- 1 -              I Kž-Us 3/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 3/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavaka 1. i 2. i članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/16., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. M., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2020. broj Kov-Us-67/2020., u sjednici održanoj 11. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalba optuženog D. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom, na temelju sporazuma stranaka, optuženi D. M. proglašen je krivim zbog učina produljenog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavaka 1. i 2.  te članka 52. KZ/11., opisanog u izreci pobijane presude te je, na temelju citiranih propisa, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 40. stavaka 2. i 5. u vezi članka 42. stavaka 1., 2. i 5. KZ/11. optuženiku je izrečena, kao sporedna, novčana kazna od 400 dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 250,00 kuna, što ukupno iznosi 100.000,00 kuna te je, na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11., određeno da je novčanu kaznu dužan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, dok će u protivnom, na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11., novčana kazna biti naplaćena prisilno.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2020. pa nadalje.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 10.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Petru Caru, odvjetniku iz Zagrebu, „iz zakonskih razloga navedenih u čl. 467. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, koji ga je u roku vratio.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Pri tome, osim što žalitelj parafrazira zakonski tekst citirane odredbe, ističe da je prvostupanjski sud „propustio utvrditi i obrazložiti subjektivan odnos optuženika prema kaznenom djelu“.

 

Protivno tom žalbenom navodu, prvenstveno je za naglasiti da se ovdje radi o presudi na temelju sporazuma stranaka koja je donesena u cijelosti sukladno odredbama članaka 361. do članka 364. ZKP/08.

 

Sadržaj presude na temelju sporazuma stranaka propisan je člankom 363. ZKP/08. koji u stavku 1. određuje da izreka te presuda mora imati sadržaj osuđujuće presude iz članka 455. ZKP/08. dok je u stavku 2. propisano da se u obrazloženju takve presude navodi izjava na temelju koje je presuda donesena, a stavkom 3. određeno je da presuda na temelju sporazuma stranaka mora odgovarati sadržaju izjave iz članka 360. stavka 4. ZKP/08. Sve navedeno konkretnom je pobijanom odlukom nesumnjivo u cijelosti zadovoljeno.

 

Slijedom izloženog, nije u pravu žalitelj kada paušalno ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima presude, odnosno da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani da su nejasni te u znatnoj mjeri proturječni.

 

Nadalje, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije ispravno ocijenio olakotne okolnosti, zbog čega da je izrečena kazna „preteška i trebala je biti zamijenjena uvjetnom presudom“, čime on zapravo pobija prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Međutim, pri tome, žalitelj zanemaruje da se, na temelju izričite zakonske odredbe iz članka 364. stavka 1. ZKP/08., presuda donesena na temelju sporazuma stranaka ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u članku 471. ZKP/08., dakle, i u dijelu odluke o izrečenoj kazni zatvora, odnosno sporednoj novčanoj kazni, zbog čega žalba optuženika ni u ovom dijelu nije osnovana.

 

Slijedom toga, a budući da žalbenim tvrdnjama pravilnost i osnovanost prvostupanjske presude nije dovedena u pitanje, dok ni ispitivanjem pobijane odluke nisu nađene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 11. veljače 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.