- 1 -              Rev 827/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 827/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barač - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz R., kojeg zastupa punomoćnik P. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika B. V. iz R., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik iz R., radi utvrđenja i upisa prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1617/2012 od 4. prosinca 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1286/08 od 9. studenog 2011., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja V. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1286/08 od 9. studenog 2011., odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao vlasništvo 20% poslovnih udjela tuženika u trgovačkom društvu C. d.o.o., što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis tužiteljevog prava u knjigu poslovnih udjela navedenog trgovačkog društva (toč. 1 izreke), te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.975,00 kn, u roku od 8 dana ( toč.2. izreke)

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1617/2012 od 4. prosinca 2013. suđeno je:

 

"1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1286/08 od 9. studenoga 2011. godine potvrđuje, u točki I. izreke i djelomično u točki II. izreke za iznos od 23.900,00 kn.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II. izreke za iznos od 3.075,00 kn (preko iznosa od 23.900,00 kn do iznosa od 26.975,00 kn), i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.075,00 kn."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske odluke, usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka i revizije.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 441.000,00 kuna.

 

Kod takve procesne situacije (kad je protiv pobijane presude dopušteno podnijeti tzv. redovnu reviziju) nema mjesta podnošenju tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, kako je to učinio tužitelj. Stoga, bez obzira na sadržaj, ovaj sud je s revizijom tužitelja postupao kao da se radi o tzv. redovnoj reviziji te je, polazeći od odredbe čl. 392.a ZPP, pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

S obzirom na to da u reviziji tužitelj ne obrazlaže postojanje bitnih povreda odredaba postupka, to ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

 

Sadržajno, u obrazloženju revizijskih razloga tužitelj, u bitnom, osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao vlasništvo 20% poslovnih udjela tuženika u trgovačkom društvu C. d.o.o., što mu je tuženik dužan priznati te trpjeti upis tužiteljevog prava u knjigu poslovnih udjela navedenog trgovačkog društva.

 

Nižestupanjski sudovi, nakon provedenog postupka, prihvaćaju tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, uz zaključak da "(…) iz jedinog dostavljenog dokaza uz tužbu, navedenog ugovora o zajmu od 14. ožujka 1996., nije moguće zaključivati o postojanju obveze tuženika prema tužitelju, budući tuženik nije ugovorna stranka tog ugovora (…), pa odbijaju tužbeni zahtjev. Nadalje, zaključuju da tužitelj nije ni nije predlagao konkretne dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 7. st. 1. ZPP) vezano za posudbu iznosa od 60.000,00 DEM.

 

Odredbom čl. 7. ZPP određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

Prema odredbi čl. 221a. ZPP sud će, u situaciji kad na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Primjena ovog pravila ide na štetu one strane koja je bila dužna dokazati postajanje određene činjenice.

 

Odredbom čl. 286. st. 1 i 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) određeno je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku osim ako je zakonom drugačije određeno, dok zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za kasnije izmjene i dopune.

 

Odredbom čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj 111/93, 34/99, 50/00, 118/03 i 107/07 - dalje: ZTD) određeno je da je za prijenos poslovnog udjela potreban oblik javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik.

 

Polazeći od nespornih utvrđenja da je tužitelj bio u ugovornom odnosu sa L. -C. d.o.o. R., a ne sa tuženikom te da nije dokazao da bi sklopio ugovor o prijenosu poslovnih udjela u propisanoj formi sa tuženikom (sam navodi da je sklopio usmeni ugovor), to su sudovi valjani primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

 

Slijedom izloženog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.