Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

                                                                       26. Pp G-998/19-7

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4/III

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

26. Pp G-998/2019-7

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji suda Željki Matkov, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Kuzmanić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J. u. z. u. P. Š. M. i D. G., okrivljenih po optužnom prijedlogu D.I. S. pod Ur. broj 443-13-10-04-01/14-19-14 Klasa 116-01/19-02/166 od 30. prosinca 2019., radi prekršaja iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13 i 151/14) a kažnjivo po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. istoga Zakona, te članka 12. stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), a kažnjivo po članku 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istoga Zakona, nakon održane i zaključene glavne rasprave 8. veljače 2021. uz prisustvo predstavnice okrivljene pravne osobe, a u izočnosti drugookrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, te objavljene 11. veljače 2021.

presudio je

 

prvookrivljenik J.u.z.u. P.. M., sjedište S., C. kbr. 2,    kao pravna osoba, OIB , prekršajno kažnjavana po Zakonu o radu,

 

drugookrivljenik D. G., prebivalište S., D. Š. kbr.., državljanin RH, kao odgovorna osoba, ravnatelj, prekršajno nekažnjavan,  OIB ….

 

krivi su

 

1)  što prvookrivljenik kao poslodavac pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba kod poslodavca u S., C. kbr.., u sjedištu okrivljene pravne osobe sklopili uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme s radnicima, a u tom ugovoru nisu naveli objektivan razlog, i to:

- s radnikom A. Č. sklopili prvi Ugovor o radu 21. siječnja 2019. a u uzastopnom ugovoru ikoji je sklopljen 21. srpnja 2019. nije naveden objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme,

- s radnikom A.Ž. sklopili prvi Ugovor o radu  19. studenog 2018. a u uzastopni ugovor u kojem nije naveden objektivan razlog sklapanja ugovora dana 20. svibnja 2019. i 20. lipnja 2019.

- s radnikom D. E. sklopili prvi Ugovor o radu 15. siječnja 2019. a u uzastopni ugovor u kojem nije naveden objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme 15. srpnja 2019.

- s radnikom I. N. sklopili prvi Ugovor o radu 19. studenog 2018. a u uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden objektivan razlog sklapanja ugovora 20. lipnja 2019.

 

 

dakle, prvookrivljenik poslodavac kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog  ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog,

time su počinili prekršaj iz članka 12. stavak 2. Zakona o radu, a kažnjivo po članku 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istoga Zakona,

 

pa se na temelju navedenog propisa, a u svezi s člankom 37. stavak 3. točka 2. i 1. Prekršajnog zakona, okrivljenicima

 

izriče

 

prvookrivljeniku    novčana kazna u iznosu od 8.000,00 (osam tisuća) kuna

drugookrivljeniku  novčana kazna u iznosu od 1,000,00 (tisuću) kuna

 

 

Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13) ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.    

 

2) što u Splitu, prvookrivljenik kao poslodavac odnosno obveznik doprinosa i drugookrivljenik kao odgovorna osoba, radnike koji su započeli s radom na poslovima pomoćnog radnika kod okrivljene pravne osobe, nisu prijavili u zakonskom roku nadležnom tijelu osiguranja, odnosno najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, i to:

 

- A. Č. koji je stekao status osiguranika 21. siječnja 2019. a Prijava podnesena 24. siječnja 2019.

- A. Ž. koji je stekao status osiguranika 19. studenog 2018. a Prijava podnesena 22. studenog 2018.

- D. E. koji je stekao status osiguranika 15. siječnja 2019. a Prijava podnesena 18. siječnja 2019.

- I. N. koji je stekao status osiguranika 19. studenog 2018. a Prijava podnesena 22. studenog 2018.

- J. G. koji je stekao status osiguranika 13. lipnja 2019. a Prijava podnesena 19. lipnja 2019.

- Z. J. koja je stekla status osiguranika 25. ožujka 2019. a Prijava podnesena 26. ožujka 2019.

- M. E. koja je stekla status osiguranika 19. kolovoza 2019. a Prijava podnesena 22. kolovoza 2019.

 

dakle, prvookrivljenik kao poslodavac, ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka,

time su počinili prekršaj iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kažnjivo po članku 172. stavak 1. točka 5. i stavka 3. istoga Zakona,  

 

pa se na temelju navedenog zakona, a u svezi s člankom 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici

oslobađaju od kazne

 

 

Temeljem članka 139. stavak 3. a u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od po 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

 

Obrazloženje

 

Državni inspektorat Split, M. T. br..,  podnijeli su optužni prijedlog protiv okrivljenika pod Ur. broj 443-13-10-04-01/14-19-14 Klasa 116-01/19-02/166 od 30. prosinca 2019. radi prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci presude.

 

Na glavnu raspravu zakazanu za 8. veljače 2021. pristupila je predstavnica okrivljene pravne osobe A. P., dok nije pristupio uredno pozvani drugookrivljenik D. G. kojega je opravdala predsdtavnica okrivljene pravne osobe zbog bolesti, a koji je predložio sudu da se glavna rasprava održi i njegovoj odsutnosti, te dostavio pisanu obranu, dok je za predstavnika ovlaštenog tužitelja dostava uredno iskazana, nisu pristupili niti su izostanak opravdali, ali unatoč njihovom izostanku sud je odlučio da se glavna rasprava održi na temelju članka 167. stavak 3. i 5. Prekršajnog Zakona.

 

Predstavnica okrivljene pravne osobe A. P. je izjavila da ostaje kod pisane obranu koju je dostavila sudu 25. siječnja 2021. te da nema što drugo dodati.

 

Na glavnoj raspravi pročitana je pisana obrana okrivljene pravne osobe i drugookrivljenika D. G., a zaprimljena kod suda 25. siječnja 2021.

U pisanoj obrani okrivljenici ne spore počin prekršaja iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. istoga Zakona, priznaju da su radnike prijavili nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja nekoliko dana nakon početka rada, ali da za radnike nije nastupila nikakva šteta iz razloga što su sva prava iz mirovinskog osiguranja radnicima priznata od dana početka rada. Što se tiče prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu u vezi sklapanja ugovora o radu s radnicima A. Č., A. Ž., D. E. i I. N. su naveli da su sklopili ugovore o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden objektivan razlog sklapanja ugovora, a sve iz razloga što Javna ustanova kao proračunski korisnik GS za svako zaposlenje, kao i produženje ugovora o radu (u koliko je isti prvotno sklopljen na određeno vrijeme) mora imati pismeno odobrenje izvršnog tijela osnivača-gradonačelnika GS, sukladno Zaključku o zabrani zasnivanja radnih odnosa Klasa 363-02/17-01/16 Ur. broj 2181-01-04-01/05-17-2 od 16. lipnja 2017. te stavka plaće predmetnog zaposlenika mora biti predviđena u proračunu Javne ustanove, a koji je dio proračuna GS, te da prvo moraju dobiti suglasnost GS za zasnivanje takvog radnog odnosa, a u kasnije podnesenoj zamolbi za produženje ugovora o radu navedeno je, kako je radno mjesto za koje se traži produženje, sukladno internom aktu, te da su sredstva za plaću istog predviđena u proračunu GS. Zatim u pisanoj obrani navode, da u pisanoj zamolbi koju upućuju GS konstatira opravdanost i objektivan razlog za daljnje produženje ugovora, te da zbog toga u ugovoru o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen s navedenim radnicima, nisu naveli objektivan razlog, a sve iz razloga što je isti naveden u prvom ugovoru o radu kao i u zamolbi GS.

Slijedom gore obrazloženog, predstavnica okrivljene pravne osobe i drugookrivljenik su predložili sudu da ih oslobodi odgovornosti.

 

U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju Ministarstva iz koje proizlazi da okrivljena pravna osoba kažnjavana odlukom Općinskog prekršajnog suda u S. u broj Pp G-915/17 od 25. kolovoza 2017. pravomoćno 27. svibnja 2020. zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 2. i stavak 2. Zakona o radu, dok drugookrivljenik nije prekršajno kažnjavan, Zaključak GS od 2. rujna 2019., zamolbe za suglasnost od 4. srpnja 2019. (dvije), zamolbe za suglasnost od 29. travnja 2019. (dvije), preslik Ugovora o radu na određeno vrijeme za I. N. od 20. lipnja 2019. preslik Ugovora o radu na određeno vrijeme za A. Č. od 21. srpnja 2019.,   preslik Ugovora o radu na određeno vrijeme za A. Ž. od 20. lipnja 2019., preslik Ugovora o radu na određeno vrijeme za D. E. od 15. srpnja 2019., preslik Prijave na HZMO za A. Č., A. Ž., D. E., I. N., J. G., Z. J. i M. E.

 

Na temelju ovako provedenog postupka sud je došao do zaključka da su okrivljenici, za prekršaj pod točkom 1) izreke presude počinili prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret, pa ih je za navedeni prekršaj sud proglasio krvim i odgovornima, te im izrekao odgovarajuću novčanu kaznu.

 

Nesporno je, da okrivljena pravna osoba 4. srpnja 2019. uputila GS zamolbu za suglasnost za produženje ugovora o radu na radnom mjestu pomoćni radnik II. za A. Č. i D. E., kao i za ostale radnike 29. travnja 2019. za I. N., kao i za A. Ž. kojima su ugovori o radu na određeno vrijeme prestali važiti, te također nesporno da je GS 2. rujna 2019. donio Zaključak o davanju suglasnosti J. u. z. u. P.. M. za produženje ugovora o radu za šest mjeseci četvorici radnika na radnom mjestu pomoćni radnik II. i to za A. Č., I. N., A. Ž. i D. E., ali stav suda da su okrivljenici u ugovorima o radu na određeno vrijeme koji je s radnikom I. N. sklopljen 20. lipnja 2019. te radnik započeo s radom 21. lipnja 2019. i trajao do 20. studenog 2019. na poslovima pomoćnog radnika, te radnikom A. Č. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme 21. srpnja 2019. a radnik započeo s radom 22.srpnja 2019. te rad trajao do 22. siječnja 2020., te s radnikom A. Ž.  sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme 20. lipnja 2019. s početkom rada 21. lipnja 2019. te radni odnos trajao do 21. studenog 2019. i  s radnikom D. E. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme 15. srpnja 2019. s početkom rada 16. srpnja 2019. te radni odnos trajao do 15. siječnja 2020. u navedenim ugovorima trebali navesti objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme,  kako je to predviđeno Zakonom o radu.

 

Iz Zaključka o davanju suglasnosti koji je donio GS, 2. rujna 2019. za produženje ugovora o radu za šest mjeseci četvorici radnika na radnom mjestu pomoćni radnik II. nesporno proizlazi da je gradonačelnik GS navedeni Zaključak donio 2. rujna 2019. a poslodavac i odgovorna osoba kod poslodavca su ugovore o radu na određeno vrijeme s četiri navedena radnika zaključili prije donošenja navedenog Zaključka tj. prije dobivanja suglasnosti za produženje ugovora o radu, što znači da poslodavac i odgovorna osoba kod poslodavca prije donošenja navedenog Zaključka sklopili ugovore o radu na određeno vrijeme s navedenim radnicima, pa to što su okrivljenici u pisanoj obrani naveli da u ugovoru o radu na određeno vrijeme nisu naveli objektivan razlog sklapanja ugovora o radu, ne oslobađa ih odgovornosti od počina prekršaja.

 

Ovaj sud je našao da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja iz članka 12. stavak 2. Zakona o radu,  a kažnjivo po članku 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istoga Zakona.

 

Kaznena odredba članka 228. stavak 1. Zakona o radu propisuje novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, a prema stavku 2. istog članka novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 6.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba pravne osobe.

 

Materijalna odredba članka 12. stavak 2. Zakona o radu je propisano poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavak 3. ovoga Zakona mora navesti.

 

Nesporno je, da su okrivljenici postupili suprotno navedenoj odredbi članka,a što je kažnjivo po članku 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istoga Zakona.

 

Za prekršaj pod točkom 2) izreke presude sud je okrivljenike proglasio krivim i odgovornim jer su postupili protivno odredbi članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. istoga Zakona.

 

Nesporno je, da poslodavac i u njoj odgovorna osoba kod poslodavca, radnike pobrojane od broja 1 do 7 pod točkom 2) izreke ove presude nisu prijavili mirovinskom osiguranju najkasnije prije početka rada već su to učinili sa zakašnjenjem, a što proizlazi  iz samih pisanih obrana okrivljenika. Također nesporno, da navedeni radnici ničim nisu bili oštećeni u svojim pravima tj. početak osiguranja im je priznat od dana početka rada.

 

Kaznena odredba članka 172. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje poslodavac, odnosno obveznih doprinosa kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u svoti od 5.000,00 do 50.000,00kuna, ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka (članak 112. stavak 1. točka 2. 3. i 5.), a prema stavu 3. istoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba novčanom kaznom u svoti od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.

 

Budući je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjeni prekršaj trebalo je odlučiti o kazni uzimajući pri tom u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu kazne.

 

Uzimajući u obzir da okrivljena pravna osoba prekršajno kažnjavana po Zakonu o radu i to odlukom Općinskog prekršajnog suda u S. broj Pp G-915/17 od 25. kolovoza 2017. pravomoćna 27. svibnja 2020. zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 2. Zakona o radu, to je sud uzeo kao otegotnu okolnost, a od olakotnih okolnosti uzeo je u obzir tešku gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj, te da je okrivljena pravna osoba J. u. pod ingerencijom GS, a za drugookrivljenika od olakotnih okolnosti uzeo u obzir dosadašnje prekršajno nekažnjavanje, pa usprkos tome što je okrivljena pravna osoba prekršajno kažnjavana sud je smatrao zbog gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj, pa i pandemije Corona virus te se pozvao na članak 37. stavak 3. točka 2. Prekršajnog zakona i okrivljenoj pravnoj osobi ublažio novčanu kaznu u navedenom iznosu smatrajući je premjerenom počinu prekršaja, a za drugookrivljenika se pozvao na članak 37. stavak 3. točka 1. Prekršajnog zakona i drugookrivljeniku također ublažio novčanu kaznu u navedenom iznosu, smatrajući je primjerenom počinu prekršaj za prekršaj pod točkom 1) izreke presude.

 

Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN RH 39/13) ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

 

Uzimajući u obzir da prava radnika ničim nisu povrijeđena prema Zakonu o mirovinskom osiguranju tj. nisu nastupile štetne posljedice jer su sva prava iz mirovinskog osiguranja priznata im

od dana zasnivanja radnog odnosa, a uzimajući u obzir da okrivljenici nisu do sada prekršajno kažnjavani po Zakonu o mirovinskom osiguranju, što je sud uzeo kao olakotne okolnosti, a otegotnih okolnosti nije našao, pa je smatrao da okrivljenicima za prvi put nije potrebno izricati novčane kazne već se pozvao na članak 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona i okrivljenike oslobodio od kazne.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavak 3. a u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove suda, a isti su odmjereni s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka za okrivljenike.

 

 

Split, 11. veljače 2021.

 

 

    Zapisničarka                                                                                            Sutkinja

Nataša Kuzmanić, v.r.                                                                            Željka Matkov, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu