- 1 -              Kzz 48/2018-3

Broj: Kzz 48/2018-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. J., zbog prekršaja iz članaka 13. i 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 17. prosinca 2018. broj ZPP-DO-91/2017., podnesenom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2016. broj Ppu J-1469/2015. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Jž-257/2016., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2016. broj Ppu J-1469/2015. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Jž-257/2016., povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13. i 157/13. - dalje: PZ) na štetu okrivljenog S. J., čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2016. broj Ppu J-1469/2015. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2017. broj Jž-257/2016. odbijen je zahtjev okrivljenog S. J. za naknadu troškova njegovog branitelja nastalih u prekršajnom postupku koji je pravomoćno okončan 4. rujna 2015. donošenjem odbijajuće presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Jž-3909/2013. zbog nastupa zastare prekršajnog progona.

Prema obrazloženju pobijanih rješenja, a pozivom na odredbu članka 140. stavka 2. PZ-a, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava samo ako je protiv okrivljenika obustavljen postupak iz razloga što djelo nije prekršaj ili nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj. U suprotnom, okrivljenik je dužan sam snositi ove troškove postupka.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 82. stavka 3. u vezi s člankom 195. stavkom 2. PZ-a, s prijedlogom da se zahtjev utvrdi kao osnovan i pobijano rješenje ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U zahtjevu se ističe da je, odredbom članka 140. stavka 2. PZ-a, uređeno pitanje troškova prekršajnog postupka samo kada se taj postupak obustavlja, dok je kod donošenja odbijajuće presude potrebno, sukladno članku 82. stavku 3. PZ-a, supsidijarno primijeniti odredbu članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud se, kod odbijanja zahtjeva za naknadu troškova obrane, pogrešno pozivaju na primjenu članka 140. stavka 2. i članka 138. stavka 2. točka 7. PZ-a prema kojima okrivljenik ima pravo na trošak branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen iz razloga što djelo koje mu je stavljeno na teret nije prekršaj ili ako nema dokaza da bi prekršaj počinio.

Naime, prije donošenja ovdje pobijane odluke, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 110/15. od 13. listopada 2015. - dalje: ZID PZ) koji u članku 21. sada uređuje pitanje određivanja troškova postupka u situaciji kada je donesena odbijajuća presuda, time da je člankom 31. stavkom 1. ZID PZ-a propisano da prekršajni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Zakona nastavit će se i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona.

Slijedom navedenog, proizlazi da je vezano za odluku o tome koji prekršajni zakon treba primijeniti, odlučno vrijeme pokretanja prekršajnog postupka pa kako je u ovom slučaju postupak pokrenut podnošenjem optužnog prijedloga prije stupanja na snagu ZID PZ-a, trebalo je, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, primijeniti do tada važeći PZ, a uz njega, kako je to pravilno navedeno u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, supsidijarno i odgovarajuće odredbe ZKP/08.

Slijedom toga, kako odredba članka 140. stavka 2. PZ-a ne uređuje pitanje naknade troškova prekršajnog postupka u slučaju kada je postupak obustavljen zbog nastupa zastare prekršajnog progona, trebalo je, sukladno članku 82. stavku 3. PZ-a, supsidijarno primijeniti odredbu članka 149. stavka 1. ZKP/08., na temelju koje odredbe nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kako osnovano ukazuje i državni odvjetnik u svom zahtjevu.

Budući da pri donošenju pobijanog rješenja prekršajni sudovi nisu primijenili odredbu članka 82. stavka 3. PZ-a, što je utjecalo na zakonitost rješenja, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a zbog koje je nužno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Slijedom navedenog, trebalo je, sukladno članku 513. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.