- 1 -              Rev 3810/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3810/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. N. F. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici N. Ć. i A. D., odvjetnici u Z., i 2. S. F. Ć., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada M., radi utvrđenja i predaje, odlučujući o reviziji prvotužiteljice i drugotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2208/17 od 7. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-2722/15 od 19. lipnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija prvotužiteljice i drugotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2208/17 od 7. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-2722/15 od 19. lipnja 2017. u dijelu kojim je odbijen drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 218.500,00 eura, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

U preostalom dijelu revizija prvotužiteljice kao i revizija drugotužiteljice odbacuju se kao nedopuštene.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je promjenom regulacijske linije prema plaži, sukladno utvrđenju iz toč. 8. Pogodbe zamjene sklopljene 10. prosinca 1955. godine između P. M. žene J. iz Z. i P. D. kći J. iz Z., s jedne strane i Narodnog odbora Općine M., s druge strane, kao uvjetom zamjene dijela kat. čest. 315/7 , K.O. M. M. u površini od 437 m 2, Narodni odbor Općine M., kao pravni prednik tuženika Grada M., Pogodbom zamjene stekao vlasništvo s 428/8865 dijela kat. čest. 315/7, K.O. M. M., određuje brisanje uknjiženog prava vlasništva na ime i za korist tuženika Grada M., M., i njegovog prednika Narodnog odbora Općine M. kao organa upravljanja općenarodne imovine, koje zemljišnoknjižno stanje je nastalo provedbom rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj broj Z-3874/09 i Z-255/56, utemeljenog na Pogodbi zamjene od 10. prosinca 1955. godine, te uspostava zemljišnoknjižnog staja na 437/865 dijela kat. čest. Br. 315/7, neplodno blato u M., koje je bilo prije provedbe Pogodbe zamjene od 10. prosinca 1955. godine uz istovremeni upis prava vlasništva I–tužiteljice N. F. iz Z., (OIB: ...) i II-tužiteljice S. F. Ć. iz Z., (OIB: ...), kao zakonskih nasljednica pok. P. D., na navedenih 437/826 dijela kat. čest. 315/7, K.O. M. M., svake u 1/2 dijela, što je tuženik Grad M. dužan trpjeti, te tužiteljicama predati u posjed 437/865 dijela kat. čest. 315/7, K.O. M. M., odnosno prema katastru 437/10930 dijela kat,. čest. 2929, K.O. M. M., kao i tužiteljicama nadoknaditi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II/ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glasi:

„Tuženik Grad M., M. OIB: ... dužan je i-tužiteljici N. F. iz Z., (OIB: ...) i II-tužiteljici S. F. Ć. iz Z., (OIB: ...), svakoj u 1/2 dijela predati u vlasništvo i posjed 437/865 dijela kat. čest. 315/7, K.O. M. M., upisane u zk. ul. 4449, odnosno prema katastru 437/109930 dijela kat. čest. 2929, K.O. M. M., te im izdati valjanu tabularnu ispravu, odnosno tržiti uknjižbu prava vlasništva tužiteljica na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 15 dana te tužiteljicama nadoknaditi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, se u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“

 

III/ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Grad M., M. (OIB: ...) dužan je I-tužiteljici N. F. iz Z., (OIB: ...) i II-tužiteljici S. F. Ć. iz Z., (OIB: ...), za 437 m2 kat. čest. 315/7, K.O. M. M., upisane u zk. ul. 4449, K.O. M. M., isplatiti iznos od 218.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju HNB-a za euro na dan isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te tužiteljicama nadoknaditi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od presuđena do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe prvotužiteljice i drugotužiteljice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno su odbijeni zahtjevi tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Protiv drugostupanjske presude prvotužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu te istu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Protiv drugostupanjske presude i drugotužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže da se prihvati revizija, preinači pobijana odluka pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, na način da se prihvati glavni tužbeni zahtjev, podredno eventualno kumulirani zahtjevi, uz naknadu svih parničnih troškova kao i troškova revizije sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se obje podnesene revizije odbiju kao neosnovane, odnosno odbace kao nedopuštene jer po mišljenju tuženika na postoje zakonski uvjeti niti za redovnu niti za izvanrednu reviziju.

 

Revizija prvotužiteljice je djelomično neosnovana, i djelomično nedopuštena.

 

Revizija drugotužiteljice iz čl. 382. st. 1. ZPP je neosnovana, a revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b tog zakona.

 

S obzirom da se u ovom slučaju ne radi o pobijanoj drugostupanjskoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, dopuštenost revizije ispitana je prema vrijedonosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno u odnosu na glavni i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjevi u ovom sporu odnose se na nenovčani zahtjev (glavni i prvi eventualno kumulirani zahtjev) te na novčani zahtjev (drugi eventualno kumulirani zahtjev). U odnosu na nenovčani tužbeni zahtjev prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužiteljice naznačile u tužbi. Tužiteljice su u tužbi označile vrijednost predmeta spora u iznosu od 102.000,00 kuna, a to je ujedno i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude.

 

Pri tome za eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljica nije naznačila novu vrijednost predmeta spora. Pri eventualnoj kumulaciji tužbenog zahtjeva za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Vrijednosti predmeta spora tih zahtjeva ne zbrajaju se, jer tužiteljice ne traže da se prihvate svi zahtjevi (tako i u odlukama Rev 961/95 od 4. veljače 1999. i Rev 1093/2007 od 14. svibnja 2008.

 

Iz svega navedenog slijedi da protiv drugostupanjske presude u dijelu glavnog i prvog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP koju je podnijela prvotužiteljica.

 

Međutim, predmetna revizija prvotužiteljice u odnosu na glavni i prvi eventualno kumulirani zahtjev nije podnesena i ni prema čl. 382. st. 2. ZPP, niti po svom sadržaju ispunjava kriterije za tu vrstu revizije. S obzirom na navedeno da u ovom sporu u odnosu na glavni i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija prvotužiteljice nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji tužiteljice u odnosu na glavni i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koju je u odnosu na te zahtjeve valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

U tom smislu drugotužiteljica naznačuje slijedeća pitanja:

 

1. Da li odredba toč. 8. st. 1. Pogodbe zamjene iz 1955. koja glasi "U slučaju da se definitivnim urbanističkim planom promjeni regulaciona linija prema plaži pravo na zemljište na parceli 315/7 imaju vlasnici parcela broj 315/9-/10 do 437 m2 tj. ima se 437 m2 predati P. D. J." u slučaju ispunjenja uvjeta promjene regulacione linije prema plaži predstavlja osnov za stvarnopravni zahtjev tužiteljica za brisanje prava vlasništva tuženika na 437/865 dijela čest.zem 315/7, uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe pogodbe zamjene i uknjižbu prava vlasništva tužiteljica na navedenom dijelu predmetne nekretnine, te predaju u posjed tog dijela nekretnine?

 

2. Da li je ispunjenjem raskidnog uvjeta iz ugovora o zamjeni nekretnina i nastupom učinka uvjeta kojim je određeno da ispunjenjem uvjeta pravo na dio nekretnine koja je zamjenjena pripada strani koja je ugovorom o zamjeni prenijela nekretninu u tom dijelu na suugovornika tj. da joj se ima predati taj dio nekretnine, dolazi po sili zakona (automatski) do prestanka vlasništva na toj nekretnini njezinog suugovornika čime strana koja je u zamjeni dala taj dio nekretnine ima pravo postaviti stvarnopravni zahtjev na brisanje prava vlasništva suugovornika u tom dijelu uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, te predaju u posjed tog dijela nekretnine?

 

3. Da li odredba toč. 8. st. 1. Pogodbe predstavlja raskidni uvjet ispunjenjem kojeg se Pogodba ex lege raskinula za 437 m2 čest. zem 315/7, odnosno za 437/865 dijela čestice, slijedom čega tužiteljima ima ovlaštenje za stvarnopravni zahtjev za brisanje prava vlasništva suugovornika u zemljišnoj knjizi na predmetnom dijelu čestice uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, te predaju u posjed tog dijela nekretnine?

 

4. Da li je zahtjev usmjeren na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe Pogodbe zamjene od 10. prosinca 1955. u izravnoj kontradikciji sa sadržajem tabularne isprave iz toč. 10. Pogodbe zamjene u slučaju ispunjenja uvjeta i raskica ex lege pogodbe u odnosu na 437/865 dijela čest.zem 315/7?"

 

Kao razlog važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni drugotužiteljica se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2396/1997-2 od 7. lipnja 2001., Rev 898/12-2 od 12. rujna 2013. i Rev 316/00-2 od 4. studenoga 2003. u kojima je izraženo shvaćanje da su ugovori u kojima iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su sklopljeni pod raskidnim uvjetima i da u tom slučaju ugovor između stranaka prestaje važiti kad se raskidni uvjet ispuni. Nadalje se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 26/08-2 od 2. prosinca 2008. u kojoj je predmet spora solidarna isplata kupoprodajne cijene po ugovoru sklopljenom između prodavatelja i tuženika pod odgodnim uvjetima u kojoj je izraženo shvaćanje da "ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, pa se uvjetu udovolji, tada, od časa kada je uvjetu udovoljeno, ugovor djeluje i stranke ugovora imaju pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz tog ugovora – obveze su dospjele. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dakle, od jedne objektivne činjenice, neovisno od neke subjektivne okolnosti – znanja ili neznanje vjerovnika da je ispunjen uvjet i da je stekao pravo tražiti ispunjenje obveze".

 

U odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja jer se u navedenim odlukama radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u pobijanoj odluci, pa stoga navedene odluke ne daju razlog važnosti postavljenim pitanjima zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za odluku u konkretnom sporu odnosno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je revizija drugotužiteljice nedopuštena, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

 

Međutim revizije prvotužiteljice i drugotužiteljice u odnosu na drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od 218.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti su dopuštene s obzirom na vrijednost predmeta spora i novčani iznos koji se ovim drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži.

 

Međutim iste nisu osnovane.

 

Stoga je ovaj sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP na temelju odredbe čl. 392.a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužiteljice ukazuju revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

 

U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi prihvaćaju osnovanim prigovor zastare isplate iznosa od 218.500,00 eura pa u tom dijelu odbijaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) i čl. 371. ZOO koji propisuje opći zastarni rok od 5 godina.

 

Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako Zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

Odredbom čl. 371. ZOO propisano je da potraživanje zastarijeva za 5 godina ako Zakonom nije određen neki drugi zastarni rok.

 

Pošavši od utvrđenja da je predmetna čest.zem 315/7 k.o. M. – M. postala građevinsko zemljište na temelju prostornog plana bivše Općine M. usvojenog još 1985. pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da su se tužiteljice na Pogodbu zamjene od 10. prosinca 1955. mogle pozvati još 1985. kada je čest.zem 315/7 k.o. M. M. postala građevinsko zemljište pa se njihovo pravo zahtijevati predaju i 437 m2 od čest.zem 315/7, već tada smatralo dospjelim sukladno odredbi čl. 361. ZOO. Kako niti tužiteljice niti njihovi pravni prednici potpisnici Pogodbe zamjene iz 1955. u zakonskom roku od 5 godina nisu zahtijevali predaju predmetne nekretnine pravilno sudovi ocjenjuju da je pravo tužiteljica zahtijevati predaju iste nekretnine u posjed i iz te osnove tražiti isplatu određenog novčanog iznosa zastarjelo.

 

Stoga su neosnovani revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Preostali navodi revizije kojima se prigovara načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili provedene dokaze svode se na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi.

 

Slijedom iznesenog, budući da je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju prvotužiteljice i drugotužiteljice u odnosu na drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (isplata iznosa od 218.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti) odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.