1                         Poslovni broj: Kž-153/2020-4

                                                                                                                         

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. D., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1971/2017-42 od 25. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

 

1.Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

2.Žalba oštećenika O.P.G. iz Z., odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu stavio je van snage kazneni nalog, te je temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženika Z. D. oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. st. 1. KZ/97.

 

Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećena O.P.G. Z., se s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 30.430,00 kn upućuje na parnicu.

 

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 optuženik se oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti

 

Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalbu je podnio i oštećenik O.P.G. Z., po opunomoćenici T. M. P., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

U skladu sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na razgledanje, te je dopisom broj KŽ-DO-180/2020 od 2. lipnja 2020. vraćen sudu na nadležni postupak.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a žalba oštećenika nije dopuštena.

 

Državni odvjetnik u žalbi ističe da prvostupanjski sud presudu temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Prije svega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije dokazana prijevarna namjera na strani optuženika Z. D. u trenutku kada je sklapao ugovor s oštećenikom O.P.G. u Z. koji se odnosi na školovanje njegovog sina L. D. i to pri upisu u 3. razred gimnazije. Državni odvjetnik smatra da rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da je na strani optuženika postojala prijevarna namjera, tj. da je svjesno lažno prikazao ravnatelju oštećenika da će kao roditelj redovito plaćati školarinu u 10 jednakih rata, time da školarina ukupno iznosi 34.650,00 kn, a optuženik je uplatio samo prvu ratu u iznosu od 5.000,00 kn.

 

Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da sin optuženika L. D. nije redovito pohađao nastavu u školi, tako da je izostao ukupno 738 sati, a na nastavi je bio samo 442 sata. Iz prikupljene dokumentacije je vidljivo da sin optuženika nije u potpunosti položio niti razlikovne ispite koji su trebali biti uvjet za upis u 3. razred gimnazije, a na kraju prvog polugodišta školske godine 2011./2012. bio je ocijenjen samo iz predmeta engleski jezik, dok iz svih ostalih predmeta uopće nije bio ocijenjen, a na kraju drugog polugodišta bio je neocijenjen iz svih predmeta.

 

Prema tome, ako se pravilno interpretira čl. 8. toč. 3. Ugovora o školovanju, a kako to čini i prvostupanjski sud, vidljivo je da se ugovor može raskinuti ako učenik ne ispunjava ugovorne obveze i dužnosti, a to se svakako odnosi na izostanke sa nastave koji nisu opravdani. Prema tome, zaključak prvostupanjskog suda da zbog neizvršavanja školskih obveza optuženikovog sina, nije postojala niti obveza optuženika da redovito podmiruje školarinu, a koju obvezu je preuzeo potpisivanjem ugovora o školovanju. Prema tome, zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženik svjesno i s prijevarnom namjerom doveo u zabludu oštećenika prilikom zaključenja ugovora, je opravdan i utemeljen na provedenim dokazima.

Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da optuženik nije postupao s prijevarnom namjerom niti u trenutku kada je oštećeniku 29. lipnja 2012. izdao bianko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn  kao osiguranje da će podmiriti troškove školovanja, jer iz iskaza svjedoka T. K., vlasnika oštećenika, jasno proizlazi da je on bio upoznat sa činjenicom da u trenutku kada mu je optuženik izdao tu bianko zadužnicu, optuženik nema otvoren niti jedan račun u banci, pa dakle niti novčanih sredstava iz kojih bi se mogla naplatiti ova zadužnica. Stoga su neosnovane tvrdnje iz žalbe da je optuženik izdavanjem te zadužnice doveo u zabludu vlasnika oštećenika. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilan je stav iznesen u pobijanoj presudi da se ovdje radi o građanskopravnom odnosu, te da nisu dokazani elementi kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97. Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika.

 

Oštećenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Odredbom čl. 464. st. 4. ZKP/08 propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, osim u slučaju ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, a u kom slučaju oštećenik bi mogao podnijeti žalbu zbog svih žalbenih osnova. Kako u ovom kaznenom postupku državni odvjetnik od samog početka poduzima progon, to žalba oštećenika zbog istaknutih žalbenih osnova nije dopuštena.

 

Stoga je temeljem čl. 480. st. 1. ZKP/08 žalba oštećenika odbačena kao nedopuštena.

 

Prvostupanjska presuda ispitana je i temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio povrede zakona na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

Stoga je temeljem čl. 482. i 480. st. 1. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

Bjelovar, 10. veljače 2021.