- 1 -              Revd 535/2021-2

Broj: Revd 535/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. P. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u O. društvu M. - L. - B. - T., d.o.o. Z. protiv tuženice Financijske agencije, Z., ..., OIB: ..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4119/2018-4 od 15. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3751/16-24 od 30. travnja 2018., na sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4119/2018-4 od 15. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3751/16-24 od 30. travnja 2018., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog tužitelja nije odgovoreno.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.

Pitanje postavljeno u prijedlogu glasi:

„Da li se o pitanju ima li tužitelj pravo potraživanja zatezne kamate na onaj dio njegove bruto plaće iz kojeg se plaća porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada može ponovno odlučivati izvan parničnog postupka u radnom sporu u kojem je već pravomoćno odlučeno o njegovom potraživanju bruto plaće i pripadajućim kamatama?“

Kao razlog važnosti tog pitanja tužitelj problematizira primjenjivost u konkretnom slučaju pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017. na koje su uputili nižestupanjski sudovi donoseći pobijanu presudu te u tom smislu ukazuje na sadržaj pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4543/08 (donesena po tužbi istog tužitelja, ali u sporu s poslodavcem, radi isplate plaće) smatrajući da s obzirom na odluku u toj pravnoj stvari istaknuto shvaćanje revizijskog suda nije primjenjivo.

Međutim, izostali su u prijedlogu valjani razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385. A st. 1. ZPP jer, u pogledu postavljenog pitanja u prijedlogu, nema suprotstavljenosti pravnih shvaćanja u odlukama koje navodi predlagatelj i pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana odluka. Naime, propušteno je u prijedlogu ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi upravo o postavljenom pravnom pitanju bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi možebitno zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 10. veljače 2021.