Poslovni broj: 7 Gž-940/2020-3

1

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. d.o.o. iz K., kojeg kao punomoćnik zastupa M. V., odvjetnik u P., protiv tuženika H. vode, pravna osoba za upravljanje vodama Z., OIB…., kojeg kao punomoćnica zastupa G. L., dipl.pravnica, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama broj P-528/13-31 od 24. lipnja 2014., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

 

r i j e š i o j e

 

              Žalbe tužitelja i tuženika se uvažuju, te se ukida presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama broj P-521/13-31 od 24. lipnja 2014. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

              O troškovima žalbenog postupka i troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

 

              "I. Dužna je tuženica na ime naknade štete nadoknaditi tužitelju iznos od 436.946,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja  2008. godine do dana plaćanja zatezne kamate  prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženici da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 86.866,26 kuna u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 73.269,30 kuna odbija kao neosnovan."

 

              Protiv te odluke stranke su izjavile pravodobne žalbe s tim da tužitelj žalbom pobija odbijajući dio točke II. izreke pobijane odluke, a tuženik žalbom pobija točku I. i točku II. izreke u dijelu kojim su dosuđeni parnični troškovi.

 

              Tužitelj u žalbi ne naznačuje iz kojih razloga pobija pobijajući dio odluke, odnosno iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra da mu je trebalo dosuditi troškove kako je to zatraženo, dok tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

              Žalbama se traži da se iste uvaže i postupi sukladno traženjima.

 

              Na žalbu tuženika je odgovoreno.

 

              Povodom žalbi stranaka ovaj sud je donio odluku Gž-1260/14 od 30. rujna 2015. (list spisa 306-307) kojom je preinačio prvostupanjsku odluku na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i tuženiku dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 31.376,76 kn.

 

              Povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-X-1310/2015-2 od 12. svibnja 2020.) ukinuo je presudu ovoga suda broj Gž-1260/14 od 30. rujna 2015. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

 

              Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je iako se izjava prof. dr.sc. J. Š. s Poljoprivrednog fakulteta u O. ne može prihvatiti kao vještački nalaz i mišljenje, činjenica da jedna visokoškolska ustanova ne može provoditi vještačenje u ovom predmetu, a koje je predloženo od strane tužitelja i to zbog uske povezanosti djelatnika te ustanove i samog tuženika ne može ići na štetu tužitelja smatrajući da tužitelj nije, prema pravilima o teretu dokazivanja, uspio dokazati odgovornost tuženika za naknadu štete u ovom predmetu. Pri tome u prije citiranom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi da vještak prof.dr.sc. J. P. u dva navrata se nije odazvao pozivu zamolbenog suda radi saslušanja već je na prigovor tužitelja jedino dostavljao svoje pisano obrazloženje, te da je time postupljeno suprotno odredbi članka 260. ZPP-a, te da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. J. P. nije jasno kako to da ako je projektirana sigurnost za količinu oborina 126 mm/dan na predmetnom kanalskom sustavu odvodnje, a od večernjim sati 13. studenog do popodnevnih sati 14. studenog 2004. je iznosila 108,2 mm/dan je moguće da manja količina oborina od projektirane količine za sigurnu odvodnju može dovesti do plavljenja poljoprivrednih površina i da to plavljenje nakon toga traje ukupno 5 dana, ako sustav odvodnje pravilno funkcionira, te zašto nije trebalo uključiti crpnu stanicu M., ako su količine oborine bile takve da se radilo o količini koja se pojavljuje svake desete godine, a kako drugostupanjski sud temelji svoju odluku na tom vještačkom nalazu i mišljenju, odnosno da tužitelj nije uspio opovrgnuti taj vještački nalaz i mišljenje, te na temelju pravila o teretu dokazivanja, to je i počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

              Ponovno odlučujući o žalbi tuženika i to glede glavne stvari za istaknuti je da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete nastale na nasadima kupusnjača plati iznos naznačen u izreci pobijane odluke i to sa zateznim kamatama od 17. travnja 2005. do isplate do koje štete je došlo jer tuženik nije održavao kanalsku mrežu u ispravnom stanju zbog čega je došlo do izlijevanja oborinskih voda i plavljenja gotovo cijele površine nasada zimskih kupusnjača

 

              Nakon ukidnih rješenja ovoga suda broj Gž-1040/07 od 4. veljače 2010. (list spisa 167-169) te rješenja broj Gž-108/12 od 2. listopada 2013. (list spisa 260-261) prvostupanjski sud na temelju cjelokupne raspravne građe uzimajući u obzir i izjavu koju je prof. dr.sc. J. Š. sa Poljoprivrednog fakulteta u O. dala punomoćniku tužitelja, prihvatio tužbeni zahtjev s tim da je u razlozima za donošenje takve odluke naveo: "Dakle uzrok poplave je višednevna akumulacija oborina, količinski veća od projektirane razine sigurnosti popraćena sienergijom nedosljednog postupanja po Pravilniku na radu crpne stanice uz mogućnost začepljenja propusta dovelo je do štetnih događaja, plavljenja tužiteljeve proizvodne površine u funkciji. Tužitelj je prema tome dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, radi čega je presuđeno kao u točki I. izreke".

 

              Ovakvim obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud svoj zaključak temelji isključivo na izjavi prof. dr. J. Š. i koji se ne može prihvatiti kao vještački nalaz i mišljenje, a da se pri tome uopće ne osvrće zašto ne prihvaća vještački nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. J. P., presudu čini takvu da se ne može ispitati, pa je time i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju povredu sadržajno ukazuje žalba tuženika.

 

              Pri tome u nastavku postupka u kojem će prvostupanjski sud otkloniti ovu bitnu povredu parničnog postupka treba uzeti u obzir da je neophodno saslušati vještaka prof.dr.sc. J. P. koji se u dva navrata nije odazvao pozivu zamolbenog suda radi saslušanja, te sa istim razjasniti kako je moguće da količina oborina od 108,2 mm/dan je uzrok plavljenja kada je cijeli sustav odvodnje oborinskih vode bio projektiran 126 mm/dan, odnosno u kojem bi roku navedena količina oborina trebala otići s nekretnina tužitelja, odnosno od kakvog je utjecaja da je ukupna količina oborina u razdoblju od 11. – 17. studenog 2004. ukupno 161,7 mm; a glavnica 108,22  mm je bila 13. – 14. studenog 2004. Dakako da pri tome vještak treba razjasniti kako je došao do zaključka i temeljem čega pod točkom 4. vještačkog nalaza i mišljenja (list spisa 88) da je propust koji se tada sastojao od dvije betonske cijevi promjera ϕ =1,00 m bio hidraulički poddimenzioniran  te da su u vrijeme štetnog događaja postojale dodatne dvije cijevi da bi se skratilo trajanje poplava na parceli za najviše 12, s tim da u dopuni vještačkog nalaza i mišljenja (list spisa 198-200) navodi da bi vrijeme plavljenja pod pretpostavkama tj. da je su umjesto dvije postojale četiri odvodne cijevi profila 1 metar i da je crpna postaja M. radila s mogućim kapacitetom da bi isto vrijeme plavljenja bilo skraćeno također 12 sati, odnosno zašto vještak smatra da se prema Pravilniku nije trebala uključiti crpna stanica M. iako su količine oborina takve da se radilo o količini koja se pojavljuje svake desete godine.

 

              Nakon toga, ako i dalje te bitne okolnosti ne budu razriješene odnosno budu i dalje upitne glede relevantne okolnosti što je uzrok plavljenja predmetnog zemljišta, tada je potrebno omogućiti tužitelju koji je u više navrata tijekom postupka i predlagao da se provede novo vještačenje po drugom vještaku u kojem do kraja nije ustrajao (među inim i iz razloga što Agronomski fakultet Sveučilišta u Z., koji je naveo da Zavod za melioraciju istog fakulteta ne može prihvatiti vještačenje u predmetu zbog sukoba interesa, odnosno povezanosti s tuženikom) da se provede vještačenje po drugom adekvatnom vještaku (tijekom postupka traženi su vještaci za hidrotehniku; pa tako je traženo i vještvo od Instituta Građevinarstva Hrvatske, Poslovni centar S. – list spisa 49; koji nije prihvatio vještvo zbog prezauzetosti – list spisa 50) i to na okolnosti koji je uzrok plavljenja predmetnog zemljišta.

 

              Dakako da pri svemu tome treba uzeti u obzir da je teret dokaza na tužitelju, te da se izjava prof. dr. J. Š. s Poljoprivrednog fakulteta u O. ne može prihvatiti kao vještački nalaz, kao i navod poljoprivrednog vještaka N. O. dipl. ing. agronomije, jer zadaća istog vještaka i nije bila da utvrđuje uzrok plavljenja predmetnog zemljišta nego utvrđivanja štete na nasadima, te da je još od Novele ZPP-a ("Narodne novine", broj 117/03) izmijenjena u cijelosti ranije važeća odredba članka 7. ZPP-a napuštanjem načela istraživanja materijalne istine po službenoj dužnosti, jer su prema sada važećoj odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tako da sud više i nema ovlaštenje izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile tako da se odluka i donosi na temelju stranačke istine.

 

              Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari o kojoj ovisi i odluka o troškovima to je povodom žalbi stranka (jer su obje stranke izjavile žalbu protiv odluke o troškovima u dijelu u kojem nisu uspjele u tom zahtjevu) trebalo ukinuti i odluku o troškovima.

 

              O troškovima nastalim u žalbenom postupku i povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a), te je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

              Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, s tim što će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem, a temeljem članka 371. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 10. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović