1               Poslovni broj: II Kž-21/2021-5

Poslovni broj: II Kž-21/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u svezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. C. i optuženog M. Č., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-2/2021 od 8. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. C. i optuženog M. Č. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi D. C. po branitelju, odvjetniku E. S., zbog ,,bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona'' s prijedlogom ,,da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku odredi jamstvo koje će zamijeniti istražni zatvor, a podredno, da se pobijano rješenje ukine radi ponovnog odlučivanja''.

Optuženi M. Č. podnio je žalbu po branitelju, odvjetniku P. B., zbog ,,bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08'' s prijedlogom ,,da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se isto preinači na način da se protiv optuženika istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08.

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom, odnosno jamstvom u visini od 600.000,00 kuna u odnosu na optuženog D. C.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su  optuženi D. C. i optuženi M. Č. počinili kazneno djelo koje im se potvrđenom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz svih dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. 

Prigovor optuženog D. C. da iz biološkog i kontaktnog vještačenja proizlazi kako niti jedan od izuzetih tragova ne odgovara optuženicima ne dovodi u pitanje opstojnost osnovane sumnje da su optuženici počinili inkriminirano kazneno djelo. Uz to, valja naglasiti da je to vještačenje provedeno prije podnošenja optužnice, što znači da je optužno vijeće prilikom potvrđivanja optužnice imalo na umu sadržaj tog dokaza, ali i drugih prikupljenih dokaza koje u skladu sa svojim ovlaštenjima nije vrednovalo, jer tu ovlast ima samo raspravno vijeće.

Nadalje, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako u odnosu na oba optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati blažim mjerama ili jamstvom.

Naime, optuženi D. C., osim državljanstva Republike Hrvatske, ima državljanstvo Bosne i Hercegovine te Republike Srbije, prijavljeno prebivalište u Švicarskoj Konfederaciji te boravište u Bosni i Hercegovini, dok su kod njega pronađeni osobni dokumenti Bosne i Hercegovine na ime D. D. S druge strane, optuženi M. Č. je državljanin Republike Srbije na čijem teritoriju ima prebivalište te osobnim, obiteljskim i poslovnim vezama nije vezan uz Republiku Hrvatsku, dok trenutno radi na Malti.

Kada se navedenome pridoda da su optuženici uhićeni u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom (optuženi D. C.), odnosno Republikom Srbijom (optuženi M. Č.) kao i težina inkriminiranog kaznenog djela i zapriječena kazna, sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženici u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Stoga, kada se uzmu u obzir osobne okolnosti na strani oba optuženika, neosnovan je žalbeni navod optuženog D. C. kako mu je pobijanim rješenjem prekršena presumpcija nevinosti jer je u pobijanom rješenju navedeno da bi imenovani ''vjerojatno napustio teritorij Republike Hrvatske''.

U odnosu na žalbene navode optuženog D. C. u kojima se ponajprije navodi kako se prvostupanjski sud nije očitovao na navode iz podneska branitelja optuženika od 23. listopada 2020., drugostupanjski sud napominje kako se prvostupanjski sud nije dužan očitovati na sve prigovore optuženika iznesene tijekom postupka, nego kritički sagledati i procijeniti postoji li u konkretnom slučaju posebna zakonska pretpostavka za produljenje istražnog zatvora.

Vezano uz žalbeni navod optuženog D. C. kako mu je sin upisan u osnovnu školu u K., te kako mu supruga prebiva u mjestu C., ocjena je drugostupanjskog suda kako isti nije odlučan za ocjenu postojanja posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Nadalje, u pogledu žalbene tvrdnje optuženog D. C. kako mu je pobijanim rješenjem grubo povrijeđeno pravo na pravičan postupak te načelo jednakosti oružja i pozivanja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-5857/2014 od 12. kolovoza 2014., valja istaknuti kako je ista u cijelosti paušalna te nije prihvatljiva drugostupanjskom sudu, pogotovo stoga što se citirana odluka odnosi na istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te uopće nije primjenjiva na konkretan slučaj.

U nastavku, optuženi D. C. u žalbi se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-4557/2011 od 13. listopada 2011. kojom odlukom je problematizirano produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega te utvrđena obveza za redovne sudove da u svakom konkretnom slučaju procijene postoji li takva opasnost i protekom određenog vremena, pri čemu valja provesti procjenu činjenica i okolnosti uvažavajući subjektivne i objektivne promjene okolnosti.

S tim u vezi drugostupanjski sud apostrofira kako su u konkretnom slučaju na strani oba optuženika utvrđene takve okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti (težina djela, zapriječena kazna, činjenica više državljanstava za optuženog D. C., nepostojanje hrvatskog državljanstva za optuženog M. Č., nepostojanje čvrstih veza oba optuženika s Republikom Hrvatskom, ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, prouzročena posljedica) upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama ili jamstvom, a pri tome protek vremena nije odlučna okolnost budući da se radi o nepromijenjenim činjenicama od početka ovog postupka.

Nadalje, optuženi D. C. u žalbi se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava Wemhoff protiv Njemačke te navodi kako se u slučaju postojanja opasnosti od bijega kao jedine osnove iz koje je istražni zatvor određen, isti mora zamijeniti adekvatnim jamstvom. Drugostupanjski sud ističe kako ponuđeno jamstvo nije dostatna garancija da optuženi D. C. neće pobjeći, imajući u vidu sve prednje opisane okolnosti na strani optuženika.

U pogledu žalbenih navoda optuženog M. Č. koji sadržajno predstavljaju osporavanje pravne kvalifikacije kaznenog djela, polemiziranje s potvrđenom optužnicom te isticanje da ne postoji posebna zakonska pretpostavka za produljenje istražnog zatvora u konkretnom slučaju uslijed činjenice njegovog dugogodišnjeg poznanstva sa suoptuženikom te kontrole državne granice tijekom pandemije COVID-19, drugostupanjski sud iste ocjenjuje kao potpuno promašene i paušalne. Nadalje, u odnosu na isticanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08, drugostupanjski sud ističe kako nije našao da bi u konkretnom slučaju bila ispunjena niti jedna od zakonom taksativno propisanih pretpostavki iz članka 32. ZKP/08. za izuzeće suca.

Protivno žalbenim navodima optuženog D. C., kako je izvjesno da će se istražni zatvor pretvoriti u izdržavanje kazne, čime upire na povredu načela razmjernosti, drugostupanjski sud ocjenjuje kako za sada nije došlo povrede tog načela, a vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, bude li optuženik proglašen krivim i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Stoga, uslijed svega prednje izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.  

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2021.