- 1 -              Rev 506/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 506/2015-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz L., zastupanog po punomoćniku R. A., odvjetniku iz C., protiv tuženice T. K. iz S., zastupane po punomoćnici Đ. L. i I. S. Š., odvjetnicama iz O., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1080/11-3 od 22. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-56/09 od 10. studenoga 2010., te je preinačena odluka o parničnom trošku, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj  Gž-1080/11-3 od 22. listopada 2014.  i presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-56/09 od 10. studenoga 2010. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalim u povodu sastava revizije odlučit će se u odluci o glavnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »I. Odbija se tužitelj  s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              "Tužena je dužna osloboditi od osoba i stvari ugostiteljski objekt – lokal P. k.  u S., površine 98,82 m2, sagrađeno na  kat. čest. br. 57/2 od 238 čhv, iz zk.ul. 893 k.o. G. S., te predmetni lokal  slobodan od osoba i stvari predati u nesmetani posjed tužitelju, kao i naknaditi mu prouzročene parnične troškove, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju da  tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 36.900,00 kn, sve u roku od 15 dana.«

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se   p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-56/09 od 10. studenoga 2010. godine u točki I izreke i u dijelu točke II izreke do iznosa od 21.425,00 kn

 

Djelomično se prihvaća  žalba tužitelja te se  p r e i n a č a v a   presuda Općinskog suda u Crikvenici  posl. br. P-56/09 od 10. studenoga 2010. godine u dijelu točke II izreke na način da se odbija zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 15.475,00 kn.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz obvezu tuženika naknaditi troškove postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Revident smatra da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći kako je pobijana presuda proturječna razlozima o odlučnim činjenicama. Nadalje ističe kako je prvostupanjski sud na ročištu od 11. rujna 2006. trebao donijeti presudu na temelju priznanja, odnosno podredno presudu zbog izostanka, jer je tuženica "priznala tužbu i tužbeni zahtjev".

 

              Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

 

              Prema odredbi čl. 331. st. 1. ZPP ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

 

              Na ročištu od 11. rujna 2006. tuženica je u odgovoru na tužbu učinila nespornom činjenicu da je njezin pravni prednik sklopio kupoprodajni ugovor s tužiteljem kojem je prodao nekretnine koji su predmet tužbenog zahtjeva, te je navela kako se u načelu ne protivi tužbenom zahtjevu i spremna ga je priznati pod određenim uvjetima te istakla te uvjete.

 

              Na istom ročištu tužitelj se nije protivio načelnom prijedlogu i prihvatio je isti za nagodbu, no istaknuo je kako mu je potrebna određena dispozicija za njegovu suglasnost. S obzirom da nije došlo do izričitog priznanja, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a tako ni sud drugog stupnja kada nisu donijeli presudu na temelju priznanja. Stoga je neosnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica kao sljednik prodavatelja preda u posjed u ugostiteljski objekt – lokal  P. k. i da ga oslobodi od osoba i stvari.

 

              Svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 162. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 79/09 – dalje: ZVDSP).

 

              Sudovi prvog i drugog stupnja odbili su zahtjev na predaju nekretnine koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora navodeći kako je tijekom postupka tuženica otuđila i predala u posjed nekretninu, odnosno na koju se traži predaja i to u posjed D. i T. K., pa s obzirom da tuženica više nije u posjedu predmetne nekretnine, ista nije pasivno legitimirana i zbog toga je odbijen tužbeni zahtjev.

 

              Takvo pravno shvaćanje je pogrešno.

 

              Naime, prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

              Prema odredbi st. 4. istog članka tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-10 od 21. listopada 2019. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

 

"Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

 

S obzirom na naprijed navedeno pravno shvaćanje, kao i na odredbu čl. 162. ZVDSP, ostvarena je pogrešna primjena materijalnog prava zbog koje je potrebno utvrditi sve relevantne činjenice, pa je zbog ostvarenja revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava valjalo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ukinuti (čl. 395. st. 2. ZPP).

 

              O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.