- 1 -              II Kž 39/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 39/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. M., okrivljenog B. Š., okrivljenog L. B. i okrivljenog D. S., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. prosinca 2020. broj Kv I-Us-40/2020. (Kov-Us-13/2020), o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. M., okrivljenog B. Š., okrivljenog L. B. i okrivljenog D. S., kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., protiv okrivljenog B. Š. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08., te protiv okrivljenog L. B., okrivljenog I. Š. i okrivljenog D. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Dean Majstorović po branitelju, odvjetniku Mariju Vukoviću, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i okrivljenika pustiti na slobodu, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza.

 

Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni B. Š. po branitelju, odvjetniku V. G., s prijedlogom ukinuti okrivljeniku istražni zatvor, odnosno istražni zatvor zamijeniti jednom ili više mjera opreza ili jamstvom.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni L. B. po branitelju, odvjetniku V. Lj., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor protiv okrivljenika, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni D. S. osobno, s molbom "za pomoć u dokazivanju da nije počinio niti jedno krivično djelo". Ovaj okrivljenik podnio je žalbu i po branitelju, odvjetniku mr. sc. Ž. G., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv okrivljenika, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza. Žalbe ovog okrivljenika sadržajno se nadopunjuju pa će biti razmotrene kao jedna žalba.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv svih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv okrivljenika B. Š. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog L. B. da se u pobijanom rješenju ne obrazlažu razlozi za produljenje istražnog zatvora, odnosno da su izneseni razlozi paušalni i nekonkretni. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire ovaj okrivljenik.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, a protivno istaknutim žalbenim navodima okrivljenog D. M., okrivljenog B. Š. i okrivljenog D. S., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Neosnovani su žalbeni prigovori ovih okrivljenika kojima osporavaju postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela koja su im stavljena na teret, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi te ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza, uz promašeno prigovaranje okrivljenog D. S. o motivima donošenja rješenja o proširenju istrage u odnosu na njega. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima ovih žalitelja vodit će računa optužno vijeće, odnosno raspravni sud u slučaju potvrđivanja optužnice, tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti pojedinog okrivljenika i stupnjevima njihove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odlučio produljivši istražni zatvor okrivljenom D. M., okrivljenom L. B. i okrivljenom D. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog B. Š. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Osnovan je zaključak suda prvog stupnja da u okviru svih uočenih okolnosti i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani svih ovih okrivljenika, kao i onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega okrivljenog B. Š..

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., svi žalitelji suglasno tvrde da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod okrivljenog D. M., okrivljenog B. Š.,  okrivljenog L. B. i okrivljenog D. S. nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije.

 

Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u okolnostima i načinu počinjenja terećenih im kaznenih djela, sudjelovanjem u zločinačkom udruženju, odnosno kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi da su ih počinili u sastavu zločinačkog udruženja. Okrivljenicima inkriminirani način postupanja, koji karakterizira ustroj kriminalne skupine, s međunarodnim elementom, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga pojedinog okrivljenika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu iznimnu upornost u protupravnom postupanju te izražen visok stupanj kriminalne volje. Kada se uz to ima u vidu i duljina inkriminiranog razdoblja (srpanj 2019. do 21. svibnja 2020.), brojnost kaznenih djela za koja su osnovano sumnjivi te inkriminirani im cilj protupravnog postupanja (usmrćenje suparnika zbog duga nastalog u sporu zbog prodaje droge te precizno planiranje načina krijumčarenja i prodaje droge), samo već iz izloženog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će oni, boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. 

 

Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenjujući postojanje opasnosti od ponavljanja djela, uzeo u obzir raniji život okrivljenika i usklađenost njihovog dosadašnjeg ponašanja s pozitivnim propisima društva.

 

Naime, okrivljeni D. M. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, od 2008. do 2016., u četiri navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, tjelesne ozljede iz nehaja te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Navedeno upućuje na upornost okrivljenika u protupravnom postupanju, a jednako tako i na činjenicu da ni prethodne osude nisu utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, protupravno ponašanje okrivljenika je progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio šest kaznenih djela. Stoga su bez značaja ponovljene tvrdnje ovog žalitelja da okrivljenik "zadnjih godina" nije osuđivan.

 

Kraj takvog stanja stvari, osnovanost navedenog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem narušenog zdravstvenog stanja okrivljenog D. M.. Naime, iz podataka u spisu predmeta je vidljivo da se ovom okrivljeniku, unatoč trenutno otežanom liječenju, pruža adekvatna zdravstvena skrb i u okviru sustava istražnog zatvora. Pored toga, žalitelj ispušta iz vida da ova okolnost nije spriječila okrivljenika u počinjenju stegovnog prijestupa za vrijeme boravka u istražnom zatvoru, fizičkog sukoba s drugim istražnim zatvorenikom, iz članka 140. stavka 2. točke 1. ZKP/08., zbog kojeg je stegovno kažnjen.

 

Okrivljeni B. Š., iako do sada nije kazneno osuđivan, u ovom postupku je osnovano sumnjiv da je počinio ukupno tri kaznena djela, i to dva kaznena djela zločinačkog udruženja i jedno kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom u sastavu zločinačkog udruženja. Kada se uz izloženo ima na umu činjenično opisani način postupanja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i kod ovog okrivljenika i nadalje postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela u slučaju puštanja na slobodu.

 

Protivno paušalnim žalbenim tvrdnjama okrivljenog L. B. i okrivljenog D. S., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i kod ovih okrivljenika postoje osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, okrivljeni L. B. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, tijekom 2015. osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, a 2016. zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, koje je počinio za vrijeme trajanja uvjetne osude koja mu je izrečena ranijom presudom. Okrivljeni D. S. je, prema podacima iz kaznene evidencije, od 2008. do 2011. u pet navrata pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, prijetnje, napada na službenu osobu, nasilničkog ponašanja u obitelji, teške tjelesne ozljede te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Uzevši u obzir način i okolnosti počinjenja kaznenih djela sudjelovanja u zločinačkom udruženju te u sastavu zločinačkog udruženja, za koja su ovi okrivljenici prema podignutoj optužnici osnovano sumnjivi, a okrivljeni D. S. i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, sve su to okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog L. B. i okrivljenog Dina Stojanovića.

 

Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima okrivljenog B. Š., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na njegovoj strani postoji i opasnost da će, eventualnim puštanjem na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Naime, prema podacima u spisu predmeta, razvidno je da se je okrivljeni B. Š. nalazio u bijegu sve od počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv. Jedina njegova poznata adresa je bila adresa u Saveznoj Republici Njemačkoj, a okrivljenik nije bio dostupan službenicima policije ni u pokušaju telefonskog kontaktiranja. Stoga je protiv okrivljenika još u stadiju istrage, rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 2020. broj Kir-Us-13/2020., određen istražni zatvor. Potom je naloženo izdavanje tjeralice, po sucu istrage 28. svibnja 2020., te 1. lipnja 2020. po nalogu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Izdane tjeralice nisu dale rezultata, a okrivljenikova nazočnost u postupku osigurana je tek nakon izdavanja europskog uhidbenog naloga i naložene međunarodne tjeralice, kada je 10. lipnja 2020. okrivljenik lociran u Saveznoj Republici Njemačkoj, u mjestu E., te je uhićen 18. lipnja 2020. i potom izručen Republici Hrvatskoj 28. kolovoza 2020. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog B. Š., koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Kada se navedeno dovede u vezu s težinom kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom postupku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je protiv ovog okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

 

Ponovljeni žalbeni navod okrivljenog B. Š. da je Savezna Republika Njemačka država članica Europske unije, u kojoj se primjenjuje europski uhidbeni nalog, nije okolnost koja bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovela u sumnju pravilnost produljenja mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, u slučaju puštanja na slobodu, okrivljenik može otići i u neku od država koje nisu članice Europske unije, a ne isključivo u Saveznu Republiku Njemačku, iz koje je izručen. Ovo tim više kada se ima na umu da iz podataka Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske proizlazi da okrivljenik ima aktivno prebivalište prijavljeno u Bosni i Hercegovini, u G..

 

Isto tako, paušalnom tvrdnjom okrivljenog B. Š. da nije pokazao nakanu napuštanja Republike Hrvatske, a predao se čim je doznao za postojanje europskog uhidbenog naloga, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv okrivljenog D. M., okrivljenog L. B. i okrivljenog D. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog B. Š. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08., u ovom stadiju postupka ne bi mogla učinkovito ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza, kako to žalitelji predlažu, niti jamstvom predloženim u odnosu na okrivljenog B. Š..

 

Nisu u pravu okrivljeni D. M., okrivljeni B. Š. i okrivljeni L. B. kada tvrde da je iteracijska opasnost prestala zbog duljine boravka u istražnom zatvoru, koji se pretvara u izdržavanje kazne, a dugotrajnost istražnog zatvora nije opravdana kriminalnom količinom. Ističe se, međutim, žaliteljima da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju niti žalbenim prigovorima okrivljenog D. S. o ugroženosti istražnih zatvorenika virusom COVID-19. Naime, u okviru hrvatskog zatvorskog i istražnozatvorskog sustava konstantno se poduzimaju mjere usmjerene očuvanju i zaštiti života i tijela zatvorenika i istražnih zatvorenika, kojima se onemogućuje njihov fizički kontakt s vanjskim svijetom. Isto tako, u slučaju potrebe, okrivljeniku će odgovarajuća zdravstvena skrb biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti

 

 

povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 11. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.