Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I Kž 290/2018-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 290/2018-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 21. ožujka 2018. broj K-10/2017-24, u sjednici održanoj 11. veljače 2021., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika, Z. G., odvjetnika iz B. i V. J., odvjetnice iz Z.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba opt. D. G., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru opt. D. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11. i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. dalje: ZKP/08.) ošt. M. G. je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 75.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama upućena u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. u iznosu 1.888,00 kuna, paušalnu svotu 1.000,00  kuna, te je dužan naknaditi ošt. M. G. nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke i nagradu njenog opunomoćenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08. u iznosu 8.389,00 kuna, sve  u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je zahtjev oštećenice u iznosu od 691,00 kunu odbijen kao neosnovan.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Žalbu je podnio opt. D. G. po branitelju Z. G., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sankciji  i troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presude ukine i predmet vrati „na ponovno odlučivanje“, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti optuženikovih branitelja odvjetnika  Z. G. i V. J.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

Optuženik smatra da je prvostupanjska presuda donesena „uz cijeli niz“ bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Prigovara da tijekom postupka „nije prihvaćen, a potom proveden niti jedan dokaz“  koji je predlagala obrana te da „dokaze koje je predao u spis sud ili uopće nije cijenio pogrešno ustvrdivši da isti nisu u vezi sa predmetom inkriminacije ili ih je cijenio na način koji nije u skladu sa njihovim sadržajem.“ pa da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe čl. 9. st. 1. i 4. i čl. 450. st. 2. i 5. ZKP/08. Navodi da bi predloženi, a odbijeni, personalni dokazi te sudsko medicinsko vještačenje potvrdili optuženikovu obranu, odnosno doveli u „sumnju ili potpuno isključili-dokazali neistinitost iskaza oštećene, a podredno i njezine sestre svjedokinje M.“ Osporavajući pravilnost ocjene dokaza i s tim u vezi vjerodostojnost iskaza oštećenice žalbi su priloženi nalaz vještaka dr. J. Š. te dokumentacija o uplatama alimentacije, koji, po mišljenju žalitelja potpuno demantiraju iskaz oštećenice i svjedokinje M. M.

 

Prema razlozima pobijane presude nesporno je da su optuženik i oštećenica živjeli u bračnoj zajednici do 23. siječnja 2017. kada je oštećenica sa dvoje djece napustila zajedničko kućanstvo, da je  u ožujku iste godine protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu zbog više kaznenih djela počinjenih na njenu štetu, uključujući i predmetno kazneno djelo, da je podnijela i tužbu za razvod braka, te da su bračni odnosi optuženika i oštećenice već određeno vrijeme bili narušeni prije njenog odlaska.

 

Sporne činjenice, je li optuženik 23. svibnja 2011. silovao oštećenicu ili ga je oštećenica lažno teretila iz osvete, prvostupanjski sud nalazi dokazanim prihvaćanjem iskaza oštećenice i svjedokinje M. M. kojoj se oštećenica nekoliko dana po događaju o istome povjerila. Istovremeno cijeni neživotnom i nelogičnom optuženikovu obranu o neistinitom terećenju jer je upravo oštećenica napustila bračnu zajednicu i pokrenula postupak za razvod braka, a činjenica da su odnosi između optuženika i oštećenice narušeni „ne dovodi u sumnju“ vjerodostojnost iskaza oštećenice.

 

Međutim, pored postavke obrane o lažnom terećenju oštećenice zbog znatno poremećenih bračnih odnosa, optuženikovu obranu čini potpuno negiranje događaja kako ga opisuje oštećenica, da se radilo o ljubomorom motiviranom agresivnom ponašanju optuženika u automobilu i kući što prerasta u nasilan spolni odnos. Upravo je radi provjere tih navoda obrana, uz podrobnu i razumnu argumentaciju, predlagala ispitivanje više svjedoka i sudsko medicinsko vještačenje jer, kako se s pravom navodi u žalbi, „jedino što okrivljeni može je nuditi dokaze na okolnost nevjerodostojnosti iskaza oštećenice, barem u onom dijelu koji su objektivno provjerljivi.“

 

Premda je prvostupanjski sud prihvatio dio dokaznih prijedloga obrane koje je i analizirao u pobijanoj presudi pri otklonu teze o osvetničkom motivu oštećenice (preslika pravomoćne presude prekršajnog suda, dokumentacija priložena po obrani), odbio je sve dokaze (personalne i vještačenje) koji su usko povezani upravo uz predmetni događaj.

 

Kraj takvog stanja stvari, imajući na umu da je oštećenica protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu u ožujku 2017. za više kaznenih djela, ali da se u ovom kaznenom postupku tereti samo za kazneno djelo silovanja počinjeno 23. svibnja 2011., te da se zaključak o dokazanosti tog kaznenog djela temelji na pozitivnom vrednovanju iskaza oštećenice i posrednog svjedoka, u pravu je optuženik da je odbijenim dokaznim prijedlozima onemogućen osporiti kvalitetu i pouzdanost istih. Time je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo obrane na raspravi koje je od utjecaja na presudu jer je i činjenično stanje iz istih razloga za sada nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

 

Stoga je trebalo pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze te dokazni postupak dopuniti kako je upućen ovom odlukom. Potom će sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti, pravilno ocijeniti i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08.-VIII.

 

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu