Poslovni broj: 94 Pž-6660/2019-3

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 94 Pž-6660/2019-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnica S. C., odvjetnica iz S., protiv tuženika S. H. d.d., OIB ..., S., radi isplate iznosa od 144.345,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-675/2018-10 od 30. studenog 2018., 11. veljače 2021.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-675/2018-10 od 30. studenog 2018., u točki I. njene izreke, te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-157/18 od 14. svibnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 72.914,87 kn sa zateznim kamatama i ovršni trošak u iznosu od 12.452,74 kn (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u označenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 71. 430,13 kn sa zateznim kamatama i ovršni trošak u iznosu od 2.356,65 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.910,39 kn (točka III. izreke).

 

Sud je tako odlučio jer je djelomično prihvatio kao osnovan tuženikov prigovor zastare na temelju čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

Protiv točke I. izreke pobijane presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. U žalbi u bitnome navodi da je presuda zahvaćena bitnom povredom postupka jer

je na prvoj stranici presude istaknut poslovni broj Povrv-675/18 a na ostalim stranicama poslovni broj Povrv-675/17. Ponavlja navode iznesene tijekom postupka, odnosno da je svoju obvezu ispunio i ističe prigovor zastare. Navodi da je praksa među strankama bila da se ne plaćaju zatezne kamate na zakašnjela plaćanja. Na te okolnosti je predložio saslušati stranke i provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje, a koje dokaze je sud neosnovano odbio provesti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana ali ne iz razloga navedenih u žalbi.

 

Presuda je u pobijanom dijelu ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ,11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu zahvaćena bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog čega je nije moguće ispitati.

 

Prvenstveno valja navesti da se sukladno čl. 335. st. 9. ZPP-a, rok za žalbu protiv prvostupanjske presude stranci, koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, ali nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, računa od idućeg dana nakon dana objave prvostupanjske presude neovisno o tome je li presuda nakon toga istaknuta na e- Oglasnoj ploči suda ili nije, odnosno je li kasnije dostavljena stranci na bilo koji drugi način, a ne od dana uručenja pisanog otpravka sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena.

 

Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je suprotno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a, u pobijanoj presudi strankama dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku odredivši da se žalba podnosi u roku od osam dana od dana dostave prijepisa te presude.

 

Pogrešna uputa suda o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude ne smije ići na štetu stranke koja se držala te upute i koja je sukladno danoj (pogrešnoj) uputi žalbu podnijela prvostupanjskom sudu u navedenom roku.

 

Prema stanju spisa prijepis presude dostavljen je punomoćniku tuženika dana 13. prosinca 2018. (poleđina lista 115. spisa), pa se žalba podnesena protiv predmetne presude 14. prosinca 2018. ima smatrati pravovremena.

 

Nije osnovan žalbeni navod da je presuda zahvaćena bitnom povredom postupka iz čl.

354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je omaškom u pisanju poslovnog broja na zaglavlju lista 2.-6. presude umjesto „Povrv-675/18“ navedeno „Povrv-675/17“. Ta omaška u pisanju nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost presude a i sam prvostupanjski sud je u svaka doba može ispraviti na temelju čl. 342. ZPP-a, kao što je to i učinio rješenjem od 16. svibnja 2019. (list

112. spisa).

 

Predmetna tražbina predstavlja potraživanje s osnove zateznih kamata u utuženom iznosu na zakašnjelo plaćenu glavnicu.

 

Odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

 

Pravilno je sud odbio provesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost postojanja dogovora među strankama da se na predmetno potraživanje ne naplaćuju zatezne kamate, jer sve i da je dosadašnja praksa stranaka bila da tužitelj tuženiku na zakašnjela plaćanja nije obračunavao zateznu kamatu, to ne dokazuje da su stranke navedeno dogovorile i za predmetnu tražbinu, odnosno da je tužitelj tuženiku otpustio dug po toj osnovi sukladno čl. 203. ZOO-a. Također pravilno je sud na tu okolnost odbio provesti i dokaz saslušanjem stranaka jer taj dokaz ne bi promijenio utvrđenje suda u pogledu te sporne činjenice budući da je tužitelj osporavao postojanje takvog usmenog sporazuma među strankama.

 

U pogledu tuženikova prigovora zastare ističe se da su kamate sporedno i akcesorno potraživanje koje u cijelosti dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa uslijed zastare glavnog potraživanja zastarijeva i potraživanje zateznih kamata. Odredbom čl. 223. ZOO-a propisano je da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Navedena odredba primjenjiva je u slučajevima kada je glavno potraživanje zastarjelo, ali ne i kada je glavno potraživanje prestalo ispunjenjem kao u konkretnom slučaju.

 

U pogledu zastare pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 226. ZOO-a kojom je propisano da se povremenim potraživanjem smatraju i sporedna povremena potraživanja kao što je potraživanje kamata, koja zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Navedenom zakonskom odredbom uređeno je upravo samostalno potraživanje kamata u slučaju kada je glavno potraživanje prestalo ispunjenjem.

 

Međutim, prvostupanjski sud je na temelju čl. 226. ZOO-a koju je pravilno primijenio,. pogrešno zaključio da one kamate koje su obračunate na račune plaćene nakon 2. ožujka 2015. nisu u zastari.

 

Samostalna tražbina zateznih kamata (nakon podmirenja glavne tražbine) zastarijeva u roku od tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog iznosa kamata jer to potraživanje nastaje i dospijeva svakog dana u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja. Dakle, ne zastarijevaju kamate koje su dospjele u vremenu od tri godine računajući unatrag od dana podnošenja prijedloga za ovrhu (tužbe) budući da je u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare.

 

Stoga zaključak prvostupanjskog suda da potraživanje s osnove zateznih kamata koje su obračunate na račune plaćene nakon 2. ožujka 2015. nije u zastari, nije pravilan i proturječan je svemu naprijed navedenom. Naime, u predmetnom postupku utuženi su i računi koji su dospjeli prije 2. ožujka 2015. a plaćeni su nakon 2. ožujka 2015. Prema zaključku prvostupanjskog suda kamate obračunate na te račune nisu zastarjele, a što nije u cijelosti točno. Ovo stoga jer je kamata i na te račune dospijevala svakog dana od dospijeća tih računa pa do njihova plaćanja koje je uslijedilo nakon 2. ožujka 2015., pa u odnosu na te račune zatezne kamate nisu u zastari samo u onom dijelu u kojem su nastale i dospijevale svakoga dana u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja, u vremenu od tri godine računajući unatrag od dana podnošenja prijedloga za ovrhu 2 .ožujka 2018., dok je sve ono što je dospjelo prije toga razdoblja u zastari. Tako su, primjerice, kamate za račun broj 4372 (list

28. spisa) tekle u razdoblju od 9. listopada 2014. do 12. ožujka 2015. (dan prestanka potraživanja i tijeka kamata), pa je zastarjelo potraživanje kamata za svaki pojedini dnevni iznos kamata koje su tekle od 9. listopada 2014. do 1. ožujka 2015., dok nisu u zastari kamate koje su tekle od 2. ožujka 2015. do 12. ožujka 2015.

 

Prema tome, kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na račune koji su plaćeni nakon 2. ožujka 2015. nije utvrdio koji je to iznos zateznih kamata koje su dospjele prije 2. ožujka 2015. i iznos zateznih kamata koje su dospjele nakon 2. ožujka 2015., presuda se u tom dijelu ne može ispitati zbog čega je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

 

Slijedom svega navedenog, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao ovaj sud i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku u kojoj će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

 

Zagreb, 11. veljače 2021.

 

Sutkinja

Kamelija Parać, v.r.