- 1 -              Kzz 9/2019-3

Broj: Kzz 9/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. V., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 5. ožujka 2019. broj ZPP-DO-8/2019., podnesenom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru od 8. ožujka 2017. broj Pp J-1119/2016. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2017. broj Jž-990/2017., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru od 8. ožujka 2017. broj Pp J-1119/2016. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2017. broj Jž-990/2017. povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13. i 157/13. - dalje: PZ) na štetu okrivljenog V. V., čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru od 8. ožujka 2017. broj Pp J-1119/2016. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2017. broj Jž-990/2017. odbijen je zahtjev okrivljenog V. V., za naknadu troškova obrane nastalih u prekršajnom postupku u iznosu od 2.884,50 kn, a koji troškovi su nastali tijekom postupka koji je pravomoćno okončan presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru od 30. siječnja 2017. broj Pp J-1119/2016-2 zbog nastupa zastare prekršajnog progona.

              Protiv pravomoćnog rješenja državni odvjetnik podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 82. stavka 3. u vezi s člankom 195. stavkom 2. PZ-a, s prijedlogom da se zahtjev utvrdi kao osnovan i pobijano rješenje ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Zahtjev je osnovan.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti državni odvjetnik ističe da je odredbom članka 140. stavka 2. PZ-a propušteno odrediti pitanje troškova prekršajnog postupka u slučaju donošenja rješenja o obustavi postupka zbog zastare prekršajnog progona, pa je sukladno članku 82. stavku 3. PZ-a supsidijarno trebalo primijeniti odredbu članku 149. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08).

Argumentacija izložena u zahtjevu državnog odvjetnika je osnovana.

Naime, prekršajni sudovi se kod odbijanja zahtjeva za naknadu troškova obrane pogrešno pozivaju na odredbu članka 140. PZ-a, prema kojoj troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 5. i 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava samo ako je protiv okrivljenika obustavljen postupak iz razloga što djelo nije prekršaj ili nema dokaza da je okrivljenik prekršaj počinio. U suprotnom, a kako to proizlazi iz pobijanih rješenja, okrivljenik je dužan sam snositi ove troškove postupka.

Međutim, prije donošenja ovdje pobijanih rješenja, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 110/15., od 13. listopada 2015. – dalje: ZID PZ) koji u članku 21. sada uređuje pitanje određivanja troškova postupka u situaciji kada je donesena odbijajuća presuda, time da je člankom 31. stavkom 1. ZID PZ-a propisano da će se prekršajni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Zakona nastaviti i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona.

Iz navedenog proizlazi da je vezano za odluku o tome koji prekršajni zakon treba primijeniti, odlučno vrijeme pokretanja prekršajnog postupka pa kako je u ovom slučaju postupak pokrenut prije stupanja na snagu ZID PZ-a (prije 13. listopada 2015.), trebalo je, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, primijeniti do tada važeći prekršajni zakon, a uz njega, kako je pravilno navedeno u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, supsidijarno i odgovarajuće odredbe ZKP/08.

Kako odredba članka 140. stavka 2. PZ-a ne uređuje pitanje naknade troškova prekršajnog postupka u slučaju kada je postupak obustavljen zbog nastupa zastare prekršajnog progona, to su prekršajni sudovi, sukladno članku 82. stavku 3. PZ-a, trebali supsidijarno primijeniti odredbu članka 149. stavka 1. ZKP/08, na temelju koje odredbe nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, a kako osnovano ukazuje i državni odvjetnik u svom zahtjevu.

Budući da pri donošenju pobijanog rješenja prekršajni sudovi nisu primijenili odredbu članka 82. stavka 3. PZ-a što je utjecalo na zakonitost rješenja, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a, slijedom čega je trebalo ukinuti  pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Slijedom navedenog, trebalo je, sukladno članku 513. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.