- 1 -              Revd 3902/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3902/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz K. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. R. J., OIB: … i 2. I. J., OIB: …, oboje iz K. L., zastupanih po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-717/2020-2 od 9. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5272/18-18 od 12. ožujka 2020., na sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-717/2020-2 od 9. rujna 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5272/18-18 od 12. ožujka 2020. i odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika R. J. te naloženo tužiteljici da tom tuženiku nadoknadi parnične troškove u svoti od 12.187,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Tuženici na prijedlog nisu odgovorili.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Tužiteljica u prijedlogu navodi slijedeća pitanja:

 

„1. Da li je sud pravilno primijenio čl. 8. Zakona o parničnom postupku kada se u obrazloženju presude navodi kako tužitelj nije dokazao kako je novac namijenjen za svrhe iz čl. 44. Obiteljskog zakona kada je navedeno u suprotnosti s iskazima tuženika u postupku?

 

2. Da li je sud pravilno primijenio čl. 8. Zakona o parničnom postupku kada donosi presudu koja je u suprotnosti s iskazima svjedoka i stranaka u postupku?

 

3. Da li bračni drugovi solidarno odgovaraju za obveze koje je preuzeo jedan bračni drug za životne potrebe uz znanje drugog bračnog druga?“

 

Kao razlog važnosti navedenih pitanja (1. i 2.) predlagateljica ukazuje na sadržaj odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-2872/15 od 1. listopada 2019., Rev x-695/18 od 2. srpnja 2019. i Rev x-372/18 od 20. veljače 2019., a za 3. postavljeno pitanje na pravna shvaćanja izražena u odlukama revizijskog suda poslovni broj Rev-1300/2007 od 19. ožujka 2008. i Rev-2425/1995 od 15. travnja 1999., odnosno u presudi Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-209/2019 od 13. studenoga 2019. Smatra da pobijana presuda odstupa od navedene prakse pa da su stoga navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Postavljena pitanja 1. i 2. se u suštini odnose na to jesu li nižestupanjski sudovi eventualno propustili: ocijeniti izvedene dokaze i obrazložiti u odluci neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagateljica smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji tužiteljica smatra pravilnim što su pitanja postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Što se 3. postavljenog pitanja tiče, vijeće je ocijenilo da niti to pitanje nije važno pitanje u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer od odgovora na isto ne ovisi odluka u sporu. Naime, pobijana presuda temelji se na utvrđenju da je tužiteljica novac davala samo 2. tuženici, da je novac uplaćen na ima zajedničke kćeri 1. i 2. tuženika bio također namijenjen 2. tuženici te nije dokazano da bi bio namijenjen za svrhe propisane odredbom čl. 44. Obiteljskog zakona, dok tužiteljica u pitanju polazi od nedokazane činjenične tvrdeći da bi novac bio namijenjene za svrhe propisane odredbom čl. 44. Obiteljskog zakona, pa stoga ni u odnosu na to pitanje nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije.

 

Na osnovi svega iznesenog, a na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo je odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 10. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.