- 1 -              Rev 1252/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1252/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. d.o.o., OIB ..., Z., ..., koga zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. T., OIB ..., iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1559/15-2 od 14. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-11091/11-33 od 29. listopada 2014., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-1559/15-2 od 14. veljače 2017. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-11091/11-33 od 29. listopada 2014. u točki I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z. Ovrv-353/11 od 22.7.2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 312.446,00 kn s pripadajućim kamatama i trošak ovršnog postupka od 10.423,59 kn s pripadajućim kamatama (točka I). Ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z. Ovrv-353/11 od 22. srpnja 2011. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju trošak ovrhe od 73,80 kn s pripadajućom kamatom (točka II.). Naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka od 43.595,00 kn (točka III.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tuženik. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, ukine pobijane presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu 312.446,00 kn stoga je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP i ovaj je sud podnesenu reviziju razmatrao kao redovnu reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je 20. kolovoza 2008. tužitelj s trgovačkim društvom O. s. d.o.o. kao primateljem leasinga sklopio ugovor o financijskom leasingu br. ... koji ugovor je ovdje tuženik potpisao kao jamac-platac te je primatelj leasinga radi osiguranja naplate tražbine tužitelju izdao trasiranu mjenicu "bez protesta" koju je tuženik potpisao kao mjenični jamac (avalist),

 

- da je mjenica izdana 27. kolovoza 2008., da je dospjela na naplatu 27. svibnja 2011., da po dospijeću nije naplaćena jer na računu primatelja leasinga nije bilo sredstava za naplatu tražbine tužitelja,

 

- da je financijskim vještačenjem utvrđena ukupna tražbina tužitelja na dan dospijeća mjeničnog duga (27. svibnja 2011.) u iznosu od 316.280,89 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos jer je tu obvezu tuženik preuzeo ugovorom o financijskom leasingu od 20. kolovoza 2008. kao jamac platac, a mjenicu koju je primatelj leasinga izdao tužitelju kao osiguranje naplate tužiteljeve tražbine potpisao kao mjenični jamac, što je proizlazi iz same mjenice. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se radi o mjeničnom dugu koji je dospio na naplatu 27. svibnja 2011., da zastarni rok počinje teći slijedećeg dana nakon dospijeća (28. svibnja 2011.), da je ovršni prijedlog podnesen iste godine 21. srpnja 2011. slijedom čega zastara nije nastupila stoga su prihvatili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Revident postavlja materijalnopravna pitanja kojima osporava pravilnu primjenu odredbi o dospjelosti mjenice i zastari mjenice te ističe da je predmetna mjenica ništava prema čl. 32. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/1994 i 92/10 - dalje: ZM). Revident preispituje i ništavost pojedinih odredbi ugovora o leasingu.

 

U odnosu na zastaru revident navodi da je tužitelj na predanoj mu bjanko mjenici dospjelost naznačio protivno odredbi čl. 32. ZM jer je ugovor o leasingu raskinut 17. prosinca 2008., a mjenica je označena s danom dospijeća 27. svibnja 2011. što je protivno navedenoj zakonskoj odredbi obzirom da je tražbina dospjela s danom raskida ugovora slijedom čega nije bilo zakonskog ovlaštenja da se kao dan dospijeća naznači 27. svibnja 2011. Revident ističe da se radi o mjenici po viđenju koja je plativa čim se podnese, a mora se podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdavanja, što tužitelj nije učinio.

 

U revizijskom stadiju postupka ostalo je sporno pitanje je li tužitelj ispunio bjanko mjenicu u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika o čemu ovisi zastara i dospjelost mjenice, odnosno je li mjenica popunjena u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi sporne činjenice neophodne za pravilnu primjenu odredbi o mjenici uopće nisu utvrđivali.

 

Osnovano revident ističe da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti je li odredba čl. 17. (17.5) ugovora o leasingu ništetna kako to propisuje čl. 296. ZOO, a na što sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Osim toga nižestupanjski sudovi su propustili na pravilan način utvrditi dospjelost i zastaru mjenice prema odredbama čl. 32., čl. 33. i čl. 78. ZM stoga pravilnost primjene materijalnog prava nije bilo moguće ispitati.

 

Slijedom iznesenog valjalo je sukladno čl. 394. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.