1              Poslovni broj: II Kž-23/2021-5

Poslovni broj: II Kž-23/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Peto Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-35/21-6 (Kov-2/21) od 22. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog D. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-35/21-6 (Kov-2/21) od 22. siječnja 2021. nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-2/21-X od 20. siječnja 2021., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. O., po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te je na temelju članka 124. stavka 2. točka 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 3. kolovoza 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljenik po branitelju, odvjetniku F. H., „iz svih zakonskih razloga“ te je predložio da se pobijano rješenje ukine, podredno preinači i odredi mjera opreza ili „uputi na novi postupak“.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

Žalba nije osnovana.

U žalbi okrivljenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ističući da prvostupanjski sud nije jasno, dostatno i valjano obrazložio koje to osobite okolnosti upućuju na opravdanu bojazan da će okrivljenik ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo te osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirano kazneno djelo kao i postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., čime upire na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje iteracijske opasnosti i da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom konkretizirajući ih navodom da zbog naglašenog stupnja iteracijske opasnosti tu svrhu blažim mjerama za sada nije moguće postići.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji te je pravilno iznio konkretan sadržaj dokaza koji upućuju na postojanje osnovane sumnje pri čemu se, suprotno navodima okrivljenika, ispravno nije upustio u ocjenu dokaza i zaključivanje o motivu okrivljenika.

Nadalje, okrivljenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije kritički i okolnosno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te da je zasada spekulativno i neutemeljeno zaključivati o visokom stupnju upornosti i kriminalne volje jer da još nisu utvrđene okolnosti nastanka samog događaja i svijesti okrivljenika.

Protivno takvim žalbenim navodima ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti s pravom temelji na činjenici da je okrivljenik do sada tri puta osuđivan zbog kaznenih djela teške krađe, a jednom na bezuvjetnu kaznu zatvora od 2 godine, što upućuje na dosadašnju neusklađenost načina života okrivljenika s pozitivnim propisima i bezuspješnu resocijalizaciju. Prvostupanjski sud, na razini osnovane sumnje, pravilno ističe i okolnosti predmetnog kaznenog djela i to da je nakon verbalne prepirke okrivljenik napao oštećenika višestrukim ubadanjem nožem u vitalne dijelove tijela prouzročivši mu osobito tešku tjelesnu ozljedu i realnu opasnost po život, što upućuje na visoki intenzitet kriminalne volje i upornosti u počinjenju kaznenog djela te da iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika po klinici, proizlazi da okrivljenik pokazuje crte ličnosti iz reda antisocijalnog spektra, da ima potpuno razvijenu ovisnost o opijatima, zbog čega je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, pa da kod okrivljenika postoji visoki rizik od počinjenja novog djela.

Niti daljnji žalbeni navodi okrivljenika da je mlada osoba lošeg psihičkog zdravstvenog stanja pa da boravak u zatvoru loše djeluje na njegovo stanje i terapiju nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, jer se okrivljeniku zdravstvena skrb može pružiti i unutar zatvorskog sustava.

Slijedom svega izloženog, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, dosadašnja osuđivanost je podatak koji upućuje na to da je okrivljenik osoba sklona nepoštivanju zakona, a ima li se na umu mišljenje psihijatrijskog vještaka te način počinjenja i okolnosti kaznenog djela za koje se tereti u ovome postupku kao i iskazani visok stupanj upornosti i kriminalne volje, sve izneseno doista predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani okrivljenog postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Nije u pravu okrivljenik niti kada upire na povredu načela razmjernosti jer, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2021.