- 1 -              Revd 3923/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3923/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, A., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-953/2019-2 od 8. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj Pn-2/2018-17 od 11. siječnja 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-953/2019-2 od 8. srpnja 2020. kojom je u dijelu toč. 1. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u toč II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kuna te kojim je u dijelu toč. 1. izreke preinačena prvostupanjska presuda u toč I. izreke i odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 75.000,00 kuna za razdoblje od 28. ožujka 2012. do 11. siječnja 2019., odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podneskom od 22. listopada 2020. . predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-953/2019-2 od 8. srpnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijana presuda je donesena u sporu radi naknade neimovinske štete po osnovi straha i fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio 15. listopada 1991. kad su ga neutvrđeni pripadnici postrojbe MUP-a Republike Hrvatske, pod zapovjedništvom T. M., odveli u društveni dom u Pakračkoj poljani, te tukli i mučili elektrošokovima spajanjem na induktorski telefon, a potom premjestili u M..

 

Tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen na temelju utvrđenja da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-rz-2/11 od 2. veljače 2017. T. M. osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, koje djelo je počinjeno uz ostalim i na štetu oštećenika D. M..

 

Tužitelju je dosuđena naknada po čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, dalje: ZOO/05). U postupku nije bilo moguće egzaktno utvrditi trajanje i intenzitet straha i fizičkih boli, pa je odmjerena pravična naknada pozivom na odredbu čl. 223. st. 1. ZPP.

 

Na iznos novčane naknade tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate primjenom odredaba ZOO/91.

 

Tužitelj je osporio pravilnu primjenu materijalnog prava glede visine dosuđene naknade i tijeka zateznih kamata od podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora do dana donošenja prvostupanjske presude, te je naznačio pravna pitanja:

 

1.              Da li je u konkretnoj situaciji pravilno utvrđena visina nematerijalne štete iako je za vrijeme postupka došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. broj Su-1331/VI/02 i Su-1374/02 (nastavno: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), a presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-953/2019-2 je donesena 8. srpnja 2020?

 

2.              Da li je sud u konkretnoj situaciji pravilno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos nematerijalne štete tužitelju dosuđena naknada od dana donošenja prvostupanjske presude, iako u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91,..) isto nije decidirano navedeno, a radi se o naknadi štete koja je posljedica teškog kaznenog djela – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva?

 

Tužitelj je naveo odredbe materijalnog prava na koje se odnose naznačena pitanja, pozvao se na pravno shvaćanje 2/20 Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), te je naveo da su pitanja važna zato što je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova u odlukama koje su navedene u prijedlogu.

 

Ovaj sud je utvrdio da prijedlog za dopuštenje revizije sadrži određeno naznačena pravna pitanja zbog kojeg tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije i određeno izložene razloge zbog kojih tužitelj smatra da su pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP.

 

Međutim, prema shvaćanju ovog suda naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Prvo pitanje koje se odnosi na primjenu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 29. studenoga 2002. razmatrao i prihvatio Orijentacijske kriterije, a na sjednici 15. lipnja 2019. je izmijenio Orijentacijske kriterije.

 

Međutim, takvi kriteriji, kako to sama riječ „orijentacijski“ i ukazuje, predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 200. st. 1. ZOO/91, odnosno odgovarajuće odredbe ZOO/05. Pri tome, a kako je to već više puta istaknuto u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice: Rev-978/10, Rev-686/04, Rev-150/05), Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna i moguća odstupanja od istih, a što proizlazi iz odredaba čl. 200. ZOO prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

Pitanje primjene Orijentacijski kriterija ne predstavlja materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje jer Orijentacijski kriteriji nisu propis, bilo materijalnopravne, bilo postupovnopravne naravi. Stoga već time nije zadovoljena jedna od pretpostavki za dopustivost revizije koja se odnosi na samu pravnu narav pitanja. (tako primjerice u odluci VSRH broj Rev-1566/09, Rev-70/10, Rev-10604/13).

 

Sve da se i radi o pitanju materijalnopravne naravi, u ovom slučaju valja imati na umu da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo moguće egzaktno utvrditi trajanje i intenzitet straha i fizičkih boli. Tužitelju je odmjerena pravična naknada pozivom na odredbu čl. 223. st. 1. ZPP, jer je sud utvrdio da stranci pripada pravo na naknadu štete, a o visini je odlučeno prema slobodnoj ocjeni suda. Zbog toga prvo naznačeno pitanje nije važno niti za rješenje ovog spora, jer se sudovi nisu rukovodili elementima na kojima su zasnovani Orijentacijski kriteriji.

 

Drugo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer u odnosu na pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu, u primjeni odredaba ZOO/91, postoji ujednačena sudska Vrhovnog suda RH, prema kojoj zakonske kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena (čl. 277. ZOO). Naime, tek od presude suda prvog stupnja teče zatezna kamata, jer su u tom trenutku ispunjeni svi uvjeti za tu posljedicu dužnikovog zakašnjenja: dospjelost potraživanja naknada štete koja je nastupila već kada je šteta nastala a određivanje naknade daje naknadi za nematerijalnu štetu značenje novčane obveze u smislu čl. 394. ZOO (tako u odluci VSRH broj Rev-2998/94, Rev-1507/94, Rev-1796/97, …).

 

Obrazloženje pobijane presude se glede tijeka zateznih kamata temelji na pravnom shvaćanju koje je u skladu s navedenim shvaćanjem Vrhovnog suda RH.

 

Tek je odredbama ZOO/05, koji se ne primjenjuje u ovom sporu, propisan drugačiji tijek zateznih kamata na novčanu naknadu neimovinske štete.

 

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.