Broj: P Ob-217/2018-19

 

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Broj: P Ob-217/2018-19

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužiteljice R. K., OIB-… iz S. B., zastupana po punomoćniku M. T., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Ž. K., OIB-… iz S. B., zastupan po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon javno održane glavne rasprave dana 11. siječnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika uz punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, 9. veljače 2018.

 

p r e s u d i o     j e

 

I Tužiteljica R. K. iz S. B. odbija se s neosnovanim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da tužiteljica R. K., rođ. Đ., OIB: …, po osnovu bračne stečevine besteretno stekla ½ vlasništva na nekretnini iz zk.ul. 5281 k.o. S. B., i to na: kč.br. 6321/40 – ZGRADA u N.. A. H.-1875 m2 za suvlasnički do od 154/10000 etažno vlasništvo W9, diletacija D1-prizemlje stan br. S12-trosobni stan, od ulaza stan lijevo, sa spremištem u podrumu koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, izbe, roditeljske spavaonice, sobe, ulaznog prostora, etažnog grijanja, kupaone, wc-a i lođe (105-114) ukupne neto korisne površine 79,46 m2.

što joj je tuženik, Ž. K., OIB: …, dužan priznati i o tome izdati valjanu tabularnu ispravu koju će, u protivnom, zamijeniti ova pravomoćna presuda kao i Tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka koliko bude iznosio, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe!" 

 

              II Tužiteljica R. K. iz S. B., dužna je tuženiku Ž. K. iz S. B., naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navodi da je s tuženikom sklopila brak …., da su u braku rođeni I. …. i I. …. i da je u tijeku spor u kojem traži uzdržavanje od tuženika. Navodi da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. broj 5281 k.o. S. B., na stanu koji se nalazi u zgradi u N.. A. H. izgrađenoj na kč.br. 6321/40 od 1875 m2. Stan se nalazi na dilataciji D-1, prizemlje, broj 12, površine od 79,46 m2, a sastoji se od tri sobe, kuhinje, kupaone, WC-a, ulaza, spremišta i lođe. Stan je kupljen 4. studenog 2003. od Republike Hrvatske, Ministarstva, dakle, za vrijeme trajanja braka između stranaka. Obzirom da je tuženik hrvatski ratni vojni invalid stan je kupljen po povlaštenim uvjetima za 50.768,59 kn i zbog okolnosti zajedničkog života s tužiteljicom i dvoje djece. Obzirom da je predmetni stan bračna stečevina u smislu odredbe članka 36. stavak 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19) predlaže da sud u postupku utvrdi da je tužiteljica s te osnove stekla pravo suvlasništva u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 5281 k.o. S. B., na kč.br. 6321/40 Z. u N.. A. H. od 1875 m2, za suvlasnički dio od 154/10000 etažno vlasništvo E-9, dilatacija 9, prizemlje, na stanu S12, trosobni stan, ukupne površine od 79,46 m2, što joj je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva, koju će u suprotnom zamijeniti presuda. 

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetni stan stekao po odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u smislu odredbe članka 7. stavak 1. točka 5. u svezi članka 36. navedenog Zakona, zbog čega se predmetna nekretnina ne može smatrati bračnom stečevinom. Stoga u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice i predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u vjenčani list stranaka, zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u zk.ul. broj 5281 k.o. S. B., Ugovor o kupoprodaji broj … od …., Ugovor o kreditu kod R. A. d.d. Z. od ..., rješenje broj ZS-106/04 o upisu zaloga po Ugovoru o kreditu kod P. B. Z. d.d. Z. od …., Ugovor o kupoprodaji između S. Z. i tvrtke P. d.o.o. S. B. od ..., štednu knjižicu H. A. A. B. d.d. Z., posjetnice za tvrtku O. i M. G., Ugovor o najmu stana od …. i izračun zaštićene najamnine, poziv A. B. od …., spis Ministarstva klasa: …, te su saslušani tužiteljica i tuženik, kao stranke u svrhu dokazivanja.

Među strankama je nesporno da su sklopili brak … u S. B., da su u braku stranaka rođeni I. …. i I. ..., te da je stvarna bračna zajednica između stranaka prestala postojati tijekom 2014. kada je tuženik napustio bračnu zajednicu. Među strankama je nesporno i da je brak razveden …, te da tuženi nakon razvoda braka ima obvezu uzdržavati tužiteljicu u iznosu od 1.250,00 kn mjesečno. Isto je utvrđeno uvidom u vjenčani list parničnih stranaka, te iz iskaza tužiteljice i tuženika.

Među strankama je nesporno da je tuženik predmetni stan, prije kupovine, koristio kao najmoprimac temeljem Ugovora o najmu stana, koji je sklopio s R. H., Ministarstvom …, a plaćao je zaštićenu najamninu u iznosu od 142,27 kn mjesečno. Ugovor o najmu stana je sklopljen temeljem Odluke V. R. H. o provedbi stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata od 16. srpnja 1998. i članka 24. i 25. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96) (stranica 33-34 spisa). Iz Ugovora je utvrđeno da će tuženik predmetni stan koristiti s tužiteljicom, kao suprugom i dvoje djece. Iz izračuna zaštićene najamnine je utvrđeno da tuženik nije imao posebnih pogodnosti kod izračuna najamnine zbog tužiteljice i djece.

Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu je utvrđeno da je ista upisana u zk.ul. broj 5281 k.o. S. B. na kč.br. 6321/40 Z. u N.. A. H. od 1875 m2, 9. suvlasnički dio 154/10000 etažno vlasništvo E-9, stan u prizemlju broj 12, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ulaznog prostora, kupaone, WC-a, lođe i spremišta u podrumu, ukupne površine 79,46 m2, a upisana je u vlasništvu tuženika Ž. K..

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana broj … od …. je utvrđeno da je tuženik kupio predmetni stan od R. H., Ministarstva, za kupoprodajnu cijenu od 50.768,59 kn. Kupac se obvezao jednokratno uplatiti kupoprodajnu cijenu. Iz izračuna cijene stana jednokratnom uplatom od 4. studenog 2003., koji je priložen uz navedeni Ugovor, je utvrđeno da je tuženik predmetni stan kupio po povlaštenim uvjetima, da je prodajna cijena predmetnog stana bez popusta 414.437,51 kn, da je tuženik ostvario osobni popust na kupoprodajnu cijenu stana od 37,50%, na radni staž 7,50%, na način plaćanja 30%, te dodatni popust na jednokratno plaćanja 20%. Utvrđeno je da tuženik nije ostvario popust na djecu, obzirom da je u toj rubrici upisano 0,00, pa je ugovorena kupoprodajna cijena određena iznosom od 50.768,59 kn.

Iz suglasnih iskaza tužiteljice i tuženika je utvrđeno da su tijekom trajanja braka oboje bili zaposleni do 1990. u Tvornici Đ. Đ. S. B., kada su tužiteljica i tuženik ostali bez posla, jer su bili tehnološki višak. Tužiteljica je bila domaćica, te se zaposlila tijekom 2007. ili 2008. u trgovačkom društvu O., a tuženik je otišao u H.V. 1991. i tamo je ostao do odlaska u mirovinu 1995. Nadalje je utvrđeno da je tuženik kao hrvatski ratni vojni invalid 2001. dobio u najam stan od R. H., za koji je plaćao zaštićenu najamninu. Nedugo nakon toga je otkupio predmetni stan za gotovinu, a otkupna cijena je iznosila oko 50.000,00 kn. Tužiteljica i tuženik su iskazali da u tom trenutku nisu imali ušteđevine, pa je tuženik taj iznos posudio od F. G., kojem je taj iznos vraćen. Tužiteljica tvrda da je iznos vraćen u obrocima po 50,00 € mjesečno, dok stan nije otplaćen. Tuženik tvrdi da je F. G. vratio dio duga u obrocima po 50,00 € mjesečno, pet ili šest obroka znači do 300,00 €, a ostatak duga je platio odjednom iz novca koji je dobio prodajom dionica P. L. P. i R. P., dionice je dobio od R. H., kao ratni vojni invalid. Novac dobiven prodajom dionica  je bio dovoljan za otplatu kupoprodajne cijene stana. Kako nije mogao odmah dobiti novac od prodanih dionica, morao je posuditi novac od F. G., koji je podigao kredit po kojem mu je tuženik bio jamac, zato je  tuženiku dao 50.000,00 kn iz novca dobivenog kreditom. Uglavnom novac je vratio F. G. nakon pet ili šest mjeseci, računajući od posudbe.

Tužiteljica nije osporila da je tuženik kupoprodajnu cijenu stana od oko 50.000,00 kn, platio iz novca polučenog prodajom dionica P. L. P. i R. P., koje dionice je tuženik dobio kao hrvatski ratni vojni invalid.

Obzirom da je predmetna nekretnina kupljena 4. studenog 2003. na ovaj slučaj se primjenjuje Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 dalje: ObZ/03), koji je bio  na snazi u to vrijeme.

              Prema odredbi članka 248. ObZ-a bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine. Prema odredbi članak 253. stavak 2. ObZ-a vlastita imovina bračnog druga je ona imovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ObZ-a (darovanje, nasljeđivanje i sl.).

              Prema odredbi članka 249. ObZ-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Među parničnim strankama nije sporno da nisu sklopili bračni ugovor. 

              Analizom provedenih dokaza u postupku je nesporno utvrđeno da su parnične stranke bile u braku od …. do razvoda …. Nesporno je utvrđeno da je stvarna bračna zajednica između stranaka prestala postojati tijekom 2014., dakle za vrijeme važenja ObZ/03. Iz Ugovora o kupoprodaji stana broj … od …. je utvrđeno da je tuženik kupio predmetni stan od R. H., Ministarstva po povlaštenim uvjetima, za kupoprodajnu cijenu od 50.768,59 kn, jer je ostvario osobni popust zbog radnog staža i načina plaćanja, te dodatni popust na jednokratno plaćanje. Prodajna cijena stana je iznosila 414.437,51 kn, a kako je tuženik otplatio jednokratno prodajnu cijenu u iznosu od 50.768,59 kn, proizlazi da je tuženik platio 12,00% cijene stana, jer je dobio osobni popust i dodatni popust od 88%. Iz spisa Ministarstva Klasa: … i Klasa: … je utvrđeno, iz sažetka bitnih elemenata za izradu liste prvenstva, da je tuženik ostvario bodove zbog priznatog invaliditeta od 50%, godine stradavanja i radnog staža koji je proveo u H. V. Iz odluke od 3. studenog 2003., kojom je odlučeno da je osnovan tuženikov zahtjev za kupnju stana, je utvrđeno da je tuženik ostvario popuste od 50% zbog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida od 50%. Tuženik nije dobio popust kod otkupa stana zbog činjenice da je u braku i što ima dvoje djece jer iz izračuna cijene stana jednokratnom uplatom (str. 9 spisa) utvrđeno je da tuženik nije ostvario nikakav popust na djecu. Iz iskaza tuženika je utvrđeno da je kupoprodajnu cijenu stana od 50.768,59 kn platio iz novca dobivenog prodajom dionica P. L. P. i R. P., a koje dionice je dobio kao hrvatski ratni vojni invalid od R. H., jer mu je polučeni iznos bio dovoljan za otplatu stana. Tužena nije osporila ove navode tuženika.

              Obzirom da je tuženik kupio predmetni stan od R. H., uz popust od 88%, a koji popust je ostvario kao svoje osobno pravo jer je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, predmetni stan nije bračna stečevina tužiteljice i tuženika, već se radi o posebnoj imovini tuženika koju je isti stekao po odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 94/01, 122/02 i 17/04) koji je u to vrijeme bio na snazi. Tuženik je stan stekao po drugoj osnovi, različitoj od osnove iz članka 248. ObZ/03. Radi se o njegovoj vlastitoj imovini. Sama činjenica da je tuženik u to vrijeme bio u braku s tužiteljicom i da je imao dvoje djece, ne utječe na način stjecanja te imovine i zbog toga ta nekretnina ne može predstavljati bračnu stečevinu.

Tuženik je kupoprodajnu cijenu stana od 50.768,59 kn otplatio novcem dobivenim iz posebne imovine, odnosno prodajom dionica koje je dobio kao hrvatskih ratni vojni invalid iz Domovinskog rata. Tuženik je dionice P. L. P. i R. P. dobio kao ratni vojni invalid prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pa iste također predstavljaju vlastitu  imovinu tuženika stečenu po različitoj osnovi od osnove iz članka 248. ObZ/03. Ovo je utvrđeno iz iskaza tuženika koji je naveo kako je iznos dobiven prodajom dionica, bio dovoljan da plati prodajnu cijenu stana.

Tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje bračne stečevine i stjecanje prava vlasništva na nekretnini u ½ dijela, dakle postavila je stvarno pravni zahtjev. Imajući u vidu utvrđene činjenice da je predmetni stan posebna imovina tuženika, da kupoprodajna cijena stana predstavlja relativno neznatan dio vrijednosti predmetnog stana (12% ili 1/8 dijela stana) i da bi tužiteljica imala eventualno pravo na isplatu polovine tog iznosa (ukoliko nije plaćen iz iznosa dobivenog prodajom dionica) te da tužiteljica nije postavila obvezno pravni zahtjev, već stvarno pravni, sud je odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, jer predmetni stan predstavlja vlastitu imovinu tuženiku, koju je tekao temeljem osnove različite od osnove navedene u odredbi članka 248. ObZ/03, zbog čega predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim traži utvrđenje prava suvlasništva na predmetnom stanu neosnovan, sud je odlučio kao u izreci presude i odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom (o tome presude Vs RH broj Rev-1365/08-2 od 10. veljače 2010. i Žs Split broj Gž-2347/15-2 od 8. prosinca 2016.).

              Kada bi predmetni stan ili njegov dio bio kupljen sredstvima stečenim radom bračnih drugova, tijekom trajanja njihove zajednice, tada bi predstavljao u cijelosti ili djelomično bračnu stečevinu stranaka. U ovom slučaju kupoprodajna cijena od 50.768,59 kn predstavljala je 12% vrijednosti predmetnog stana, pa da su parnične stranke tu kupoprodajnu cijenu otplatile iz sredstava stečenih svojim radom tijekom trajanja bračne zajednice, tužiteljica bi imala pravo na polovinu tog iznosa što predstavlja 6% vrijednosti predmetnog stana. Obzirom na određenu vrijednost stana i visinu jednokratne otplate, tužiteljica bi (ako je sudjelovala u otplati) imala eventualno pravo na obvezno pravni zahtjev prema tuženiku, ovdje takav zahtjev nije postavila.

              Obzirom da je predmetni stan vlastita imovina tuženika, po ocjeni suda irelevantni su navodi tužiteljice, koji se odnose na uknjižbu hipoteke na predmetnom stanu u korist S. B. d.d. O. za dug od 40.000,00 €, navodi stranaka u svezi njihovih plaća i visine mirovine, odnosa stranaka s tvrtkom O. S. B., otplate duga H. A. A. B. d.d. Z., Ugovor o kreditu od R. A. d.d. Z. od …. za kupovinu vozila marke Renault Megan i kod P. B. Z. d.d. Z., Ugovor o kupoprodaji nekretnine S. Z., jer vozila stranaka nisu predmet ovog postupka, niti su navedeni dokazi od utjecaja na ovu pravnu stvar, obzirom da nisu u vezi s načinom stjecanja predmetne nekretnine.

Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) tužena je obvezna naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn. Troškovi se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu obračunato prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištima od 29. svibnja 2020. i 1. srpnja 2020. obračunato prema Tbr. 9. točka 2. Tarife u iznosu od 2 x 1.250,00 kn, zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištima od 16. listopada 2020. i 11. siječnja 2021. obračunato prema Tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 2 x 2.500,00 kn i PDV-a u iznosu od 2.500,00 kn, ukupno 12.500,00 kn. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 250.000,00 kn, odredbama Tarife i popisu troškova uloženom u spis.

              Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi rješenjem Ureda državne uprave u B. P.Ž. od ... temeljem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, a tuženik je oslobođen od plaćanja sudskih pristoji temeljem odredbe članka 11. stavak 1. točka 5. Zakona o sudskim pristojbama, jer je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, što je utvrđeno iz potvrde Ureda državne uprave u B.-P. Ž. od …. 

              Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu 9. veljače 2021.

 

                                                                                                                                    Sudac

 

 

 

                                                                                                                                       Ivanka Šaravanja

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.