- 1 -              Revr 707/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Revr 707/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. P.-N. iz N., OIB: ..., tužiteljica-protutuženica Lj. B., OIB: ..., i M. B., OIB: ..., obje iz S., i obje kao nasljednice pok. M. B. iz S., OIB: ..., tužitelja-protutuženika M. T. iz O. S., OIB: ..., tužitelja-protutuženika E. F. iz S., OIB: ..., tužitelja-protutuženika R. M. iz S., OIB: ..., tužitelja-protutuženika V. Đ. iz S., OIB: ..., tužitelja-protutuženika Ž. S. iz N., OIB: ..., tužitelja-protutuženika Ž. K. iz S., OIB: ..., tužitelja-protutuženika Š. K. iz S., OIB: ...., tužitelja-protutuženika Đ. B. iz M., OIB: ..., tužitelja-protutuženika J. L. iz K., OIB: ..., i tužitelja-protutuženika J. B. iz R., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku A. V., odvjetniku u K., protiv tuženice-protutužiteljice Sisačko-moslavačke županije iz S., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2078/16-2 od 31. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-58/15 od 18. ožujka 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se revizija tuženice-protutužiteljice u dijelu kojim se pobija odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2078/16-2 od 31. siječnja 2017. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice u odnosu na 1, 2, 3, 7, 8, 11 i 12 tužitelja-protutuženika kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženice-protutužiteljice u dijelu u kojem se pobija odluka o troškovima postupka kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici (dalje: tuženici) isplatiti svakom od 12 tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelji) iznos od 40.000,00 kn na ime dospjelih, a neisplaćenih naknada s pripadajućom zakonskom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na mjesečne iznose od 5.000,00 kn od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 343.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2016. pa do isplate. U toč. II/ izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu iznosa od 547.571,86 kn od prvotužiteljice, iznosa od 379.310,25 kn od drugotužitelja, iznosa od 551.206,82 kn od trećetužitelja, iznosa od 68.189,66 kn od četvrtotužitelja, iznosa od 68.189,66 kn od petotužitelja, iznosa od 68.189,66 kn od šestotužitelja, iznosa od 383.529,84 kn od sedmotužitelja, iznosa od 386.206,80 kn od osmotužitelja, iznosa od 62.500,00 kn od devetotužitelja, iznosa od 46.666,62 kn od desetotužitelja, iznosa od 543.881,72 kn od jedanaestotužitelja i iznosa od 544.053,68 kn od dvanaestotužitelja sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i od dospijeća kako je to pobliže navedeno pod toč. II/ izreke prvostupanjske presude, a ujedno je odbijen i zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijena je tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe te u toč. III. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice u odnosu na prvo, drugo, treće, sedmo, osmo, jedanaesto i dvanaesto tužitelje kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud usvoji reviziju i donese odluku sukladno navodima revizije.

 

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

 

Revizija tuženice je neosnovana u odnosu na dio kojim se pobija odluka o glavnoj stvari, a revizija tuženice u odnosu na dio kojim se pobija odluka o troškovima postupka je nedopuštena.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo u vidu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Pritom nema razlike da li se o troškovima postupka odlučuje samostalnim rješenjem ili u okviru presude kojom je odlučeno o glavnoj stvari.

 

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženice u dijelu u kojem se pobija odluka o troškovima parničnog postupka.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je protutužbeni zahtjev tuženice za povrat sredstava isplaćenih prvo, drugo, treće, sedmo, osmo, jedanaesto i dvanaesto tužiteljima na ime sudjelovanja u savjetima koji su osnovani Odlukom županice Sisačko-moslavačke županije i koju naknadu su navedeni tužitelji primili temeljem Odluke o naknadi za rad članovima radnih tijela županice.

 

Tuženica u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, čl. 354. st. 2. toč. 10. i 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 71. toč. 7. ZPP. Pritom tuženica ističe da su nižestupanjski sudovi, pa tako i drugostupanjski sud odlučivali suprotno čl. 3. st. 3. ZPP o nedopuštenim raspolaganjima jer se bivšoj županici tuženice temeljem optužnice USKOK-a broj K-US-35/14 od 2. lipnja 2015. koja je stupila na pravnu snagu, između ostalog, stavlja na teret upravo isplata naknade tužiteljima za sudjelovanje u osnovanim radnim tijelima županice i da se radi o protuzakonitom postupanju zbog čega će se isplaćeni iznosi morati vratiti. U vezi s navedenim, tuženica ističe i da je trebalo ovaj postupak prekinuti u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP do okončanja kaznenog postupka protiv bivše županice jer je evidentno da u slučaju da bivša županica bude osuđena po navedenoj točki optužnice za isplaćenu naknadu članovima radnih tijela da će navedeni tužitelji biti u obvezi vratiti protupravno stečenu imovinsku korist. Nadalje, tuženica ističe da je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP jer je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi kod prvostupanjskog suda na ročištu 4. veljače 2016. kada su novinari V. l. D. P. te J. l. M. P. iz S. udaljeni iz sudnice s obrazloženjem da je sudnica premalena te da nema mjesta za javnost, za razliku od ročišta održanog 14. rujna 2015. kada su isti tom ročištu nesmetano prisustvovali kao javnost uz novinara .... D. K. i J. F. Tuženica također ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi pobijane presude nejasni i proturječni, a bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 71. toč. 7. ZPP da je počinjena iz razloga jer je sutkinja izvjestiteljica u drugostupanjskom postupku S. A. K. se trebala izuzeti iz odlučivanja u ovoj pravnoj stvari jer je u vrijeme ministra pravosuđa O. M. u Vladi Republike Hrvatske u razdoblju od 2011. do 2015. bila zamjenica ministra pravosuđa te se radi o političkoj dužnosti u vrijeme SDP, a bivša županica M. L. M. je bila članica predsjedništva SDP u to vrijeme.

 

Suprotno navodima tuženice nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tuženica ističe u reviziji. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP jer sud u ovoj pravnoj stvari nije svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tuženice za povrat sredstava isplaćenih na temelju odluka bivše županice za sudjelovanje u radu radnih tijela županice i ne radi se o nedopuštenim raspolaganjima samo zbog toga što je u tijeku kazneni postupak protiv bivše županice i kojoj se stavlja na teret, između ostalog, osnivanje spornih savjeta i donošenja odluke te isplate naknade članovima tako osnovanih savjeta. Također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP jer pravilno u ovoj pravnoj stvari nije trebalo prekinuti parnični postupak do okončanja kaznenog postupka iz razloga što ovdje tužitelji nisu okrivljenici u tom kaznenom postupku i činjenica da će kazneni sud odlučivati o eventualnoj odgovornosti bivše županice za osnivanje savjeta i radnih tijela županije te plaćanja naknade članovima tih savjeta nije od značaja u odnosu na ovdje tužitelje.

 

Također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP jer isključenje javnosti, odnosno uskraćivanje nekim novinarima sudjelovanja na ročištu od 4. veljače 2016., samo po sebi ne znači isključenje javnosti u suprotnosti s odredbama ZPP jer sudac koji provodi postupak rukovodi glavnom raspravom i sam određuje da li zbog skučenog prostora ili drugih konkretnih razloga neće dopustiti sudjelovanje na glavnoj raspravi određenim osobama, a u ovom slučaju novinarima. Osim toga, kako pravilno obrazlaže i drugostupanjski sud, tuženica nije stavila nikakav prigovor na samom spornom ročištu. Nije osnovan niti prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana odluka, a isto tako i prvostupanjska odluka, sadrži jasne i razumljive te u potpunosti dostatne razloge iz kojih je vidljivo zbog čega su nižestupanjski sudovi odbili protutužbeni zahtjev tuženice. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 71. toč. 7. ZPP jer sudjelovanje sutkinje S. A. K. kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u drugostupanjskom postupku, uz činjenicu da je ista bila u jednom razdoblju zamjenica ministra pravosuđa kada je ministar bio O. M., ne predstavlja okolnost koja bi se mogla uzeti da utječe na nepristranost navedene sutkinje kod odlučivanja u drugostupanjskom postupku. Stoga ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je Odlukom županice Sisačko-moslavačke županije o osnivanju i imenovanju Savjeta za zdravstvo, socijalnu skrb i pitanja umirovljenika od 1. kolovoza 2013. osnovan Savjet za zdravstvo, socijalnu skrb i pitanja umirovljenika u koji su imenovani M. B. za predsjednika, te M. T., E. F., R. M. i V. Đ. kao članovi,

 

- da je u navedenoj Odluci određeno da će se visina naknade za rad predsjednika i članova Savjeta utvrditi Odlukom o naknadi za rad članovima radnih tijela županice,

 

- da je Odlukom županice Sisačko-moslavačke županije o osnivanju i imenovanju Savjeta za pitanje hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata od 1. kolovoza 2013. osnovan Savjet za pitanja hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, u koji Savjet su imenovani Ž. S. kao predsjednik, Ž. K., Z. K. i Š. K. kao članovi, te je također određeno da će se visina naknade za rad predsjedniku i članovima tog Savjeta odrediti Odlukom o naknadi za rad članovima radnih tijela županice,

 

- da je Odlukom županice Sisačko-moslavačke županije o osnivanju i imenovanju Savjeta za obrt, gospodarstvo i turizam od 1. kolovoza 2013. osnovan Savjet za obrt, gospodarstvo i turizam, u koji su Savjet imenovani D. O. za predsjednika, M. P.-N., Đ. B., J. L. i J. B. kao članovi, te je također i u toj Odluci određeno da će se visina naknade za rad predsjednika i članova Savjeta odrediti posebnom Odlukom o naknadi za rad članovima radnih tijela županice,

 

- da su sve navedene odluke donesene temeljem odredbe čl. 44. st. 1. toč. 29. Statuta Sisačko-moslavačke županije (Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije broj 11/09 i 5/10 – dalje: Statut),

 

- da su odlukama župana Sisačko-moslavačke županije od 5. studenoga 2014. stavljene izvan snage odluke županice Sisačko-moslavačke županije o osnivanju i imenovanja navedenih savjeta i da je ta odluka stupila na snagu danom donošenja,

 

- da je Odlukom o naknadi za rad članovima radnih tijela županice od 27. srpnja 2010. propisano da se naknada za rad članova radnih tijela utvrđuje množenjem osnovice za obračun naknade s pripadajućim koeficijentom i da osnovica za obračun iznosi 5.000,00 kn neto mjesečno, a u koeficijent za obračun naknade za članove Savjeta iznosi – 1,

 

- da je upravnim nadzorom u Sisačko-moslavačkoj županiji od 30. prosinca 2009. te zapisnikom upravne inspekcije o provedenom nadzoru nad radnim tijelima Sisačko-moslavačke županije od 1. srpnja 2010. Ministarstvo uprave iznijelo stav da nema izvršno tijelo ovlast za osnivanje radnih tijela sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13 i 137/15 – dalje: ZLPS),

 

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-II-4022/2010 od 2. lipnja 2015. u postupku ocjene suglasnosti sustavom i zakonom odredbe čl. 48. st. 1. toč. 7. ZLPS i čl. 44. st. 1. toč. 29. Statuta Sisačko-moslavačke županije  utvrdio da statutarna odluka o izmjenama i dopunama Statuta tuženice kojom se dodaje toč. 29. u čl. 44. Statuta nije u nesuglasju sa ZLPS i čl. 129.b Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH),

 

- da su svi tužitelji primali mjesečnu naknadu za svoje sudjelovanje u spornim Savjetima zaključno s ožujkom 2014.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da tužitelji imaju pravo na naknadu kao članovi spornih savjeta sve do 5. studenoga 2014. kada su stavljene izvan snage odluke županice Sisačko-moslavačke županije o osnivanju i imenovanju tih Savjeta, a protutužbeni zahtjev tuženice nije osnovan jer su Savjeti osnovani zakonito i odluka županice o naknadi za rad članovima radnih tijela županice je slijedom toga zakonita.

 

Tuženica u reviziji detaljno obrazlaže revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali zapravo izrijekom ne navodi razloge u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali se može zaključiti kako smatra da nema zakonskih pretpostavki za to da je sporna naknada isplaćivana tužiteljima, odnosno da uopće nije bilo zakonskih pretpostavki za osnivanje spornih Savjeta.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da osnivanje spornih Savjeta nije nezakonito iz razloga jer su sporne odluke o osnivanju donesene temeljem odredbe čl. 48. st. 1. toč. 7. ZLPS i čl. 44. st. 1. toč. 29. Statuta tuženice, a Ustavni sud RH je u postupku ocjene suglasnosti sustavom i zakonom odbio zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Statuta te je utvrdio da statutarna odluka o izmjenama i dopunama Statuta Sisačko-moslavačke županije kojom se dodaje toč. 29. u čl. 44. Statuta nije u nesuglasju sa ZLPS i čl. 129.b Ustava RH. Slijedom navedenog, nisu nezakonite niti odluke županice u vezi naknade članovima Savjeta i to bez obzira što čl. 44. st. 1. toč. 29. Statuta tuženice nije razrađen i što nisu doneseni pod statutarni akti s kriterijima i mjerilima koji se na tu odredbu odnose. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te su nižestupanjski sudovi pravilno odbili protutužbeni zahtjev tuženice za povrat primljenih naknada na ime sudjelovanja kao članova spornih Savjeta.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je reviziju tuženice u dijelu u kojem se pobija odluka o glavnoj stvari temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.