- 1 - Revd 3996/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika H. D. r. d.d., OIB ..., M., ...., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz D., protiv tuženice-protutužiteljice J. B., OIB ..., iz K., ..., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici iz S., radi iseljenja, predaje i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice-protutužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1289/2019-2 od 30. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-6/16 od 26. veljače 2019., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tuženica-protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1289/2019-2 od 30. lipnja 2020.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer se dijelom radi o pitanjima koja su činjenična pa odgovor na ista ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dok se dijelom radi o pitanjima koja polaze od utvrđenja suprotnih utvrđenjima u konkretnom predmetu. Isto tako za odgovoriti je predlagateljici kako i odluke na koje se poziva u odnosu na postavljena pitanja ne predstavljaju razlog važnosti. To stoga jer se u istim odlukama radi o različitim činjeničnim utvrđenjima od utvrđenja u konkretnom predmetu pa stoga navedene odluke nisu primjenjive u predmetnom slučaju.
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja, ista pitanja nisu važna, a niti su navedeni adekvatni razlozi važnosti, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
