1

Broj: Pž-1169/2019

 

                                        

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E 

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. F., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), članka 114. stavak 2. cit. Zakona, članka 216. stavak 3. cit. Zakona, članka 238. stavak 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) odlučujući o žalbi okrivljenika A. F., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 18. prosinca 2018. godine, broj: Pp 6 P-1749/18 na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2021.,

 

r i j e š i o  j e

             

              Prihvaća se žalba okrivljenika A. F., kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

           Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik A. F. proglašen je krivim za djela prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 114. stavak 2. cit. Zakona, članka 216. stavak 3. cit. Zakona, članka 238. stavak 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 7.300,00 (sedamtisućatristo) kuna.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u  iznosu od 100,00 (sto) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

 

U žalbi žalitelj navodi da je  bio u istražnom zatvoru u Splitu, pa nije mogao prisustvovati raspravi, a sud ga je osudio bez njegovog očitovanja. On da nije kriv što je bio „iza rešetaka“, te da je policija trebala obavijestiti gdje se on nalazi. Osoba je težeg stupnja poremećaja, te živi od socijalne pomoći. Živi bez struje i vode u napuštenoj baraci. Navodi da je u prometnoj nesreći ostao bez noge. Ističe da se liječi od sljedećih dijagnoza: F070 – organski poremećaj ličnosti, F 62.=, F 10.2 (PTSP) težeg stupnja i F 43. 1., te da nema za lijekove niti hranu. Navodi da nije kriv, te moli da ga se oslobodi u ovom predmetu jer on navedeno nije počinio.

 

              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, a pobijana presuda ukine.

 

              Žalba je osnovana.

 

Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, ovaj sud nalazi da je, u provedenom postupku povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, što je utjecalo na presudu, čime je počinjena relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, na što osnovano žalitelj ukazuje u svojoj žalbi.

 

Iako žalitelj nije pravno označio bitnu povredu postupka, iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da žalitelj ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

Naime, u vezi navoda žalbe okrivljenika da se nije mogao odazvati pozivu prvostupanjskog suda za ročište (zakazano za dan 30. studenog 2019. godine) jer se nalazio u Istražnom zatvoru u Zadru, te je osuđen bez očitovanja, pa nije mogao primiti poziv za sud za navedeno ročište, ovaj sud zatražio je od prvostupanjskog suda svojim dopisom od 20. siječnja 2021. godine provjeru ovih žalbenih navoda okrivljenika te je uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zadru, klasa: 053-01/21-01/204, ur. broj: 514-10-06-13-02/3-21-2 od 29. siječnja 2021. godine utvrđeno da se je okrivljenik A. ., OIB: xxx, sin N., rođen xxxx godine, nalazio dva puta na izvršavanju mjere istražnog zatvora i to: prvi puta od 8. travnja 2018. godine (uhićen 7. travnja 2018. godine) do 6. srpnja 2018. godine (pušten na slobodu) i drugi puta od 17. kolovoza 2018. godine (uhićen 16. kolovoza 2018. godine) do 16. studenog 2018. godine (pušten na slobodu), dakle u vrijeme kada je pozivan na ročišta. Iz stanja spisa vidljivo je da je istome pokušana dostava poziva u dane 9. svibnja 2018. godine, 2. lipnja 2018., 15. lipnja 2018. i dana 15. listopada 2018. godine na adresu B., O. xx, te se stoga okrivljenik nije mogao odazvati na navedeno ročište zakazano za dan 30. studeni 2018. godine za koje mu je poziv uručen putem oglasne ploče suda, jer se je u vrijeme dostave gore navedenih poziva nalazio u istražnom zatvoru u Zadru, gdje mu je poziv trebao biti uručen, a što je nesporno da u postupku nije učinjeno, pa isti kako to navodi u žalbi nije imao saznanja o navedenom ročištu.

 

Stoga nisu bili niti ispunjeni uvjeti za stavljanje poziva za ročište 30. studenog 2018. godine na oglasnu ploču, jer se okrivljenik u vrijeme kada je pokušana dostava poziva za ročišta u gore navedene dane nalazio u Istražnom zatvoru u Zadru, pa stoga nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 145. stavak 5. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik koji se je nalazio u Istražnom zatvoru nije izbjegavao primitak poziva, već za iste nije niti mogao znati budući su isti slani na adresu prebivališta, pa stoga nije bilo osnove za stavljanje poziva za ročište 30. studenog 2018. godine na oglasnu ploču suda, pri čemu je dakle, potpuno irelevantno što se je okrivljenik u vrijeme samog održavanja ročišta  dana 30. studenog 2018. godine nalazio na slobodi, s obzirom da na navedeno ročište nije bio pozvan sukladno zakonu.

 

Člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona propisano je da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

 

Dakle, okrivljeniku se sukladno cit. zakonskoj odredbi moralo omogućiti iznošenje obrane u postupku, a što u konkretnom predmetu evidentno nije učinjeno.

 

Kako se je okrivljenik u vrijeme dostavljanja poziva za ročišta u ovom predmetu dana 9. svibnja 2018. godine, 2. lipnja 2018., 15. lipnja 2018. i dana 15. listopada 2018. godine nalazio u istražnom zatvoru, a što je utvrđeno uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zadru, klasa: 053-01/21-01/204, ur. broj: 514-10-06-13-02/3-21-2 od 29. siječnja 2021. godine, te za navedene pozive nije znao, to se dostava poziva okrivljeniku putem oglasne ploče ne smatra uredno obavljenom, čime je prvostupanjski sud, u ovom postupku povrijedio pravo obrane okrivljenika, jer dostava poziva za navedeno ročište nije uredno obavljena što je utjecalo na zakonitost presude i time je počinio relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

Stoga je, sukladno članku 206. stavku 1. Prekršajnog zakona, prihvaćanjem žalbe okrivljenika osnovanom, pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem i provesti postupak na zakoniti način, a zatim, analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrditi sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, te vodeći računa i o ostalim žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

              Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 10. veljače 2021.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.