- 1 -              Revd 3790/2020-2

Broj: Revd 3790/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., V., kojeg zastupa punomoćnik K. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & partneri j.t.d. u V., protiv tuženice S. K.-M. iz V., koju zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d. u V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-756/2018-2 od 24. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-380/15-19 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-756/2018-2 od 24. kolovoza 2020. u odnosu na pitanje koje glasi:

„Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15) i dalje plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava (primjerice trošak priključne snage), izuzev troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (primjerice stan)?“

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-756/2018-2 od 24. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-380/15-19 od 4. travnja 2018.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

Prijedlog je dopušten.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje u odnosu na koje se dopušta podnošenje revizije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje je potrebno preispitati sudsku praksu.

Naime, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenom u odluci ovog suda poslovni broj Rev x-670/11 od 10. studenoga 2011., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske o istom pitanju iznesenom u odluci toga suda poslovni broj U-III-2774/2003 od 9. veljače 2006.

„tuženik, nakon izdvajanja iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice, više nije u obvezi plaćati ispostavljene račune tužitelju osnovom čl. 7. navedene Odluke. Naprotiv, dužan je plaćati potrošnju plina prema količini pružene komunalne usluge opskrbe plinom koja se utvrđuje plinomjerom i za koju se izdaje račun prema utvrđenoj cijeni, a sukladno čl. 3. i 4. Odluke o načinu plaćanja. Svako drugo tumačenje bilo bi protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz čl. 15. ZOO i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO, te bi stoga bilo nepravično za tuženika“,

dok je u odlukama EU suda broj C-708/17 i C-725/17, u predmetu Rayonen sad Asenovgrad (Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) (C-708/17) i Sofijski rayonen sad (Općinski sud u Sofiji, Bugarska) (C-725/17), izneseno sljedeće pravno shvaćanje:

1.) „Članak 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s člankom 5. stavcima 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu.

2.) Članak 13. stavak 2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i članak 10. stavak 1. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana“.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, zbog čega je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

U odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije ispunjena pretpostavka dopuštenosti prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.

Zagreb, 10. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.