Baza je ažurirana 29.04.2026. zaključno sa NN 26/26 EU 2024/2679
- 1 - Revt 544/2017-7
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice-prvoprotutuženice S. S. M. iz V., OIB: ..., (dalje: prvotužiteljice), drugotužiteljice-drugoprotutuženice L. M. iz Z., OIB: ..., (dalje: drugotužiteljice) i trećetužitelja-trećeprotutuženika A. M. iz Z., OIB: ..., (dalje: trećetužitelja), koje zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja S. S. iz V., OIB: ..., (dalje: tuženika), kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Š., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3230/2017-2 od 26. lipnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku broj P-38/17 od 12. travnja 2017., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika 1. S. S. M. iz V., ..., OIB ..., 2. L. M. iz Z., ..., OIB ... i 3. A. M. iz Z., ..., OIB ..., u dijelu koji glasi:
"1.Nalaže se registarskom sudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba Šibenik, da u sudskom registru u ulošku pod MBS: ... izvrši brisanje upisa koji je proveden pod Tt-00/318 temeljem Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela i cijelog poslovnog udjela u A. c. d.o.o. za iznajmljivanje jahti od dana 10. veljače 2000.godine;
2. Temeljem čl. 38 a Zakona o sudskom registru nalaže se sudskom registru da izvrši upis zabilježbe predmetnog spora u upisniku sudskog registra društva A. C. d.o.o. OIB; ..., MBS; ....“
II. Dužan je tuženik-protutužitelj solidarno naknaditi tužiteljima-protutuženima troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 497.560,00 kuna odnosno 165.853,33 kuna svakom tužitelju protutuženiku, u roku od 8 dana."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se žalba tužitelja 1. do 3. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-38/17 od 12. travnja 2017. u točki I. 1. i 2. izreke.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-38/17 od 12. travnja 2017. u točki II. izreke u odluci o parničnom trošku i sudi:
1. Odbijaju se tužitelji 1. do 3. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 497.560,00 kn (četristodevedesetsedamtisućapetstošezdeset kuna).
2. Nalaže se tužiteljima 1. do 3. solidarno naknaditi tuženiku parnični trošak u roku od osam dana u iznosu od 102.025,62 kn (stojednatisućasedamstotrinaest kuna i dvanaest lipa)."
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženik je istaknuo da je revizija tužitelja nepravodobna jer nije podnesena u roku 30 dana računajući od dana dostave drugostupanjske presude tužiteljima, pa je predložio reviziju odbaciti. Također je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak odgovora na reviziju i trošak sudske pristojbe na odgovor na reviziju.
Revizija tužitelja je neosnovana.
Neosnovano tuženik u odgovoru na reviziju tvrdi da je revizija nepravodobno podnesena. Naime, iz spisa proizlazi da je punomoćnici tužitelja drugostupanjska presuda (od 26. lipnja 2017.) dostavljena 17. srpnja 2017. (dostavnica na poleđini lista 484 spisa), a tužitelji su reviziju podnijeli sudu preporučenom pošiljkom predanom pošti 16. kolovoza 2017., tj. zadnjeg dana roka za podnošenje revizije propisanog odredbom čl. 382. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).
Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužitelji u reviziji navode da reviziju protiv drugostupanjske presude podnose zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 točka 11. ZPP navodeći da je zbog pozivanja nižestupanjskih sudova na odredbu čl. 72.c Zakona o sudskom registru izreka presude proturječna razlozima presude navedenim u obrazloženju. Tužitelji također tvrde da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP jer su prekoračili tužbeni zahtjev temeljeći svoje odluke na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se pozvao tužitelj. Također navode da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 13. ZPP jer sud nije mogao odbiti tužbeni zahtjev, već je sukladno odredbi čl. 282. ZPP u vezi s čl. 72.c Zakona o sudskom registru trebalo odbaciti. Smatraju da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 190. st. 8. ZPP jer sud prvog stupnja nije donio posebno rješenje kojim je odbio preinaku tužbenog zahtjeva, i time tužiteljima omogućiti da se na navedeno rješenje žale.
Suprotno tvrdnjama tužitelja iznesenim u reviziji ovaj sud je ocijenio neosnovanim revizijske navode da su sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelji upiru u reviziji.
Odlučujući o osnovanosti revizijskih navoda da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP treba navesti da izreke nižestupanjskih nisu proturječne navodima sudova navedenim u obrazloženjima tih presuda. Budući da nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati ovaj sud ocjenjuje neosnovanim revizijske navode tužitelja da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
Nadalje, tužitelji u reviziji neosnovano navode da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP jer iz spisa proizlazi da su sudovi odlučili upravo o tužbenom zahtjevu kojeg su tužitelji postavili u tužbi te da odluke nižestupanjskih sudova nisu utemeljene na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju su se pozvali tužitelji.
Neosnovano tužitelji u reviziji navode da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 13. ZPP jer je tužbeni zahtjev u ovom parničnom postupku odbijen kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije.
Revidenti u reviziji neosnovano tvrde da je prvostupanjski sud bio dužan donijeti posebno rješenje kojim je odbio preinaku tužbenog zahtjeva s obzirom da takva obveza suda ne proizlazi iz odredbe čl. 190. ZPP. Osim toga, kako u odredbi čl. 190. ZPP nije izričito određeno da posebna žalba nije dopuštena u slučaju kad sud odbije preinaku tužbe, to su tužitelji sukladno odredbi čl. 378. ZPP rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužitelja za preinaku tužbe, mogli pobijati žalbom protiv konačne odluke, odnosno prvostupanjske presude što su i učinili, a o neosnovanosti njihovih navoda očitovao se drugostupanjski sud u obrazloženju presude.
Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg su tužitelji istaknuli u reviziji.
Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 72.c st. 1. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine", broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14 i 110/15 – dalje: Zakon o sudskom registru) i čl. 38.a Zakona o sudskom registru.
Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl72.c st. 1. Zakona o sudskom registru i čl. 38.a Zakona o sudskom registru odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP, revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Iz revizije podnesene protiv drugostupanjske odluke proizlazi da tužitelji revizijom također pobijaju drugostupanjsku odluku o troškovima postupka.
Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog postupka nastalog podnošenjem odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 10. veljače 2021.
Željko Glušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.