljati pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na dijelu čestice, a niti temelj za parcelaciju navedene čestice. Naime, iako dijelovi stvari mogu biti samostalnim objektom posjedovanja, takav dio pojedine stvari ne može biti samostalni objekt stvarnih prava, budući da predmetom stvarnih prava može biti jedino cijela zemljišna čestica.

 

Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan i eventualnom kumulacijom postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine jer je utvrdio da se nisu ispunili uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

Protiv te presude tužiteljica je podnijela žalbu navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada je odbio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke radi utvrđivanja dijela predmetne nekretnine i površine dijela nekretnine za koju tužitelj traži izdvajanje i utvrđenje vlasništva. Tužiteljica je predložila da vještaci utvrde je li fizička dioba moguća i pod kojim uvjetima, odnosno da utvrde točan dio zemljišne čestice koji pripada tužiteljici. Nadalje, tužiteljica smatra da je dokazala da je vlasništvo nad bunarom stekla dosjelošću i da sud nije pravilno ocijenio iskaze svjedoka S. H. i N. K. koji su potvrdili tužiteljičine navode o vremenskom razdoblju u kojem je tužiteljica vršila faktičnu vlast nad bunarom.

 

Tužiteljica se žalila i na troškove parničnog postupka navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tužiteljici da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku A. promet d.d. u stečaju nad kojim je tužiteljica povukla tužbu. Naime, razlog povlačenja tužbe je činjenica što je društvo A. promet d.d. u stečaju prodalo nekretninu društvu C. osiguranje d.d., odnosno tužiteljica smatra da je tuženik A. promet d.d. u stečaju prodajom nekretnine prouzročio troškove parničnog postupka.

Tužiteljica je predložila da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljičina žalba je djelomično osnovana.

 

Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita u cijelosti.

 

Tužiteljica je istaknula dva tužbena zahtjeva u jednoj tužbi s prijedlogom da sud prihvati drugi tužbeni zahtjev ako nađe da prvi istaknuti zahtjev nije osnovan.

 

U odnosu na prvi tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica protupožarnog bunara sagrađenog na južnoj strani nekretnine pobliže opisane u prvom odjeljku ove presude.

 

Odredbom čl. 159. ZV-a je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

Tužiteljica tvrdi da je 1982. godine izgrađen protupožarni bunar koji nije upisan u zemljišnoj knjizi a koji je još od izgradnje u tužiteljičinom neprekidnom mirnom i poštenom posjedu. Osim toga, taj bunar je upisan u tužiteljičinu inventarnu listu osnovnih sredstava. Općinski komitet za urbanizam, građevinarstvo i stambene poslove općine Č. 23. studenoga 1982. je tužiteljici izdao dozvolu za upotrebu investicijskog objekta protupožarnog bunara za potrebe njegove robne kuće. U prilog tvrdnji da je tužiteljica u mirnom i poštenom posjedu saslušani su svjedoci S. H. i N. K..

 

Svjedok S. H. je bivši tužiteljičin zaposlenik koji je poslove ložača obavljao od 1982. godine. S obzirom na to da nije bilo požara, odnosno da nije bilo potrebe za korištenjem vode iz bunara, svake godine je u nazočnosti vatrogasaca vršio provjeru stanja bunara. Na bunaru se nalazio poklopac s lokotom a ključ je bio na porti robne kuće. Naveo je da je kontrola dotoka vode kao i briga oko održavanja bunara bila isključivo tužiteljičina.

 

Svjedok N. K., tužiteljičin zaposlenik koji radi na mjestu domara je potvrdio navode svjedoka S. H. da bunar održava jedino tužiteljica kao i da je tužiteljica jedina u posjedu ključa lokota na poklopcu bunara.

 

Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari (čl. 70. st. 1. ZOVO-a). Okolnost da postoji samostalan posjed nije međutim sama za sebe dovoljna, već je potrebno da takav samostalni posjed ima određenu kakvoću. Kakvoća posjeda potrebna za dosjelost različita je prema vrsti dosjelosti, ovisno o tome radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti.

 

Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je posjed koji je zakonit, pošten i istinit sukladno odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO-a te odredbi čl. 159. st. 2. ZV-a, dok se za izvanrednu dosjelost traži da je posjed barem pošten (čl. 28. st. 4. ZOVO-a i čl. 159. st. 3. ZV-a). Poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno. Na isti način kakvoću posjeda uređuje odredba čl. 18. ZV-a.

 

U tom pogledu valja istaknuti da je tužiteljica dokazala da je izvršavala svoju faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini kao vlasnik nekretnine. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se tužiteljica ponašala kao vlasnik predmetnih nekretnina te da joj tuženici nisu osporavali pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

Na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica u neprekidnom samostalnom posjedu predmetne nekretnine još od 1982. godine do danas. Poštenje posjeda se pretpostavlja, što znači da tuženik mora dokazati da tužiteljičin posjed nije pošten.

 

Dakle, tuženici su bili dužni dokazati da je posjednik u vrijeme stjecanja posjeda znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed odnosno da je naknadno prestao biti pošten jer je saznao da mu pravo na taj posjed ne pripada. Navedeno tuženici nisu dokazali. Stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna je i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice, primijenit će pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

 

Odredbom čl. 18. ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

Prema ocjeni ovog suda tužiteljica je u zakonitom posjedu od 1982. godine, jer je temeljem odluke tadašnje vlasti stekla pravo na posjed. Osim što je njen posjed zakonit, ostvareni su kako je već obrazloženo i uvjeti za istinitost i poštenje posjeda propisani citiranom odredbom čl. 18. ZV-a.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužiteljica mogla zahtijevati da se utvrdi njeno vlasništvo nad cijelom česticom a ne nad njenim dijelom, odnosno da tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen.

 

Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka predlagala da se izvede dokaz geodetskim vještačenjem na okolnost da se utvrdi da li se na zemljišnoj čestici u tuženikovom vlasništvu nalazi bunar te može li se izvršiti parcelacija čestice i to dijela čestice na kojoj se bunar nalazi. Nakon toga bi tužiteljica zahtijevala otpis čestice u novi zemljišnoknjižni uložak. Vještačenjem je utvrđeno da se bunar nalazi na tužiteljevoj zemljišnoknjižnoj čestici te je označen njegov položaj i površina. Tužiteljica je zahtijevala dopunu nalaza i mišljenja kako bi se utvrdilo može li se izvršiti parcelacija zemljišta.

 

Naime, kada je kao objekt stvarno pravnog odnosa nekretnina, u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravno građenja - čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje - čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine - čl. 37. st. 3. ZV-a).

 

Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), a koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13; dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa se može sastojati od jednog ili više zemljišta. Kada se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. do čl. 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drugačiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

 

U konkretnom slučaju, tužiteljica na činjeničnoj osnovi stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona (dosjelošću), prema materijalnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva. Prema navodima u tužbi ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali je u tužbi predloženo mjerničko vještačenje radi postavljanja određenog zahtjeva kojim će tada biti jasno određen predmet vlasničke zaštite, te koji će biti sastavni dio zahtjeva.

 

U ovom slučaju tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi na temelju zakona već stečenog prava vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar - species (u čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj geometrijsko odijeljeni dio faktično će biti individualiziran, on sada kao takav egzistira u naravi. Ispravno postavljeni zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjanom izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen zahtjev treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao prema eventualnom parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Navedeno tužiteljici nije omogućeno postaviti, provođenjem mjerničkog vještačenja na očevidu, s obzirom na pogrešan stav prvostupanjskog suda (tako i Vrhovni sud u presudi Revt-138/15 od 20. svibnja 2020.)

 

Zato je odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica vlasnik protupožarnog bunara odnosno da tuženik C. osiguranje d.d. i tuženik M. banka d.d. trpe cijepanje čestice, ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će rješenjem odrediti izvođenje dokaza vještačenjem sukladno tužiteljičinom prijedlogu.

 

U odnosu na drugi tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u z.k. ul. 4993 k.o. Č., kat. čest. 227/21/2/1 zgrada i zemljište autobusnog kolodvora, ukupne površine 1538 čhv.

 

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio ovaj zahtjev neosnovanim. Naime ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja, jer u protivnom tužbeni zahtjev ne može biti postavljen na utvrđenje dijela suvlasništva predmetne nekretnine.

 

Prema odredbi čl. 36. ZV-a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Odrednom čl. 38. ZV-a je propisano da ako nije što drugo određeno svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

Slijedom navedenog, suvlasnički dio podrazumijeva da suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti kao nositelj dijela prava vlasništva. U ovom slučaju, upisivanjem tužiteljice na suvlasničkom dijelu nekretnine bi tužiteljica dobila vlasnička ovlaštenja i na cijeloj nekretnini a za koju i ne tvrdi da ima vlasnička ovlaštenja niti su joj ona u ovom postupku utvrđena.

 

Dakle, tužiteljica može postati vlasnikom dijela čestice tuđe nekretnine samo ako se taj dio čestice može parcelirati, izdvojiti i od njega oformiti novo zemljišno knjižno tijelo. U protivnom ne može postati vlasnik dijela čestice koja je dio jednog zemljišnoknjižnog tijela ali ni suvlasnik te čestice jer se može postati suvlasnikom samo cijele zemljišnoknjižne čestice.

 

Zato je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen kao neosnovan kumulativno postavljeni tužbeni zahtjev.

 

O troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u novoj odluci.

 

U odnosu na troškove parničnog postupka određene rješenjem

 

Tužiteljica je tijekom postupka povukla tužbu u odnosu na tuženika A. promet d.d. u stečaju jer je on svoj suvlasnički dio prodao društvu C. osiguranje d.d. Prvostupanjski sud je primjenom odrede čl. 158. st. 1. ZPP-a zahtjev tuženika A. promet d.d. u stečaju za naknadu troškova parničnog postupka priznao kao osnovan.

 

S obzirom na to da se ovdje radilo o subjektivnoj preinaci tužbe jer je umjesto tuženika A. promet d.d. u stečaju tužiteljica tužila društvo C. osiguranje d.d., nije moglo doći do povlačenja tužbe u odnosu na tuženika A. promet d.d. u stečaju niti je prvostupanjski sud mogao odlučiti o troškovima postupka. Zato je ovaj sud ukinuo rješenje o povlačenju tužbe kao i rješenje kojim se odlučilo o troškovima parničnog postupka u odnosu na prvobitnog tuženika A. promet d.d. u stečaju. Pritom valja napomenuti da unatoč činjenici što je rješenje o povlačenju tužbe postalo pravomoćno bitna povreda postupka (čl. 354. t. 11. ZPP-a) se odnosi i na to rješenje slijedom čega je ono ukinuto.

 

Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci presude i rješenja (čl. 368., čl. 370. i čl. 380. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.