Poslovni broj Gž-4120/2020-2

             

 

                           

 

 

 

                                    Poslovni broj Gž-4120/2020-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., protiv tuženika L. D. „V.“ K. iz H. Ž., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-393/2020 od 20. srpnja 2020., 10. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-393/2020 od 20. srpnja 2020.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom rješenjem, u točki I. izreke, prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim, dok je točkom II. izreke određeno da će se nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

 

Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 9.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i troška parničnog postupka. Nadalje, utvrđuje da je predmetni spor regresni spor, a ne spor radi naknade štete koju je počinila divljač, budući da je tužitelj oštećeniku već nadoknadio štetu, slijedom čega da odredba članka 85. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 i 99/18; dalje ZL/05) ne dolazi u primjenu. S obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 34.b točke 1. ZPP-a, kojom je, između ostalog, propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ZPP-u uvijek sude općinski sudovi, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, uz obrazloženje da su obje stranke pravne osobe, a nije riječ o sporu u kojem prema ZPP-u sude općinski sudovi.

 

Pobijano rješenje je pravilno i zakonito, ali iz drugih razloga.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda.             

 

Prvenstveno valja navesti da, s obzirom da je tužba u predmetnom postupku podnesena 16. srpnja 2020, a da je pobijano rješenje doneseno 20. srpnja 2020., u primjenu ne dolazi ZL/05, već Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje ZL/18), koji u odredbi članka 106. propisuje da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje važiti ZL/05.

 

Međutim, ZL/18 u svojim odredbama posebno ne propisuje nadležnost sudova u sporovima radi naknade štete koju počini divljač, kao što je to ranije propisivao ZL/05 u odredbi članka 85., slijedom čega su za ocjenu nadležnosti u konkretnom slučaju relevantne odredbe ZPP-a.

 

Odredbom članka 34. b točke 1. ZPP-a propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

 

Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu između pravnih osoba (trgovačko društvo i udruga) radi regresne isplate iznosa od 9.000,00 kuna koje je tužitelj, kao osiguratelj oštećenika, isplatio oštećeniku za štetu na vozilu nastalu udarom u divljač (srnu) koja je istrčala na kolnik u mjestu V. na desetom kilometru i 950 metara DC-1, te da nije riječ o sporu u kojem u prvom stupnju u parničnom postupku uvijek sude općinski sudovi, pravilna je pobijana odluka prvostupanjskog suda.

 

              Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

              Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci, 10. veljače 2021.

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić