- 1 -              I Kž-Us 8/2021-4

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 8/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog N. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 29. prosinca 2020. broj K-Us-17/2018 (Kv I-Us-153/2020), u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog N. Đ.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 557.a stavka 1. točaka c) i d) u vezi s člankom 557.e stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljena je privremena mjera određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 18. srpnja 2019. broj Kv I-Us-91/19-2 (K-Us-22/18) (pravilno je broj: Kv I-Us-89/19-3 (K-Us-17/18-188)), koje je postalo pravomoćno 12. rujna 2019., a koja glasi:

 

,,Na temelju članka 557.a stavak 1. točaka c) i d) i stavak 2. ZKP/08.:

 

1. Županijski sud u Rijeci, OIB ..., R., neće ispuniti dio obveze prema okrivljenom N. Đ. iz M., i to u iznosu od 26.500,00 kuna (dvadesetšesttisućapetstotinakuna) od ukupnog iznosa u visini od 80.000,00 (osamdesettisućakuna), nastalu temeljem rješenja poslovnog broja Kov-Us-11/16, Kv I-Us-22/17 od 26. rujna 2017. godine na ime povrata uplaćene jamčevine.

 

2. Zabranjuje se okrivljenom N. Đ. da primi dio ispunjenja obveze u iznosu od 26.500,00 (dvadesetšesttisućapetstotinakuna) od Županijskog suda u Rijeci, OIB ..., R., nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. broja Kov-Us-11/16, Kv I-Us-22/17 od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva, te da u tom dijelu istom dalje raspolaže.

 

3. Ostavlja se na snazi raniji nalog Županijskom sudu u Rijeci da od iznosa jamstva u visini od 80.000,00 kuna, uplaćenog na ime okrivljenog N. Đ. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15 iznos od 26.500,00 kuna (dvadesetšesttisućapetstotina) s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN ... prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN ... uz model: ... i poziv na broj: ..., na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja Ministarstvo državne imovine.

 

4. Ova privremena mjera, sukladno članku 557.e stavak 2. ZKP/08. može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

5. Ova privremena mjera donosi se u korist Republike Hrvatske.“

 

Protiv tog rješenja je žalbu podnio protivnik osiguranja, optuženi N. Đ. po branitelju, odvjetniku G. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi N. Đ. u žalbi ustraje u tvrdnjama istaknutim u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka da je, dok se optuženik nalazio u istražnom zatvoru, otac optuženika, a ne optuženik, na ime jamčevine uplatio zakonito zarađen novac, a iz kojeg razloga je ostatak jamčevine koji nije obuhvaćen određenom privremenom mjerom osiguranja imovinske koristi i uplaćen upravo na račun njegovog oca. Dakle, optuženik dovodeći u pitanje vlasništvo novčanih sredstva koja su ranije služila kao jamstvo, a sada predstavljaju predmet osiguranja oduzimanja imovinske koristi, tvrdi da je, s obzirom na to da iznos od 26.500,00 kuna predstavlja tražbinu njegovog oca, pobijanim rješenjem ostvarena povreda prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. - ispravak, 76/10. i 5/14.).

 

Prigovarajući nadalje pravilnosti prvostupanjske odluke, optuženik u žalbi ustraje i u dosadašnjem tijeku postupka istaknutoj tvrdnji da je pravomoćno rješenje o povratu jamstva, protiv kojeg rješenja Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog nije podnosio žalbu, u koliziji s pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva i produljuje privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

 

Međutim, naprijed istaknutim ponovljenim žalbenim navodima optuženik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud utemeljuje zaključak da u konkretnom kaznenom predmetu i dalje postoje zakonski uvjeti za primjenu privremene mjere iz članka 557.a stavka 1. točaka c) i d) ZKP/08.

 

Prije svega, žalitelju se opetovano napominje da su jamstvo, kao mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika iz članka 102. ZKP/08., te privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi iz članka 557.a ZKP/08. dva zasebna procesnopravna instituta. Stoga, neovisno o postojanju pravomoćnog rješenja o ukidanju jamstva i povratu jamčevine, nema zapreke za određivanje i produljenje privremene mjere zabrane raspolaganja tražbinom optuženika, a koje potraživanje je proizašlo upravo iz rješenja kojim se jamstvo ukida i nalaže povrat uplaćenog iznosa jamčevine. Prema tome, nema govora o koliziji između pobijanog rješenja i rješenja kojim je određen povrat jamstva, kako se to nastoji prikazati žalbom optuženika.

 

U odnosu na daljnje žalbene prigovore optuženika, treba napomenuti da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da novčani iznos od 26.500,00 kuna, uplaćen na ime jamčevine, predstavlja imovinu optuženikovog oca.

 

Naime, rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 17. prosinca 2015. broj Kir-Us-154/15 kojim je protiv optuženika određen istražni zatvor te određena visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor, nije određeno da jamstvo, u korist optuženika, daje druga osoba.

 

Također, rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 12. siječnja 2016. broj Kir-Us-1/16 kojim je protiv optuženog N. Đ. ukinut istražni zatvor utvrđeno je da je na ime jamstva za optuženog N. Đ. na račun sudskog depozita Županijskog suda u Rijeci putem Hrvatske poštanske banke uplaćen iznos od 80.000,00 kuna, pri čemu iz uplatnice kao potvrde o provedenoj uplati jasno proizlazi da je kao uplatitelj jamčevine naznačen upravo optuženi N. Đ., a ne otac optuženika.

 

Isto tako, rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. broj Kov-Us-11/2016-160 (Kv I-Us-22/17), kojim je jamstvo ukinuto, određeno je da će se povrat jamčevine izvršiti upravo optuženom N. Đ., a ne njegovom ocu, a optuženik protiv tog rješenja optuženik nije podnosio žalbu.

 

Slijedom iznesenog, očito je da novčani iznos od 26.500,00 kuna, nasuprot žalbenim tvrdnjama, predstavlja imovinu optuženog N. Đ., a ne njegovog oca, a pravilnost takvog zaključka ni u najmanjoj mjeri nije dovedena u pitanje žalbom istaknutom okolnosti da je ostatak jamčevine koji nije obuhvaćen određenom privremenom mjerom osiguranja imovinske koristi uplaćen na račun optuženikovog oca. Naime, nakon što je pravomoćnom sudskom odlukom određen povrat uplaćenih novčanih sredstava, optuženik je u mogućnosti slobodno raspolagati vlastitim novcem pa tako i predložiti da se isplata izvrši na račun koji je u vlasništvu druge osobe.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. veljače 2021.