- 1 -              Revd 541/2021-2

Broj: Revd 541/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4190/2018-2 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3430/2017-54 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4190/2018-2 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3430/2017-54 od 29. ožujka 2018.

Odgovor na prijedlog nije podnesen.

Prijedlog tuženika nije dopušten.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, glede prvog pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako primjerice u Rev-2717/15 od 16. listopada 2018., Rev-2710/2016-2 od 24. listopada 2018., Rev-715/10 od 23. veljače 2011. i dr.) koju nije potrebno preispitivati. Drugo je pitanje zapravo u svojoj suštini činjeničnopravne naravi radi čega kao takvo ne može predstavljati pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom toga, obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao izreci.

Zagreb, 10. veljače 2021.