- 1 -              Revr 985/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 985/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnici u  G., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-28/15-2 od 5. travnja 2017. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-128/12 od 31. ožujka 2015., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-28/15-2 od 5. travnja 2017. u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda „u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 62.622,69 kn“ i suđeno da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu 62.622,69 kuna sa zatraženim zateznim kamatama - te predmet u tome ukinutom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O trošku revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

III.              Djelomično se odbacuje revizija tužitelja, izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-28/15-2 od 5. travnja 2017., u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda „u točki II. izreke za dosuđeni iznos od 12.832,20 kn sa zateznim kamatama“ i suđeno da se odbija tužbeni zahtjev za isplatu 12.832,20 kuna sa zatraženim zateznim kamatama.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju za razdoblje od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. za neisplaćene dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima ukupan bruto iznos od 94.866,98 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose (toč. I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju za razdoblje od 29. siječnja 2011. do 27. listopada 2011. po osnovi naknade troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknade troškova putovanja iznos od 12.832,20 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose od po 1.425,80 kuna mjesečno (toč. II. izreke). Ujedno je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 52.100,00 kuna s pripadajućim  zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Prihvaća se žalba tužene te se djelomično  p r e i n a č a v a  presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-128/12 od 31. ožujka 2015. godine u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 62.622,69 kn te u točki II. izreke za dosuđeni iznos od 12.832,20 kn sa zateznim kamatama, i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62.622,69 kn po osnovi povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad  subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

 

- 6.680,58 Kn od 15.11.2009.g. do isplate,

 

- 9.693,20 Kn od 15.10.2010.g. do isplate,

 

- 5.799,88 Kn od 15.11.2010.g. do isplate,

 

- 1.107,26 Kn od 15.12.2010.g. do isplate,

 

- 3.193,38 Kn od 15.04.2011.g. do isplate,

 

- 8.159,64 Kn od 15.05.2011.g. do isplate,

 

-20.994,77 Kn od 15.07.2011.g. do isplate,

 

- 6.993,98 Kn od 15.08.2011.g. do isplate,

 

te u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 12.832,20 kn s zakonskim zateznim kamatama. “

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Prihvaća se žalba tuženika te se  u k i d a  citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I. izreke za dosuđeni iznos od 32.244,29 kn (preko iznosa od 62.622,69 kn do iznosa od 94.866,98 kn) sa zateznim kamatama na iznose od 3.296,64 kn od 15. veljače 2009., 5.991,07 kn od 15. svibnja 2009.,  2.182,69 kn od 15. lipnja 2009.,  8.764,64 kn od 15. srpnja 2009., 3.737,43 kn od 15. kolovoza 2009.,  5.456,72 kn od 15. rujna 2009. te  2.865.50 kn od 15. listopada 2009., sve do isplate, te u odluci o parničnom trošku u točki III. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovanim. “

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da stranke u izvanrednoj reviziji trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva … Republike Hrvatske obavljao na terenu u Delnicama u razdoblju od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011. Tužitelj ujedno potražuje naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja.

 

Tužitelj je reviziju podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj naznačio pravna pitanja:

 

1.              „Da li tužitelj u ovom slučaju ima pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima za dane provedene na terenu za vrijeme nakon 1. listopada 2009., ako Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), nije uređeno pitanje dodataka i visine dodataka za vrijeme rada na terenu?“,

 

2.              „ Da li tužitelj u ovom slučaju ima pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima za vrijeme nakon 1. listopada 2009. godine, ako nije dobio na korištenje te iskoristio dovoljan broj slobodnih dana u zamjenu za odrađene prekovremene sate?.“

 

3.              Ima li tužitelj u ovom slučaju pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja, ako se to pravo izvodi neposredno iz odredbe čl. 179. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske?“

 

te, obrazlažući važnost pitanja, naveo da se „radi o pravnoj stvari o kojoj se vodi znatan broj postupaka pred hrvatskim sudovima, a o kojoj se može očekivati različita sudska praksa različitih drugostupanjskih sudova“ te ukazuje na odluke Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-41/14-2 od 4. veljače 2015., Gž-2422/14-2 od 20. studenog 2015. i Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1906/14-3, za koje drži da su temeljene na shvaćanju suprotnom onome na kojemu je temeljena osporena odluka.

 

U odnosu na reviziju tuženika glede odluke o naknadi za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom:

 

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenih pravnih pitanja u tom dijelu odluke, revizijski sud ocjenjuje da se radi o pravnim pitanjima o kojima ovisi odluka u predmetnom sporu i važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da „je tužitelj djelatna vojna osoba u radnom odnosu kod Ministarstva … Republike Hrvatske s rasporedom od 1. travnja 2008. pri stožernoj postrojbi GS OS RH, Bojni za specijalna djelovanja, sa mjestom rada u D., na temelju rješenja od 19. lipnja 2008.

 

- da je tužitelj u razdoblju od 27. listopada 2008. do 27. listopada 2011., kao djelatna vojna osoba bio na terenu i obavljao stražarsku službu te da je tužitelj bio angažiran obveznim prisustvom u objektima u kojima se obavljala služba po 24 sata, iako je tu službu obavljao u smjenama (stražarsku službu u smjenama od po 2 sata, dežurstvo po 8 sati).

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja (za isplatu iznosa od 62.622,69 kuna po osnovi povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima - za razdoblje od listopada 2009. do listopada 2011.) ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude u tom dijelu, primjenom odredaba čl. 373. toč. 3. ZPP-a) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da je „pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio novčani iznos na ime povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom i praznicima primjenom odredbi KU za razdoblje nakon 1. listopada 2009., kada su stupili na snagu Pravilnik/09 i Odluka/09 kao posebni propisi kojima je uređeno pitanje tih naknada za djelatne vojne osobe“,

 

- da je „prema odredbi čl. 200. ZSOS/02 Ministarstvo … ovlašteno za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika iz čl. 96. st. 1. ZSOS/02 te Pravilnika/09 iz čl. 170. st. 4. ZSOS/02“,

 

- da „Pravilnik /09 i Odluka/09 kojima je, za razdoblje nakon 1. listopada 2009., cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenog na temelju ZSOS te imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno Kolektivni ugovor sklopljen u skladu s njima“,

 

- da se prvostupanjski sud „pogrešno pozvao na primjenu povoljnijeg prava iz odredbe čl. 7. ZR-a, jer do primjene za radnika najpovoljnijeg prava dolazi ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, a to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno“, a da „u konkretnom slučaju drugim zakonom to pitanje je drugačije uređeno, te se navedena odredba ne primjenjuje na ovu pravnu situaciju“ pa je „iz navedenih razloga te uz pravilnu primjenu materijalnog prava zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade za razdoblje nakon 1. listopada 2009. u ukupnom iznosu od 62.622,69 kuna trebalo odbiti kao neosnovan“.

 

Takva odluka nije pravilna.

 

Naime, u odnosu na primjenu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/09) u vezi s Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a u vezi s pravom djelatnih vojnih osoba koji su obavljali terenski rad u razdoblju nakon 1. listopada 2009., odluka drugostupanjskog suda utemeljena je na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda poslovni broj Revr 1416/14-2 od 7. veljače 2017. prema kojoj:

 

„U odnosu na terenski rad, koji je tužitelj obavljao i prije i nakon 1. listopada 2009. ukazuje se da za razdoblje nakon 1. listopada 2009. terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točke V. do VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika - Narodne novine broj 118/09, dalje: Odluka/09), nije određen kao poseban oblik rada, pa se na terenski rad imaju primijeniti odredbe točke XII. Odluke/09, odnosno za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada tužitelju se obračunavaju kao prekovremeni sati rada.“.

 

Slijedom navedenog, pobijana presuda donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (i to za rad na terenu), a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva … Republike Hrvatske, obavljao na terenu u Delnicama u razdoblju od listopada 2009. do listopada 2011. (tako i Revr-725/17-2 od 17. srpnja 2018.).

 

S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud propustio cijeniti sve žalbene navode (uz ostalo: koliki je udio terenskog rada tužitelja u utuženom razdoblju, za razliku od dežurstva i stražarske službe), nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi tuženika: i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a, pritom imajući i na umu pravno shvaćanje zauzeto u presudi revizijskog suda poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. te u nizu kasnijih presuda, a prema kojemu se "rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće ne može, u spornom razdoblju, vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, odnosno kao prekovremeni rad, a pod koji prekovremeni rad bi se računao i odmor u trajanju od osam sati, jer da nije fizički moguće i nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu nekoliko dana uzastopno".

 

Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U odnosu na reviziju tuženika glede odluke o naknadi troškova zbog odvojenog života i troškova putovanja:

 

U odluci ovog suda poslovni broj Revr-395/2016-2 od 22. listopada 2019., između ostalog, navedeno je:

 

“Pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 179. st. 2. i čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) te odredbu čl. 8. st. 1. i čl. 10. Pravilnika, ocjenjujući da se pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja stječe priznanjem tog prava na zahtjev djelatne vojne osobe odnosno da se ne radi o pravu koje se stječe ex lege već se stječe rješenjem o priznavanju prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja – pa stoga tek donošenjem navedenog rješenja, kojim mu je to pravo priznato, korisnik stječe pravni temelj za isplatu svog potraživanja.“

 

Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja, uz obrazloženje da je o pravu tužitelja na predmetne naknade pravomoćno odlučeno u upravnom postupku pred nadležnim upravnim tijelima odnosno da je konačnim aktom tuženika odlučeno da tužitelju ne pripada pravo na predmetne naknade.

 

Kako je pravno shvaćanje koje je u ovom postupku izneseno po drugostupanjskom sudu podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci Revr-395/2016-2 od 22. listopada 2019., to se treće postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. III. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. veljače 2021.