- 1 -              Revd 2621/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2621/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1221/19-3 od 7. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-606/17-29 od 11. lipnja 2019., na sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1221/19-3 od 7. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-606/17-29 od 11. lipnja 2019., radi slijedećih pravnih  pitanja:

 

- Koje je značenje potpisa radnika na evidenciji radnog vremena koju je po zakonu dužan voditi poslodavac, da li je radnik (u konkretnom slučaju djelatna vojna osoba) svojim potpisom na Evidenciji radnog vremena Ministarstva obrane Republike Hrvatske bezrezervno prihvatio kao istinit njezin sadržaj u pogledu upisane satnice radnog vremena, upisanih vrsta službe i iskazanih sati po pojedinim osnovama ili pak treba smatrati da radnik svojim potpisom samo potvrđuje da mu je poslodavac predočio evidenciju radnog vremena na uvid?

 

- Da li je sud dužan pozvati vještaka na očitovanje u pogledu konkretnih i obrazloženih prigovora koje stranka iznosi na Nalaz i mišljenje, odnosno predstavlja li propust suda da pozove vještaka da izloži nalaz i mišljenje, bilo pisano bilo usmeno na raspravi i razjasni sporne okolnosti, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a?

 

- Da li okolnost da poslodavac, vodeći evidencije radnog vremena ne iskazuje noćni rad u zasebnoj rubrici, iako noćni rad proizlazi iz upisanog radnog vremena, eliminira pravo tužitelja da potražuje isplatu dodataka na plaću za noćni rad?

 

U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-127/19 od 8. travnja 2019. i Gž R-91/19-2 od 1. lipnja 2020., Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-391/18 od 13. prosinca 2018., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2384/11-3 od 19. siječnja 2012., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-79/19-2 od 12. svibnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1183/19-3 od 17. travnja 2020., Gž R-1233/19-3 od 11. svibnja 2020., Gž R-1222/19-3 od 17. travnja 2020., kao i u odluci ovoga revizijskog suda broj Rev 37773/18-2 od 8. siječnja 2019.

 

Na prijedlog za dopuštenje nije odgovoreno.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, prvo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja (kojem dokaznom sredstvu valja dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenice koliko je prekovremenih sati tužitelj ostvario; ovjerenoj evidenciji radnog vremena ili iskazima svjedoka i tužitelja) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog  slučaja, a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Isto tako, niti drugo pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbama čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP i čl. 260. ZPP, koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti.

 

Naposljetku, ni treće postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se istim pitanjem dovodi u pitanje ocjena dokaza (evidencije radnog vremena, a s obzirom na to kako se u njoj vode rubrike i što se u koju rubriku upisuje) pa je isto pitanje, jednako kao i prvo postavljeno pitanje, činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog  slučaja i kao takvo nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 10. veljače 2021.