Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 532/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. M. F. pok. G. M., ..., H., New Zealand, 2. L. P., ..., M. E., New Zealand, 3. D. N., ..., B., A., New Zealand, 4. M. N., ..., C., V., Australia ..., koje zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika M. L., ..., A., New Zealand, OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. U. i D. U. L. iz K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-211/16-3 od 1. lipnja 2016., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-2265/15 od 1. ožujka 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-211/16-3 od 1. lipnja 2016., i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-2265/15 od 1. ožujka 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem su tražili da se obveže tuženik platiti im 125.000,00 kn, na jednake dijelove, uz zakonsku zateznu kamatu počevši od 01. listopada 2011., pa sve do isplate, temeljem ulaganja koje su oni izvršili na predmetnoj zgradi, te su odbijeni i sa zahtjevom na naknadu parničnih troškova.
U točki II. izreke obvezani su tužitelji, na jednake dijelove, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn, u roku od 15 dana.
Drugostupanjski sud je potvrdio presudu Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-2265/15 od 1. ožujka 2016.
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja tvrde da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlažu preinačiti pobijane odluke u smislu revizijskih razloga, podredno iste ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika predmetne zgrade, prema tuženiku kao suvlasniku iste zgrade u 320/1920 dijela, za isplatu 125.000,00 kn na ime ulaganja koje su oni izvršili na toj zgradi.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tužitelji su postavili sljedeća pitanja:
"1. Ako iz činjeničnog supstrata tužbe i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su tužitelji izvršili ulaganja u suvlasničku nekretninu, i da ne stanuju u zgradi i ne koriste se rezultatima vlastitog ulaganja:
a). je li sud morao utvrđivati jesu li to nužni i korisni troškovi i
b). predstavlja li takav propust sudova nepotpuno utvrđeno činjenično stanje,
zbog čega je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa po čl. 395. st. 2. ZPP-a presude valja ukinuti?"
"2. Je li sud morao navesti pravnu normu temeljem koje odbija tužbeni zahtjev zbog kojeg propusta presudu nije moguće pravilno ispitati, i je li time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka?"
Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-479/04-2 od 27. travnja 2005. Tvrdi da su u toj odluci iznesena pravna shvaćanja koja su suprotna shvaćanjima nižestupanjskih sudova iznesenim u pobijanim odlukama.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da u odnosu na drugo pravno pitanje nisu izneseni razlozi važnosti, jer u odluci VSRH na koju se poziva nisu iznesena pravna shvaćanja vezano za obvezno navođenje pravne norme temeljem koje je odbijen tužbeni zahtjev, na što se odnosi navedeno pitanje.
Stoga od navedenog pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, pa se i ne radi o važnom pitanju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Prvo pravno pitanje, zbog kojeg je revizija podnesena, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su tužitelji, kao suvlasnici predmetne zgrade, istu adaptirali za sebe, bez pristanka tuženika kao drugog suvlasnika, (promijenili krov, drvene podove i stavili betonske ploče, izgradili novi pregradni zid prema susjednoj zgradi prema jugoistoku, uredili vanjske i unutarnje zidove, postavili nove otvore na cijeloj zgradi, izgradili iz temelja novu pomoćnu zgradu, uredili dvorište kuće), da njihova ukupna ulaganja iznose najmanje 100.000 Eura, pa od tuženika traže troškove za 320/1920 dijela zgrade, u iznosu od 125.000,00 kn.
Nižestupanjski sudovi, polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06. i 146/08 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), smatraju da tužitelji nemaju pravo od tuženika tražiti razmjerni dio naknade za predmetna ulaganja sve dok se sami koriste adaptiranom zgradom i dok tuženik kao suvlasnik ne počne koristiti tu nekretninu.
Ocjena je ovog suda da izraženi stav nižestupanjskih sudova nije pravilan.
U odluci ovoga suda broj Rev-479/04-2 od 27. travnja 2005., na koju se osnovano pozivaju revidenti, izneseno je pravno shvaćanje prema kojem "Kada tuženica na temelju nespornih činjenica, da je uložila znatna sredstva u redovno održavanje, adaptaciju pa čak i dogradnju sporne kuće, zahtijeva na temelju takvih ulaganja pravo na naknadu učinjenih troškova, onda se takav zahtjev mora razmotriti u svjetlu zakonskih odredaba čl. 164. ZVDSP i čl. 286. – 289. ZOO".
Naime, točno je da je čl. 46. st. 1. ZVDSP-a određeno da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, međutim odredbom čl. 164. ZVDSP-a propisan je pravni položaj poštenog posjednika vezano za izvršena ulaganja, pa je tako u st. 2. određeno da pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, dok je odredbom čl. 165. istog zakona propisan pravni položaj nepoštenog posjednika, a prema st. 1. toga članka nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te mu naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, s tim da prema st. 3. citirane odredbe nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku.
Slijedom iznesenoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova vezano za tužbeni zahtjev tužitelja u kojem su tražili naknadu troškova vezanih za izvršena ulaganja u suvlasničku nekretninu sa tuženikom, činjenično stanje glede odlučnih činjenica nije potpuno utvrđeno, tim više što prema podacima iz e-spisa proizlazi da je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika iz ovog postupka, (tužitelja iz postupka P-567/2015), po kojoj su tužitelji iz ovoga, a tuženici iz naprijed citiranog postupka obvezani predati tuženiku u suposjed predmetnu kuću, pa se pravilnost primjene materijalnog prava nije mogla ispitati, a kako nije bilo uvjeta za preinaku presude, to je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP-a bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi veličinu suvlasničkog dijela tuženika, visinu ulaganja tužitelja, savjesnost tužitelja u vrijeme ulaganja i o kojoj vrsti troškova se radi, i zavisno od tih utvrđenja biti će u mogućnosti donijeti novu i zakonitu presudu.
Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.