- 1 -              Rev 2313/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2313/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d. (OIB: ... ) (ranije: J. d.d.) Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G., protiv tuženika Ž. S. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., B., radi regresa, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3100/16-2 od 3. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1281/15 od 24. ožujka 2016., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3100/16-2 od 3. travnja 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1281/15 od 24. ožujka 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime regresa isplatiti tužitelju J. d.d. Podružnica S. iznos od 20.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 20.000,00 kn teče od 14. siječnja 2006., a na iznos od 250,00 kn teče od 10. prosinca 2005. sve do isplate, u roku od 15 dana. Točkom 2. naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 13.092,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-12581/15 od 24. ožujka 2016.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog materijalnopravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju te ukinuti nižestupanjske presude. Traži trošak za sastav revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj u cijelosti osporava revizijske navode tuženika i predlaže njegovu reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalno pravnog ili postupovno pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi članka 392. stavka 2. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvora prava koje se na to pitanje odnose.

 

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije u smislu odredbe ovog zakona ovaj sud je našao da su pitanja zbog kojeg je revizija izjavljena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja kao društva za osiguranje za isplatu iznosa od 20.250,00 kn koji iznos je isplatio oštećenicima, a zbog štete na njihovim vozilima nastale 8. listopada 2005., a za koju štetu je prema tvrdnji tužitelja odgovoran tuženik.

 

U postupcima pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tuženik skrivio prometnu nezgodu koja se dogodila 8. listopada 2005. u S., u kojoj prometnoj nezgodi su oštećena vozila budući da tuženik nije prilagodio brzinu kretanja vozila atmosferskim prilikama i stanju kolnika uslijed čega je izgubio nadzor nad vozilom pa je udario u automobil marke O. ...  reg. oznake ... i u automobil marke A. reg. oznake ... . Tom prilikom nije obavijestio policiju i sačekao očevid čime je onemogućio djelatnike policije da provedu alkotestiranje neposredno nakon prometne nezgode i utvrde je li tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola. Iz navedenog utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su izveli zaključak da se samovoljno udaljavanje s mjesta prometne nezgode ima smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, čime je došlo do gubitka prava iz osiguranja, sukladno članku 3. stavku 3. točki b. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, a koji Uvjeti su sastavni dio Ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

 

Tuženik u reviziji ističe slijedeća pitanja:

„1. Može li se okolnost da se vozač, ovdje tuženik, nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode, smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, tj. da je pod utjecajem alkohola?

2.Može li vozač, ovdje tuženik, zbog napuštanja mjesta nezgode izgubiti svoja prava iz obveznog osiguranja iz automobilske odgovornosti?

3. Ima li smatrati ništavom odredba čl. 3. stavak 3. točka b) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koja predviđa gubitak prava iz osiguranja ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-551/2010 od 19. siječnja 2011., Rev-405/2010 od 24. studenoga 2010., Rev-1067/2004 od 16. studenoga 2005. i Rev-2118/11 od 29. travnja 2015.

 

Okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može se smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, pa time niti da je bio pod utjecajem alkohola. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 560/11 od 30. studenoga 2011. U tom predmetu nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pošavši od utvrđenja da je tuženik skrivio prometnu nezgodu 13. prosinca 2006., da je osiguraniku tužitelja tužitelj isplatio iznos od 12.125,00 kn, te da je tuženik mjesto događaja napustio, a bez da je prethodno obavijestio policiju i sačekao očevid pa su smatrali da je time onemogućio djelatnike policije da provedu alko-testiranje i utvrde je li tuženik u trenutku nastanka nezgode bio pod utjecajem alkohola. U takvoj činjeničnoj situaciji, kada alkoholiziranost tuženika nije bila ni na koji način utvrđivana, revizijski sud je zaključio da okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode ne može se smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, pa time ni da je tuženik bio pod utjecajem alkohola te stoga tuženik nije izgubio svoja prava iz osiguranja u smislu odredbe članka 3. Uvjeta.

 

Nadalje sud u toj odluci obrazlaže da prema odredbi članka 176. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 105/04, dalje: ZSPC) sudionik u prometnoj nezgodi u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen ili je nastala veća materijalna šteta, dužan je: ostati na mjestu prometne nezgode te poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti, posebno o prometnoj nezgodi obavijestiti najbližu policijsku upravu ili postaju i vratiti se na mjesto prometne nezgode te sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid. U uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju propisano je u članku 3. stavku 1. točka 3.b) da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode kao vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, a smatra se da je pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode odbio podvrći ispitivanju o alkoholiziranosti.

 

Pobijana drugostupanjska odluka u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u suprotnosti je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda, iz prije navedene odluke, pa su postavljena pitanja važna za jedinstvo u primjeni prava.

 

Slijedom navedenog, a kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer nisu raspravljene sve odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Zagreb, 10. veljače 2021.