Poslovni broj: II Kž-22/2021-5

Poslovni broj: II Kž-22/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Peto Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog N. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-3/21-6 (K-2/2021.) od 22. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog N. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-3/21-6 (K-2/2021.) od 22. siječnja 2021., u tijeku  postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-43/2020. od 28. listopada 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov 18/2020. od 1. veljače 2020., protiv optuženog N. R., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog N. R. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi N. R., po branitelju odvjetniku T. M., ne navodeći žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se istražni zatvor optuženiku ukine odnosno „zamijeni sa nekom od mjera opreza.“

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što u suštini predstavlja prigovor pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o produljenju istražnog zatvora protiv optuženog N. R.. To se odnosi na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. i na postojanje posebnih okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je pravilno zaključio da se u ovom stadiju postupka svrha istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud zaključio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo što proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te dokaze je već optužno vijeće dostatno analiziralo u mjeri koja je potreba za dovoljan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Ocjenu pak tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to, pa žalbeni navodi kojim žalitelj tumači dostupne dokaze u odnosu na inkriminirani događaj nisu od značaja.

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela, koje, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na iskazanu odlučnost i agresivnost. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koja se tereti, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život optuženika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva. Višestruka dosadašnja osuđivanost optuženika za razna kaznena djela, pa tako i djela sa elementima nasilja, (što je već razmatrano i detaljno obrazloženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž 488/2020. od 23. studenog 2020. s lista 360 spisa) i to u deset navrata, u kontinuitetu u razdoblju od 2004. do 2016., pored činjenice da je sada optuženik osnovano sumnjiv za terećeno kazneno djelo, upućuju da ni izricane, redom bezuvjetne kazne zatvora nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela.

Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s ozbiljnim i trajnim poremećajem ličnosti pretežito disocijalnog tipa kod kojeg je prisutna i ovisnost o opijatima i s dijagnozom epilepsije pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih

kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud precijenio odnosno pogrešno ocijenio značaj tih okolnosti.

Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog N. R. drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj. U istražni zatvor optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 30. svibnja 2020. pa nadalje.

Nadalje, u žalbi optuženik ističe da je mjesecima bio jedina pomoć u svakodnevnim potrebama žrtve koja je živjela sama i kojoj je zbog zdravstvenog stanja bila nužna pomoć. Međutim, ti navodi su bez značaja za opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. kraj svih okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. veljače 2021.